Professional Documents
Culture Documents
MILIJARDE
+ Dvije tisuce godina zgrtanja blaga +
AVRO MANHATTAN
********************************
SADRZAJ
1. Poglavlje
2. Poglavlje
3. Poglavlje
4. Poglavlje
5. Poglavlje
6. Poglavlje
7. Poglavlje
8. Poglavlje
9. Poglavlje
CUDA NA PRODAJU
10. Poglavlje
BURZA OPROSTA
11. Poglavlje
12. Poglavlje
13. Poglavlje
14. Poglavlje
15. Poglavlje
16. Poglavlje
17. Poglavlje
18. Poglavlje
19. Poglavlje
20. Poglavlje
21. Poglavlje
22. Poglavlje
23. Poglavlje
25. Poglavlje
26. Poglavlje
27. Poglavlje
28. Poglavlje
********************************
PREDGOVOR
Krist je bio rodjen, zivio je i umro u siromastvu. “Njegova crkva” je
multi-multi-multi-milijarder. Kako je doslo do toga, da iako prividno
zaokupljena nebeskim blagom, ona bude najveci sakupljac i
gomilatelj ovozemaljskog blaga?
Avro Manhattan
London
********************************
1. Poglavlje
Ali nije uvijek tako bilo. Bilo je nekada davno i takvo vrijeme, kada je
Crkva djelovala po uputstvima svoga Ucitelja stavljajuci na prvo mjesto
nebesko blago. No, ono prvo sitno sjeme koje je netko posijao, sjeme crk-
venog svjetovnog blaga izraslo je u monstruozno divovsko drvo gorusice
koje je zamracivalo svijetlo nad Evropom vise od tisucu godina.
*****
2. Poglavlje
No, prije opisa spomenutog Pisma osvrnut cemo se malo na dodadjaje koji
su mu prethodili i omogucili mu uspjesan ishod. Nakon smrti pape Grgura
Velikog crkveno bogatstvo se stalno povecavalo u narednih stotinjak godi-
na. A onda, na uzas papa doslo je do preokreta.
Ali, ni to nije bilo sve zlo. Najgori djavoli od svih, Lombardi iz sjeverne
Italije, opasno su ugrozavali ostatke Petrove Bastine. Zato je trebalo brzo
nesto uciniti. Tadasnji papa Stjepan II. (752-757 odlucio je pozvati u
pomoc nikoga drugoga, do samog – Apostola Petra! Originalna ideja. Da li
samo njegova, ili i njegovih kompanjona, nije dakako poznato. Bilo kako,
Stjepan je zatrazio od Petra da mobilizira najmocnijeg vladara tog vreme-
na, franackog kralja Pipina Malog (751-768). Iste godine kad je Pipin pos-
tao kralj, Lombardi su zauzeli Ravenski Egzarhat i zaprijetili papi u Rimu.
Zato je Stjepan odmah na pocetku svog pontifikata, a suocen s takvom
opasnoscu, morao poduzeti hitne korake. Kaze papa –“Pipin mora obraniti i
zastititi crkvene posjede sto bi bilo za neiskazanu duhovnu dobrobit kralje-
vu. Kao i darivanja Crkvi Petrovoj, osobito od nekih kraljevih posjeda”.
Papina molba Princu Apostola je bila cuta i sv.Petar je udovoljio! Kako?
Jednostavno napisavsi pismo. Direktno s Neba. Pipinu Malom! Nebesko
Pismo je naravno najprije stiglo papi Stjepanu, koji ga je onda po
posebnom izaslaniku poslao Pipinu. Pismo napisano cistim zlatom na
najfinijoj pergameni. Cita se kako slijedi:
cijelog svijeta.....
Pipin je pobozno klecao pred papinim poklisarom koji je citao Petrovu poru-
ku.
u kraljevstvu Bozjem.
- “Sveti Petar je osobno sisao s Neba i dao pismo svom nasljedniku”, objas-
nio je papin izaslanik. Zatim je pokazao kralju kako je sv.Petar adresirao
svoje pismo:
Pipin kao pobozan covjek nije imao izbora doli udovoljiti zeljama samog
sv.Petra. Kako bi uopce mogao odbiti hitnu molbu “nebeskog kljucara”?
Pismo je postiglo zeljeni cilj. Uskoro je Pipin Mali porazio Lombarde i
poklonio papi mnoge posjede, sela, gradove i utvrde, Ravenski Egzarhat i
Pentapolis. Zauzvrat, papa je proglasio Pipina i njegove nasljednike
zastitnicima Petrove Stolice i udijelio im titule rimskih patricija. To je tzv.
Pakt Prijatelj-stva izmedju pape i dinastije franackih kraljeva.
*****
3. Poglavlje
3.- Ona ce biti sudac u svemu sto se odnosi na sluzbu Bozju i krscan-
sku vjeru.
4.- Umjesto dijademe koju je car zelio staviti na papinu glavu, ali on
je odbio, Konstantin mu daruje TIARU i Lorum, kao raskosno ruho i drugo
znakovlje carskog dostojanstva.
5.- Rimsko svecenstvo ce uzivati visoke privilegije od carskog Senata
slicne privilegijama najviseg plemstva i ima pravo odijevati se i uresavati se
poput carskog plemstva.
8.- Ako clan Senata zeli cin/orden a papa se slozi, nitko to ne moze
onemoguciti.
*****
Sa 1. clankom papa postaje suvladarom Konstantina, njegov nasljednik i
prema tome nasljednik i Rimskog Carstva.
Trecim clankom papa postaje jedinim sucem krscanske vjere. Prema tome,
ako se netko (pojedinac ili zajednica) ne slaze s njim i njegovim ucenjem
postaje heretik i kao takav mora snositi sve posljedice toga. Ovim clankom
je udaren temelj izopcenju (ekskomunikacija), prokletstvu (anatema) i naj-
strasnijim kaznama – Inkviziciji.
Sesti i sedmi clanak iako naoko sporedni i gotovo nevazni, ipak su bili veo-
ma vazni, jer isticu izjednacenost visokog klera sa plemstvom. Napr. jaha-
nje konja prekrivenog bijelim pokrivacem i nosenje bijelih sandala bile su
specijalne privilegije u 8. stoljecu.
*****
Vatikanske
Milijarde (2)
2. nastavak
4. Poglavlje
Bilo kako, zahtjevi papa za svjetskom vlascu i svjetskim blagom bilo je nesto sto se
nisu usudili zahtijevati ni najambiciozniji, ni najdrskiji cezari starog Rimskog Carstva.
*****
5. Poglavlje
Irski vodje su priznali Henrijev suverenitet i papin autoritet, pa Irska postaje katolicka
zemlja stoljecima vjerna papinskom Rimu. Bila je to jedna od ironija povijesti, da je
Irska prodana od papa jednoj zemlji, koja ce nekoliko stoljeca kasnije potpuno raski-
nuti s Rimom i postati sampion protestantizma.
.......ta lazna i hereticka prica o tome da je Konstantin dao carska prava papi
Silvestru i njegovim nasljednicima, tako je prozirna i razoblicena da ju cak i
najobicniji ljudi mogu pobiti, a papa i njegovi kardinali bi se trebali sakriti
od stida!
Stoljece prije njega, Dante nije oklijevao da mnoge pape smjesti u pakleni oganj (u
svojoj Bozanstvenoj Komediji).
*****
Vatikanske
Milijarde (3)
3. nastavak
6. Poglavlje
Vlasnistvo Crkve nad ogromnim teritorijem, prakticki nad citavim Zapadnim svijetom
nije joj bilo dovoljno, pa je ona i vrlo uspjesno lisavala materijalnih dobara i blaga one
koji su ih nastavali. To je cinila kroz pohlepu gramzivih svecenika, zlouporabom religije
iskoristavanjem lakovjernosti i praznovjerja masa i zastrasivanjem uz prijetnje svako-
vrsnim kaznama. Crkvena obecanja o raju i izbjegavanju “paklenog ognja” bila su tako
lukavo srocena, da su vrlo uspjesno izvlacila i cijedila od vjernih i njihova dobra i njihov
novac.
Crkvena svojina se neprekidno povecavala. Ali jedna nova posast-epidemija
pojavila se u krscanskim zemljama Evrope, a to su redovnicke zajednice (muski i
zenski samostani), opatije, biskupije i slicne ustanove ciji se broj rapidno povecavao.
Osim sto su bili tradicionalni cuvari zajednickog crkvenog blaga, oni su postali sakup-
ljaci istog, a sve vise i korisnici crkvene desetine i ostalih davanja i doprinosa koja su
vjernici morali davati Crkvi.
Osim tih obaveznih davanja i doprinosa, vjernici su davali Crkvi i dobrovoljno. To
su bile razne pokore za grijehe, darovi zahvalnosti za naklonost Neba, zavjetni darovi i
sl. u novcu i materijalnim dobrima.
U 9. i 10. stoljecu nakon Karla Velikog bogatstvo Crkve se silno povecavalo propa-
giranjem praznovjerja, iskrivljavanjem Svetog Pisma u svoju korist i sirenjem straha
od strasnih dogadjaja koji se trebaju uskoro dogoditi.
*****
Vatikanske
Milijarde (4)
4. nastavak
7. Poglavlje
Na kraju prvog tisucljeca Crkva je vec imala nagomilano veliko bogatstvo. Osim teritorijalnih poklona
koja je primila od raznih kraljeva tijekom 7. 8. i 9. stoljeca, njezino bogatstvo se povecavalo ponajvise
zahvaljujuci poboznosti njenih vjernika.
Od 10. i 11. stoljeca njena ekonomija postaje sve vise sistematizirana i ustaljena. U proslosti pri-
hodi su dolazili od siromasnih i poniznih koji su davali iz religioznih pobuda, dobrovoljno i neobavezno.
Odsada pa nadalje, darivanja Crkvi postaju obvezatna. Pobozan svijet nije sada vise davao za “ono
sto su primili”, nego za “ono sto jos nisu primili”. Oni su morali davati Crkvi zato sto su bili njeni cla-
novi. Nacelo nije bilo novo. Novo je bilo to, sto je ono postalo bitan sastavni dio velike crkvene
masinerije.
Pape su bili vrlo brzi, da ovu praksu ugrade ugrade u strukturu crkvenjastva koje je sve vise raslo
i sirilo se. Oni su sa samog “vrha” upravljali dobro isplaniranim operacijama sakupljanja novca u
svekolikom krscanskom svijetu. U tome je jedan od najrevnijih papa bio Grgur VII. On je dao naredbu
svojim Legatima u Francuskoj da – svaka kuca nastanjena krstenom osobom(ama) mora platiti godisnji
porez od jednog denariusa Petrovoj Stolici u Rimu. On je jedan od kreatora tzv. cezaro – papizma, koji
se najkrace definira kao oponasanje rimskih cezara od strane rimskih papa. A kako je papa opravdavao
takovu “monetarnu politiku”, odnosno oporezivanje? Pa naravno, uvijek i neprestano na isti nacin, tj.
–“pravima koja imaju Petrovi nasljednici!”
Pape su povremeno trgovale i citavim kraljevstvima. Papa Martin IV. koristeci svoj autoritet i
duhovni pritisak razvlastio je kralja Pedra Aragonskog i oduzeo mu Siciliju. Onda ju je poklonio
Francuzu Karlu de Valoa pod jedinim uvjetom, da mu placa godisnji danak.
Papa Klement IV. ucinio je jos bolje 1265. Prodao je Juznu Italiju jednom Anzuvincu za godisnji
porez od 800 unci zlata.
Papa Siksto IV. imao je ovaj obicaj – cesto bi dao prikucati obavijest na vrata neke crkve. Kad bi
svecenici i vjerni dosli vidjeti kakvu im poruku papa upucuje, saznali bi da se trazi neka svota novca.
Na kraju obavijesti stajala je opaska sto slijedi u slucaju neposluha i neizvrsavanja. A to je uvijek bilo
isto – interdictum – (zabrana sluzenja sluzbe Bozje i zatvaranje crkve), kao i suspenzija svecenika.
Suoceni s takvom odmazdom i crkveni pastiri i njihovo stado bi ubrzo prikupili trazeni iznos. Posto se
ova taktika pokazala vrlo uspjesnom i korisnom mnogi pape su ju prakticirali, ali i niza hijerarhija.
Ali sve te mjere, taktike i izumi nisu se pokazali dostatnima da bi donosili stalne i redovne prihode
Crkvi. Zato su kreirana pravila za pripadnike Crkve. To su na prvom mjestu darovanja prilikom
sluzenja mise. Ovaj doprinos za svecenike bio je najprije neobavezan. Ali kako je vrijeme prolazilo, to
je postalo nepisano pravilo i kao neka duznost vjernika, a od 13. stoljeca – svecenicko pravo. To svoje
“pravo” svecenici su branili ovako – ako je neki stari obicaj castan i hvalevrijedan, on ima silu zakona,
a sto bi moglo biti casnije nego da vjerni krscani daruju Gospodinu dio svog novca! Ima povelika doza
cinizma u tome, kao uostalom i u mnogim drugim praksama Svete Majke Crkve. Ali, sto veci dobitak,
to veca pohlepa. No, rezultat je bio taj, da su mnogi poceli izostajati s mise da bi izbjegli davanja.
Zupnici su onda na razne nacine “disciplinirali” svoje zupljane, uglavnom novcanim kaznama. Kaznja-
vanje je postalo normalna stvar, ali ne samo za izostanak s mise, nego i za zanemarivanje postova i
razne nemoralne cinove. Nizi kler je kaznjavao laike, a visi kler i laike i nizi kler.
Ali najucinkovitija stalna metoda izvlacenja novca i materijalnih dobara, bila je bez sumnje
omrazena c r k v e n a d e s e t i n a. Vjernici su morali davati Crkvi desetinu svega sto su
proizveli. Ali ne samo seljaci i farmeri, nego i trgovci, zanatlije, prodavaci i drugi. Svi neproizvodjaci su
desetinu davali u novcu. Crkveni i civilni zakoni bili su isprepleteni medjusobno i po tom pitanju bez
milosti.
Seljaci su morali donositi svoje “desetke” u kuce svecenika. Mozda je zanimljivo kako su svecenici o
svemu vodili racuna, pa tako napr. lako pokvarljivi proizvodi poput mlijeka, donoseni su u trajnijem
stanju – kao sirevi. Ovaj namet je tako raspalio neke seljake, da su ovi pribjegli nekim nekrscanskim
postupcima. U Engleskoj u Exeteru seljaci su d o s l o v c e shvatili i primijenili rijeci svecenika, da
njihovi darovi “idu Bogu”. Engleski biskup Quivil zapisao je krajem 13. stoljeca ovo:... umjesto da se
drze starog obicaja u donosenju najboljih sireva..... neki zlobni farmeri donosili su mlijeko u crkvu
“direktno Bogu” i posto nije bilo nikoga da ga primi, izlili su ga pred oltarom..... U svom revoltu spram
Crkve Bozje.
U vremenima oskudice mnogi farmeri, tezaci, zanatlije i dr. izbjegavali su davanja i placanja na
razne nacine i kad je to poprimilo masovnije razmjere, svecenici su to proglasili smrtnim grijehom.
Tako je to bilo sa omrazenom crkvenom desetinom. Ali osim davanja desetine za vrijeme zivota, vjerni
su morali davati i kad bi umirali, te kad su bili mrtvi. Kako? Pa ovako: covjek bi u svojoj oporuci
ostavljao Crkvi deseti dio svog nasljedstva/imovine, ali i nasljednik je morao dati desetinu od svog
nasljedstva. Jer, kaze Crkva, “i najpobozniji njeni clanovi ponekad su propustili izvrsiti svoju obavezu”.
Tako bi dug bio namiren. Ovo je bila tzv. “smrtovnina” i ona je visila kao teski mlinski kamen nad
imovinom svakog mrtvog clana Crkve.
I tako je grabezljivost i otimacina Crkve i njenog klera dosegla necuvene razmjere. Uzimanje Dese-
tine nije cak mimoislo ni prosjake i gubavce. A sto je bilo s prostitutkama? Bataljon teologa nezenja
raspravljao je o tome i odlucio, da Sveta Mati Crkva ne moze primiti doprinos “najstarijeg zanata na
svijetu” u svoje cestite kase i sanduke. Ali,.... dodali su oni (i sad evo pravog teoloskog “bisera”) samo
tako dugo, dok su te posrnule nesretne zene bile u nepokajanom stanju.
Osim svih ovih iznudjivanja postojao je jos jedan nacin na koji je Crkva stjecala prihode i bogatstvo.
To je bila konfiskacija imovine krivovjeraca. Tu je Inkvizicija narocito bila neumoljiva i bez milosti.
Doduse i svjetovne vlasti su podupirale Inkviziciju, jer je dio konfiscirane imovine isao i njima, vec
prema uzajamnom dogovoru. Nije stoga cudno sto su za herezu najcesce optuzivani bogati i imucni
ljudi, a ne sirotinja. U Spanjolskoj u kojoj je postojala vrlo brojna zidovska populacija, Inkvizicija je
uglavnom birala bogate Zidove i prakticki ih polako istrebljivala, posto su oni bili narod “koji je razapeo
naseg Gospodina”. Poznati su slucajevi citavih zidovskih zajednica koje su doslovce desetkovane,
stanovnistvo poubijano ili protjerano, a njihova imovina pripala Crkvi i kralju. Spanjolski muslimani –
Mauri – takodjer su bili na udaru, ali vise kao nevjernici koji ne priznaju Isusa negoli kao heretici.
Inace, Spanjolska Inkvizicija bila je okrutnija i necovjecnija i od same Rimske Inkvizicije. Veliki
Inkvizitor Thomas de Torquemada dao je u Toledu spaliti 2000 Zidova u samo nekoliko dana.
Zidovi su inace narod koji je stoljecima trpio progonstva i zlostavljanja upravo od ruke papinstva. O
kakav strasan grijeh prema Izabranom narodu nose na sebi nasljednici sv.Petra – Zidova!
Ali idemo dalje s opisom iznudjivanja novca od vjernih. Mocno oruzje bile su Interdikcija
(zatvaranje Crkve) i Ekskomunikacija (izopcenje iz Crkve). I u tome je svjetovna vlast suradjivala s
Crkvom. Tako na primjer ako je izopcenik ostao nepomiren i van Crkve citavih godinu dana, trebalo ga
je prinuditi da trazi oprostaj tako, sto bi mu se oduzela imovina. Jer, i nevracanje u Crkvu
pretpostavljalo je mogucu herezu. Izopcenik koji se ne bi vratio u Crkvu duze od 40 dana morao je
platiti globu od 40 livri. Svecenici su poticali i silili vjernike da si kupe “bijeg i spas od izopcenja” sto su
mnogi i cinili u panicnom strahu od tih strasnih kazni – izopcenja i prokletstva – a koje su znacile
siguran put “ravno u vatru pakla”. A sto je bilo najgore, covjek je mogao biti izopcen i za najbanalniju
gresku.
Ali, jedna od najvecih zloupotreba izopcenja bila je – izopcenje i susjeda nekog izopcenika! A
rezultat je bio ovaj – kad bi konacno obitelj izopcenika bila prognana i njegova imovina oduzeta, tuce
njegovih susjeda bilo bi kaznjeno na slican nacin “jer je zlo zarazno”.
Izopcenja i anateme koji su pljustali na sve strane bili su rezultat neizmjerne pohlepe papa i njihovih
svecenika. Oni su postali tako cesti i skandalozni, da su se ljudi poceli sve vise zaliti i buniti protiv njih.
Veliko bogatstvo koje je Crkva stekla na te nacine dosegao je takove razmjere, da je veci dio
Evrope bio gotovo paraliziran posto je Crkva izrazito parazitska ustanova. Ekonomska snaga Svete
Majke Crkve bila je takva, da je polako ali neizbjezno paralizirala vitalne strukture krscanskih zemalja
Evrope. Ona se sve vise pretvarala u instituciju talijanskih papa i njihovih rodjaka, te talijanskih
feudalaca za sistematsku pljacku Evrope. Italija se razvijala i napredovala usprkos politicke
rascjepkanosti i razjedi-njenosti, dok je Evropa nazadovala.
(op.prev. 97% svih papa bili su Talijani).
Tako je Crkva postala smrtonosni teret koji je nakon dugog odlaganja izazvao takav revolt, da je
on eksplodirao jacinom potresa. Potresa koji je uzdrmao citavu Evropu, a koji je dosao prikriven i
neocekivan u redovnickoj odjeci jednog nezadovoljnog pripadnika te iste Crkve. Ovaj uznemireni i raz-
ljuceni njemacki redovnik prikucao je svoje Teze na vrata jedne njemacke crkve i uzdrmao temelje
Rimske crkve, tako da su udarci njegovog cekica odzvanjali Evropom u narednim stoljecima. Taj
redovnik je bio Martin Luther.
Vatikanske
Milijarde (5)
5. nastavak
8. Poglavlje
I desilo se tako, da je pocetkom godine Gospodnje 1300.-te Petrov nasljednik papa Bonifacije VIII.
obznanio slijedece – posjecivanje crkava sv.Petra i Pavla u Rimu i to od Bozica do Bozica svakih 100
godina pocevsi od upravo nastupile 1300. donosi krscanima potpuni oprost od svih njihovih grijeha. To
je bilo nesto dotada jos necuto. Tko bi mogao tomu odoljeti?
I tako je Burgher Mackiren iz Skotske, Manfredo Domino sa Sicilije, grof Stanislaw iz Poljske, senor
Oliveras iz Spanjolske, Olafson iz Skandinavije, signore Bernini iz Firence, Charles Manfroide iz
Pariza... ..i tisuce drugih iznenada krenulo u istom pravcu i s istim ciljem – u Rim, u Sveti grad.
Sto je potaknulo Papu Bonifacija da iznenada donese takvu obznanu? Kakvo otkrivenje je dobio, pa
da je tako sirom otvorio vrata nebeskih riznica? Vrlo jednostavno – naime, doslo je vrijeme kad su
hodocasca i poboznosti Petrovu grobu silno opali, a zlatni dani najezde naivnih Saksonaca nepovratno
prosli. Dodatna zalosna cinjenica je bila i to, sto su lokalne hijerarhije diljem krscsnskog svijeta postale
bogate i ugojene, dok je sveti otac u srcu Rima bio sve siromasniji. Riznice sv.Petra su bile gotovo
prazne i nesto je trebalo uciniti. I jednog dana Providnost je nadahnula papu Bonifacija. Preko jednog
starca od stoti-njak godina. Ovaj, posto je poljubio njegovo stopalo, rekao mu je, kako je i njegov
pradjed dosao u Rim prije sto godina da dobije oprost od sv. Petra. Cuvsi to, Bonifaciju je sinula ideja i
zahvalio je Bogu sto mu je to receno na samom pocetku novog stoljeca. Buduci covjek od akcije, odmah
je objavio Jubilej ili Jubilarnu Godinu 1300. Na cudjenje, veliku radost i divljenje svih u Rimu.
Dobra djeca Majke Crkve nisu htjela propustiti ovakvu zivotnu priliku za oprostenje svih njihovih
grijehova i nisu oklijevali poci u Rim. Iz svojih sela, gradova i zemalja tisuce su krenule put Rima.
Evropa je dozivjela masovne pokrete kao nikad dotada i sve to zbijeno u jednu kalendarsku godinu.
jedan suvremenik ocevidac je izjavio da je znalo biti i do 200.000 hodocasnika dnevno u Rimu. Mnogi su
bili naprosto pregazeni u opcoj guzvi i metezu. Ali, hodocasnici nisu dolazili u Rim samo po oprostenje i
odrijesenje od grijeha, nego i da odaju svoju zahvalnost sv. Petru i Pavlu. Ne samo u molitvama, nego i
u srebrenjacima i zlatnicima. Kardinal Gaietano papin necak kaze, da je njegov ujak Bonifacije dobio vise
od 30.000 zlatnih florina od oltara sv. Petra i preko 20.000 od oltara sv. Pavla. A on kao papin necak je
pouzdan izvor, zar ne? Povjesnicar Ventura kao ocevidac koji se i sam molio kod svetih oltara opisuje,
kako su dva cuvara danonocno stajali i sakupljali bezbrojne novcice kojima su oltari bili zasipani.
Jubilarna Godina pape Bonifacija postigla je fantastican uspjeh i riznice sv.Petra su bile obilno
popunjene.
Ali Bonifacijevi nasljednici su se duboko zamislili. Naime, neki od njih se nisu mogli ni nadati da ce
vidjeti pocetak novog stoljeca, sto zbog starosti, to i zbog usestalog obicaja onog vremena, da se zivoti
papa skracuju uz pomoc otrova ili bodeza. Osim toga, i pohlepni i zavidni necaci su znali svoje ujake i
striceve pape naprasno poslati na onaj svijet. I tako pocetkom 1343.g. papa Klement IV. izdaje Bulu u
kojoj obznanjuje, da zbog kratkotrajnosti ljudskog zivota skracuje razmak izmedju 2 Jubilarne Godine sa
100 na – 50 godina. Onda 1346. izdaje novu Bulu u kojoj tvrdi, da on ima kontrolu nad buducim
zivotom. Pa tako on moze narediti andjelima, da oslobode iz cistilista duse i onih koji ne bi stigli u Rim
nego bi umrli na putu. Ova Klementova obavijest postigla je golem uspjeh, jer treba podsjetiti da su
putovanja u ono vrijeme bila opasna i riskantna. Vecina je putovala pjesice, tek poneki na konjima,
razbojnici i lopovi vrebali su u zasjedama, a glad i bolesti su napadali citavim putem. Da stvar bude
gora, jos se pojavila i Crna Smrt (kuga) koja je desetkovala pucanstvo Evrope. Sve u svemu, svaki
deseti hodocasnik mogao je racunati da ce se kuci vratiti ziv. Ipak i usprkos svemu tome i ovaj 2. Jubilej
napunio je papinske riznice iznad svih Klementovih snova i nadanja.
Ali mnogi nisu mogli doci u Rim po oproste usprkos njihovoj ceznji. Papa je slusao, razmisljao, i u
svojoj ocinskoj brizi za duhovno dobro svoje udaljene djece dosjetio se rjesenju. Naime, i oni mogu dobi-
ti oprost grijeha i to bez putovanja u Rim.. Kako? Jednostavno tako, da plate koliko bi to nepoduzeto
putovanje kostalo, a sto se moglo lako izracunati. Zahvaljujuci papinom shvacanju i razumijevanju da
nas uvijek nesto moze sprijeciti u dobrim nakanama, ustanovljena je praksa “izuzece od hodocasca”.
To je papa zapoceo s okrunjenim glavama – kraljem Engleske, Francuske, Ugarske i Cipra. Ovi kraljevi i
kraljice su se papi kraljevski i zahvalili za postedu od napornog i dugotrajnog putovanja i to sa darezlji-
vim posiljkama solidnog zlata i srebra. Papin veleposlanik na Siciliji prvi je sproveo ovaj naputak. On je
izuzeo od hodocasca tridesetak osoba, tako sto su one platile onoliko, koliko bi eventualno putovanje
kostalo. Zbog svih prednosti i koristi koje su imale obje strane, i crkvena i pokajnicka, ova praksa je
brzo sazivjela i rasirila se krscanskim svijetom.
Fantastican uspjeh Jubilarnih Godina potaknuo je hijerarhiju i u drugim zemljama da kopira pape i
slijedi njihov primjer. Tako su biskupi i nadbiskupi proglasavali Jubileje sa istim oprostima koji su se
inace dobijali samo u Rimu. To je vec postalo vrlo neugodno za pape, pa je papa Martin V. zaprijetio
izopcenjem svakom biskupu koji bi proglasio bilo kakav Jubilej. Po njegovoj prosudbi njima su bili
dostatni redovni lokalni prihodi.
Jubilarna 1450. bila je opet vrlo uspjesna i plodna. Prihod je bio toliki, da je papa Nikola V. dao
iskovati prigodan novac nazvan “jubilarac”. Papa Pavao II. godine 1470. skratio je razmak izmedju dva
Jubileja sa 50 na 25 godina. Da bi stimulirao dolazak hodocasnika u Rim (jer ih je previse ostajalo kod
kuca zbog “izuzeca”) on je ukinuo sve druge dodatne oproste. Ali usprkos ovim mjerama Jubilej 1475.
nije postigao narocit uspleh.
Ipak, ova praksa “izuzeca oh hodocasca” je i dalje nastavljena. Crkvi su od toga pristizali pozamasni
iznosi koji su ovisili o statusu, bogatstvu i dostojanstvu “izuzetog hodocasnika” i kretali se od cetiri
zlatna florina za vise plemstvo i svecenstvo do jednog florina za obican puk.
Za vrijeme Jubileja godine 1500. vladajuci papa Aleksandar VI. (Borgia) poznat po svojoj pohlepi za
novcem i nemoralnosti, odlucio je dodati neke novotarije za hodocasnike. Pa je tako uveo ceremoniju
“otvaranje svetih vrata” , a da nikome nije bilo jasno sto je to ustvari. Nakon uzaludnog trazenja takvih
vrata u bazilici sv. Petra, papa i njegovi arhitekti su na brzinu prepravili i udesili jedna vrata kako
nadolazeci pokajnici ne bi bili razocarani. Da bi zaradio sto vise Aleksandar je uveo i druge novosti, pa je
bazilika sv. Petra postala prava “burza” na kojoj su prodavani, preprodavani i razmjenjivani oprosti i
otpusti, zasluge i druge religiozne privilegije. Petnaest stoljeca ranije Krist je rastjerao trgovce iz Hrama,
optuzujuci ih da su Bozju kucu pretvorili u razbojnicku spilju!
Nezadovoljan s prihodma Aleksandar je 1501. poceo sakupljati novac po Evropi i to tako, sto je posvuda
razaslao svoje legate da prodavaju i rasprodavaju indulgencije (oprostajnice).
Godina Gospodnja 1500. bila je zadnja Jubilarna Godina prije Reformacije. Besramna prodaja
indulgencija po Njemackoj, kao i druge zlouporabe i pokvarenost u Crkvi bili su veliki “trn u oku” jednom
njemackom redovniku. Sve to potaklo ga je da prikuca svojih 95 Teza na vrata katedrale u Wittenbergu.
*****
9. Poglavlje
CUDA NA PRODAJU
Ljudi vole cuda i ceznu za njima. Crkva je i to iskoristila za stjecanje prihoda. Otkad je crkvena praksa
komercijalizacije “cuda” postala najzahvalniji izvor novca, vrlo brzo se pokazalo da sto je neobicnije i
spektakularnije “cudo”, to je veci i prihod njegovog promicatelja. Profitabilnost cuda ovisila je ne samo
o neobicnosti dogadjaja i njegovog cudotvorca, nego i o koristima koje su imali oni koji su u njih
vjerovali. Jer, za vjerne cuda su bila dokaz Bozje intervencije u narocitim prilikama.
Ova eksploatacija individualne i kolektivne lakovjernosti krscanskog svijeta bila je za Katolicku crkvu
neizmjerno unosna. Bozja darezljivost i intervencije mogli su biti dijeljeni i pokazani u nebrojenim
situacijama i okolnostima. Tijekom Srednjeg vijeka i kasnije, cuda, cudotvorci i Bozje intervencije bili su
veoma raznoliki i raznovrsni. Oni su odrazavali narav, vjerovanje i mentalitet onih koji su bili pod
njegovim utjecajem, ali i duh crkve u kojoj su cuda nastajala. Osvrnut cemo se na samo nekoliko
karakteristicnih koji vec “sami po sebi” dovoljno govore o njihovoj naravi, ali i kako su se oni preokrenuli
u doga-djaje kojima je Crkva bogato profitirala.
Jednog dana zitelji mjesta Aspe u Francuskoj izvrsili su iznenadan napad na svoje susjede u mjestu
Saint- Savin. Da bi ih sprijecio i zaustavio u zlu naumu, opat iz Saint-Savina popeo se na drvo i izgovorio
odgovarajucu molitvu, te tako paralizirao napadace, da su bili poubijani bez ikakvog otpora. Kad je papa
cuo o masakru, bacio je intrerdict na Saint-Savin. Rezultat je bio 7-godisnje prokletstvo nad mjestom u
vidu neplodnosti zena, stoke i njiva. Da bi dobio odrjesenje, Saint-Savin je pristao placati papi godisnji
danak od 30 sua, a koji je vjerno placao sve do Francuske Revolucije 1789.g.
1120. godine biskup iz Laona ekskomunicirao je (izopcio) gusjenice koje su pustosile biskupiju, a
zahvalni seljaci su ga za to nagradili na razne nacine.
Dok je sv. Bernard propovijedao u Foigny –ju bio je stalno prekidan rojevima dosadnih muha.
Izgubio je svoje svetacko strpljenje i ekskomunicirao ih. Slijedeceg jutra rojevi muha su nadjeni mrtvi, a
primljenu nagradu sv. Bernard dao je najblizem samostanu.
1451. biskup iz Lausanne odredio je sudjenje mnostvu pijavica koje su ugrozavale ribe u jezeru.
Odredjeno im je, pod prijetnjom ekskomunikacije, da se skupe u pripremljeno mjesto sto su one i
ucinile. Zahvalni ljudi obilno su darivali Crkvu.
1480. crkveni sud u mjestu Autun izopcio je vojsku gusjenica i odredio lokalnim svecenicima da
ponavljaju anateme sve dok gusjenice ne budu unistene. Slijedece godine u mjestu Macon izopceno je
veliko mnostvo puzeva. 1516. u Normandiji svecenici su izopcili agresivne skakavce i komarce.
Bartholomew Chassance koji je zapisao brojna takva “sudjenja i izopcenja” izjavljuje da su ona bila
zakonita i korisna, a to dokazuju i obilnija darovanja Crkvi u Desetinama i florinima. A sto je bilo vise
stetnih i napasnih, muha, komaraca, gusjenica i skakavaca te njihovih izopcenja, anatema i sudjenja, to
je puk obilnije darivao svoju Crkvu. I po onoj cistoj logici, najezde napasnih zivotinjica bile su vrlo
pozeljne, ali – samo za Crkvu.
Medjutim, Crkva je puno vise profitirala kad bi autenticni sveci stupili u akciju. Spomenut cemo samo
nekoliko najbizarnijih slucajeva. Dakle, na zapovijed sv. Stanislawa neki Petar koji je bio mrtav, ustao je
iz groba i pojavio se na sudu kao svjedok u prodaju nekretnine. Nakon sudjenja je zadovoljna strana je
dostojno nagradila lokalnu crkvu i to sa poprilicnim dijelom dobivene nekretnine.
U 13. stoljecu sv. Antun u Italiji cuo je, da je njegov otac u Liabonu osudjen za umorstvo. jedan
andjeo prenio ga je u Liabon. Tamo je sv.Antun pitao umorenog covjeka – da li je istina da ga je ubio
njegov otac? Mrtvac je odgovorio negativno i Antunov otac je bio oslobodjen. Antuna je andjeo vratio
natrag u Italiju. Nad njegovim grobom sagradjena je crkva koja je postala mjesto hodocasca, gdje
hodocasnici i danas odlaze i ostavljaju bogate darove.
Sv. Vincent Ferrier (1357-1419) ucinio je jos bolje. U toku svoje propovijedi dobio je krila i odletio u
zrak, te obisao vise mjesta gdje je utjesio umiruce. U Pampeluni je jednoj umirucoj zeni rekao, da ce joj
pribaviti oprostenje s Neba ako ispovijedi svoje grijehe. Ona je pristala, a sv. Vincent je napisao pismo
kako slijedi: - Brat Vincent moli Sveto Trojstvo da daruje ovoj grijesnici oprostenje grijeha. – Pismo je
odletjelo ravno u nebo, a nakon kraceg vremena palo natrag. Na njemu je pisalo: - Mi, SvetoTrojstvo,
zamoljeni od naseg Vincenta, darujemo grijesnici oprostenje i ona ce biti u raju za vrlo kratko vrijeme!
Da bi se zadovoljio cinizam onih sumnjicavih i manje lakovjernih, dogadjaj je bio potvrdjen od strane
nikog drugog do – papina sobara. On je dao potvrdu ove “cinjenice” i uz to jos i imena 14 visokih prelata
koji su to posvjedocili.
Ovaj dogadjaj je izazvao pravu epidemiju “nebeskih pisama”, koja su zacudo uvijek stizala kleru. Ta
pisma su dosegla izuzetno visoku cijenu.
I nepoznati “sveci” su cinili cuda. U Salamanki je postojalo cudno zvono, koje je zvonilo “da upozori
ljude na dolazece cudo”. To se najcesce dogadjalo kad bi darivanja u katedrali bila manja od ocekivanih.
Sto se tice crkvenih zvona moramo spomenuti ovaj cuveni slucaj. Kad je papa Aleksandar IV. skinuo
kaznu ekskomunikacije, sva zvona crkve u Avignonetu pocela su zvoniti “sama od sebe”. I ne samo to,
nego su zvonila cijeli dan i noc iako se nisu mogla cuti skoro 40 godina! Ovo svjedocanstvo su dali
stanovnici Avignoneta iz 1293. godine, a papa Pavao III. spomenuo je dogadjaj u svojoj Buli iz 1537.
Sve ove manifestacije u vremenu u kojem su se “dogodile” bile su uzimane vrlo ozbiljno. One su se
dogadjale zahvaljujuci svecima. I kako su se kroz generacije umnozavali sveci i njihova cuda, tako su se
umnozavala i njihova svetista. Svetiste kao mjesto narocite poboznosti je pravi magnet za hodocasnike.
A oni nikada ne dolaze praznih ruku i bez darova, cak ni oni najsiromasniji. Zato su svetista uvijek bila
ukrasena i zlatom i srebrom i dragim kamenjem, ali i darivana obiljem novca.
Zato su poboznoati svecima postale siguran i obilan izvor blaga za Crkvu u cjelini i zasebno za njezin
kler. Treba podsjetiti, da je citava Evropa bila nacickana svetistima, a hodocasca su bila obavezan oblik
poboznosti stoljecima, tako da je to znacilo neprekidan dotok prihoda Crkvi.
*****
Vatikanske
Milijarde (6)
6. Nastavak
10. Poglavlje
BURZA OPROSTA
Iako su cuda, cudotvorci, hodocasca i Jubileji proizvodili i donosili velike prihode Crkvi, ipak su
bili nepredvidljivi i rizicni, pa prema tome i nesigurni i nepouzdani. Zato je trebalo smisliti ne-
sto sigurnije i solidnije, da bi prihodi dolazili redovno. A to nesto je zapravo bilo papama na
dohvatu ruke. A to je ta cudesna moc Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika da
“svezuje i razvezuje” na Zemlji. U ocima krscana to je bila velika povlastica za njihovo
rasterecenje od svih mogucih grijeha, a u rukama papa neiscrpno sredstvo za neiscrpnu
primjenu. Medju ostalim radnjama ta je moc pokazala svoju punu djelotvornost u praksi
kupo-prodaje oprostajnica iliti i n d u l g e n c i j a . Da pojasnimo, to su oprosti svih
grijeha, i onih buducih, koji se mogu kupiti za odredjenu svotu novca.
U pocetku oprostajnica je bila vrlo bezazleno oruzje u duhovnom naoruzanju Crkve i vrlo
rijetko koristeno. Ona je bila smisljena tako, da pomogne pokajniku kao otpust nakon
ispovijedanja grijeha. Ali posto su svecenici poceli to zloupotrebljavati, papa je odlucio da to
pravo zadrzi samo za sebe. Kao i mnoge druge crkvene prakse i ova se tokom vremena
izopacila. U pocetnom stadiju ona je bila jedna povlastica koja se darivala vrlo rijetko i
stedljivo i samo u izuzetnim prilikama. U 11. i 12. stoljecu bio je velik dogadjaj kad bi papa
darovao oprostaj-nicu od samo sedam dana oprosta.
Ali, doslo je vrijeme Krizarskih ratova i oni su bili faktor koji je indulgenciju gurnuo u prvi
plan. Da bi potakli ljude da stanu pod zastavu svetog kriza, pape su poceli darezljivo i siroke
ruke dijeliti indulgencije. Nakon oslobodjenja Kristova groba u jeruzalemu, indulgencije su se
okrenule protiv neprijatelja Crkve u Evropi. Navest cemo samo dva primjera: papa Urban VI.
naredio je da se Engleska bori protiv Francuske, posto je Francuska podrzavala njegovog
suparnika papu Klementa VII. Da bi stimulirao dobrovoljce Urban je obecao potpune oproste
svakome tko uzme oruzje za “njegovu stvar”; papa Ivan XXII. ucinio je istu stvar proglasivsi
“krizarski rat” protiv Napulja, koji je podrzavao njegovog protivnika anti-papu Grgura, itd.
Posto su se indulgencije pokazale izuzetno profitabilnima svi su zeljeli tu privilegiju, poje-
dinci, crkveni redovi i mjesta. Njihova prodaja imala je razlicite oblike i nacine. Na primjer,
posjecivanje nekog svetista i crkve nekog sveca moglo je donijeti puno oprosta, ako se ne
zaboravi ostaviti opipljiva zahvalnost tom svecu. A svaka opetovana posjeta povecavala je
broj i duzinu oprosta. Tko bi tomu odolio? Hodocasnici su doslovce opsjedali neke crkve i sve-
tista. Sve je to s vremenom doseglo takve dimenzije, da su indulgencije prakticki postale
“masine za proizvodnju novca”.
Mala crkva u kojoj je Franjo Asiski imao viziju bila je obogacena novom vrstom indulgencije
nazvanom “koliko-toliko”. To je znacilo, da svatko tko posjeti crkvu u mjesecu kolovozu u
narocitom svetom danu dobiva plenarnu ili punu oprostajnicu s v a k i p u t a kad udje u
crkvu. Pa sad, sto vise puta udjes u crkvu, ali ne praznih ruku, to vise oprosta dobijes. Ne
treba se cuditi, da je ova malena crkva u Portiunculu postala jedna o najposjecenijih. Ali ova
moda je postala predobra, a da bi ostala ogranicena samo na Portiunculo. I ostali franjevci su
pozeljeli imati tako nesto, pa je uskoro svaka franjevacka crkva imala svoj Portinculo-Dan.
Usprkos njihovu zavjetu siromastva i odricanja srebroljublje je nadvladalo i ugusilo taj svecani
zavjet. Ali i druge redovnicke zajednice nisu mogle odoljeti ovom izazovu, pa su i dominikanci,
karmeliti, augustinci i drugi slijedili njihov primjer.
Zatim dalje, smisljen je i tzv. “povlasteni oltar”. Papa je rekao, da sluzenje mise za tim
oltarom u korist neke duse moze odmah osloboditi tu dusu iz cistilista. Uskoro je svaka crkva
bila opskrbljena i ukrasena takvim oltarom i sluzenje takovih misa se silno rasirilo. Svaka
obitelj je zeljela pomoci izbavljenju dusa svojih dragih pokojnika iz vatre cistilista, ma koliko-
god to kostalo. I na tome se nije stedjelo. Mise za mrtve su postale nepresusan izvor prihoda
za Crkvu, pa nije cudno da je Latimer u 16.stoljecu grmio: “Dolje cistiliste i mrtvacke mise
koje prazne djepove, a gore Krist koji oduzima grijehe svijeta”.
Apsurd je isao tako daleko, da je proglaseno da tzv. “svete stube” u Rimu (koje su navodno
one iste na kojima je Krist stajao pred Pilatom) donose neizmjernu dobit dusama u cistilistu.
Postaje “kriznog puta” takodjer u Rimu bile su pune kompletnih oprosta i krscanin je mogao
skupiti i do stotinu godina oprosta u jednoj kalendarskoj godini.
Kako su vremenom indulgencije rasle brojcano, tako je rasla i njihova duljina i
apsurdnost. Cak su i najpobozniji poceli sumnjati u njihovu djelotvornost. Ali njihova
ekstravaganci-ja se i dalje nastavljala. Tako je papa Leon X. u godini 1513. darovao kapeli sv.
Anunciate u Firenci povlasticu da svi koji ju posjecuju svake subote mogu steci tisucu godina
oprosta. Cak i nakon sto je koncil u Tridentu odredio ogranicenja takvom neumjerenom
dijeljenju duhovnih povlastica, praksa se nastavljala i dalje. Djelomicni oprosti, puni oprosti,
za jednu godinu, tri, pet, deset, sto i vise godina, oprosti Svetog Duha, oprosti Kriznog puta,
Pilatovih stuba, Apostolskih blagdana, nedeljni, Bozicni, Uskrsni, oprosti na crkvene
blagdane.......itd. Lista bi bila predugacka za nabrajanje.
Velicina i dimenzije blaga kojeg su tokom stoljeca indulgencije donijele Crkvi naprosto se
ne mogu izracunati ni izmjeriti. Njihov uspjeh je bio velicanstven. Njihova uporaba,
zlouporaba i uvredljivost sluzila je samo jednom cilji, a to je povecanje prihoda i blaga Crkve.
Ne manje vazno bilo je pokretanje, usmjeravanje i kontrola sirokih masa.
tako namiri svoje dugove, sto je tada u Njemackoj bila uobicajena praksa. Dominikanski
fratar J. Tetzel koji je bio ujedno i papin delegat, trgovao je indulgencijama u okolici
Wittenberga. Rezultat Lutherovog gadjenja nad tom praksom izazvao je konacno ono sto je
bila
*****
11. Poglavlje
Papa Aleksandar VI. (1492-1503) Sluga Slugu Bozjih, kao vikar ili namjesnik prijestolja sv.Pe-
tra bio je ne samo nasljednik autoriteta svih svojih prethodnika, nego i njihovih dekreta,
tvrdnji i dogmi utemeljenih na zlokobnoj Konstantinovoj Darovnici, koja je bila izvoriste svih
papinskih zahtjeva za teritorijalnim suverenitetom. I morala je biti izvrsavana i sprovodjena
onako, kako su ju tumacili njezini glavni cuvari – rimski pape. I tako je to islo stoljecima.
Najznacajnije rijeci iz Darovnice koje se odnose na teritorije su one ranije vec citirane, a
koje nalazimo u zadnjem clanku, i glase: “Konstantin daje suverenitet nad Rimom....Italijom..
i nad Zapadnim Regijama papi Silvestru i njegovim nasljednicima”. Ravnajuci se po ovom
nacelu, papa Hadrijan IV. dao je Irsku engleskom kralju 1155.g.
Najmocniji srednjovjekovni pape Bonifacije VIII. i Grgur IX. uzdigli su papinsku vlast iznad
kraljevske i carske postavivsi tako glavne temelje Crkve, a to je vrhovna duhovna i svjetovna
vlast - “Vrhovni svecenik ili Pontifex Maximus (papa) pravom datim od Boga ima puninu
vlasti nad cijelim svijetom”. U skladu s tim Grgur je izjavio da je “poznato je da je Konstantin
smatrao, da onaj kojemu je Bog povjerio brigu o nebeskim stvarima treba takodjer vladati i
zemaljskim stvarima i zato je zelio da Kristov namjesnik ima takodjer kraljevstvo i na Zemlji.”
Do otkrica Amerike Zapadni Regioni su obuhvacali Evropu. Nakon otkrica Novog svijeta oni
su se prosirili na sve otkrivene i jos neotkrivene otoke i kopna. Sukladno tomu pape su trazili,
ni manje ni vise, nego apsolutno vlasnistvo nad Amerikama. Dakle, polaganje prava nad
Amerikama izronilo je nakon sto je Kolumbo vec stavio nogu na novo tlo. Vladajuci papa cim
je saznao za otkrica, pozurio je da podijeli Novi Svijet na temelju svog “legalnog prava” posto
je to temeljem Darovnice ionako sve bilo njegovo vlasnistvo. No bez pisanog dokumenta to ne
bi islo, pa je aktualni papa Aleksandar VI. godinu dana nakon otkrica Novog Svijeta 1943.
izdao slavnu “Bulu Kastilji o Novom Svijetu”. Aleksandar je napisao taj dokument, koliko da u
jasnim izrazima potvrdi papinsko vlasnistvo nad tim teritorijima, toliko da sprijeci Spanjolsku i
Portugal da zauzmu nove zemlje bez prethodne dozvole njihovog gospodara i vlasnika – pape.
U ovom slucaju Aleksandar je djelovao ne samo kao papa, nego i kao spanjolski papa. On
je zelio da njegova Spanjolska dobije sve, ili sto god je vise moguce. Zato je odredio da
Amerika pripada spanjolskoj kruni i da nitko drugi ne moze dobiti nijedan dio tog teritorija bez
dozvole zakonitog gospodara pape. Spanjolskojn pripadaju osim novootkrivenih zemalja i one
jos neotkrivene.
Ovaj papin dokument neobicno je vazan i zanimljiv, pa zasluzuje da ga bolje upoznamo.
Engleska verzija potjece iz originala, a objavljena je 1577. Moze se naci u Hakluytus
Posthumus, London 1625.
“Vi ste uz velik trud i cijenu izabrali naseg dragog sina Kristofora Kolumba kao
najboljeg i najpogodnijeg za takav podvig, i opremili ga ljudstvom i brodov-
ljem i ostalim potrepstinama, da trazi morem gdje dosada nijedan covjek nije
plovio, daleke otoke i kopno dosad nepoznate, covjeka koji je marljivo istrazu-
juci Veliko More i nasao neke otoke gdje zive (kao sto je receno) mnogi narodi
u miru, hodaju goli i ne jedu meso....
Mi smo dalje obavijesteni da je gore spomenuti Kristofor Kolumbus podigao i
tvrdjavu s oruzjem na jednom od tih otoka.”
Nakon ovog, papa govoreci kao gospodar i vlasnik onoga sto su istrazivaci vec otkrili i onoga
sto ce tek otkriti u buducnosti, dolazi na ono glavno. Ovo su njegove nezaboravne rijeci:
Zatim njegova Svetost Papa jos jednom utvrdjuje svoj autoritet ukazujuci na izvor tog auto-
riteta:
Nakon sto je odlucio, odredio, darovao i potvrdio sve spomenuto papa Aleksandar je istaknuo
mogucnost i prijetnju izopcenjem svakoga tko bi se usudio nepostovati njegovu odredbu. Jos
jednom Aleksandar oznacuje demarkacionu liniju posjedovanja i istrazivanja spomenutih teri-
torija. I konacno, Aleksandar zakljucuje svoj cin darivanja sa prijetnjom svakome tko bi se
usudio prekrsiti njegovu volju:
“Nijedan covjek da ne prekrsi, niti da se usudi raditi suprotno ovom Pismu nase
preporuke i zelje, odluke, odredbe, darovnice, opomene, zapovijedi i zabrane.
Ako bi se itko drznuo ne postovati ili povrijediti ovo isto, neka zna da ce okusiti
srdjbu Svemoguceg Boga i njegovih svetih Apostola Petra i Pavla”.
Izdato u Rimu u godini utjelovljenja naseg Gospodara 1493. cetvrti dan mjese-
ca petog u prvoj godini naseg papovanja.
*****
Nastavlja se.....
Vatikanske
Milijarde (7)
7. nastavak
12. Poglavlje
Krikovi ljutnje, negodovanja, otpora i agonije svih svetih, pobunjenika i reformatora koji su
karali Crkvu zbog njenih stranputica nikada nisu prestali odjekivati kroz proteklo tisucljece, a
upucivani odusevljenim istinskim vjernicima, ravnodusnom mnostvu i gluhoci vladajucih
papa i njihove hijerarhije. Ti krikovi su trazili i ponavljali zahtjev za reformom papinskog
krscanstva, ali uzalud. Ako je i bilo trenutnog ucinka, on je ubrzo bio vatrom ugusen. To
svjedoci pepeo svih onih koji su spaljeni na javnim trgovima srednjovjekovnih gradova
Evrope. Legije revnih i slavnih heroja nestale su nakon uzaludnog krika ali i opomena o
nado-lazecim nevoljama i mnogostrukim – Jao!
I kada je konacno izbila eksplozija potaknuta od sila koje su kljucale na samom dnu, mo-
nolitna crkvena gradjevina se pocela urusavati. I bilo je pravo cudo, sto eksplozija nije izbila
vec mnogo ranije.
Fenomen Martina Luthera nije bio posve neocekivan. Njemacki redovnik postao je
glasno-govornik, ne toliko sebe samog i svojih sumnji i nedoumica, koliko zlovoljne i
uvrijedjene populacije koja nije vise mogla trpjeti silnu izopacenost i degeneraciju Crkve. Ta
Crkva je vladala preko iskvarenih lopova, bogatih raskalasenika i hordi crkvenih i laickih
parazita koji su zivjeli na grbaci te iste populacije. Martin Luther, a da toga nije bio ni
svjestan, postao je glasnogovornik te i takove populacije.
Jer uistinu, bogatstvo Crkve bilo je divovsko, njena pokvarenost takodjer, ali i njeno
odstupanje od apostolskog nauka i prakse. Evropa je bila preplavljena muskim i zenskim
samostanima i opatijama ciji su stanari vodili parazitski zivot uzimajuci “crkvenu desetinu” i
svakojake namete i poreze, te se ugojili i silno ulijenili. Raskosne palace crkvenih dostojan-
stvenika odavale su nacin zivota njihovih stanara ciji je glavni interes bio – koliko prihoda
donosi neka dijeceza ili opatija? Kardinali su njima otvoreno trgovali, tj. kupovali ih i
prodavali.
Sami pape sa svojim dvorom davali su los primjer drugima, jer su zivjeli u luksuzu i obi-
lju, a mnogi i u raskalasenosti. Visoke i unosne crkvene polozaje su skupo prodavali ili dod-
jeljivali svojim rodjacima, nerijetko nezrelim mladicima koji su preko noci postajali kardinali.
Kad je neki papa bio na samrti, kardinali koji su trebali izabrati novog papu prakticirali su
kupovanje i prodaju “glasova”, podmicivanje, cijenkanje i sl. To su radili drsko i bez imalo
stida, pa su izbori novog pape postali najobicnije pogodbe bazarskog tipa.
Osim kardinalskih sramnih muckanja, tu su bili i agenti princeva i kraljeva koji su se otvo-
reno ubacivali u konklave nudeci zlato i posjede za kandidata svog vladara. Zbog svega toga
rezultat je ovisio o visini mita datog kardinalima. Tako su stoljecima konklave bile obican
“pazar” na kojem se papinska stolica kupovala i prodavala po najvisoj mogucoj cijeni, a pape
i kardinali su bili pijuni u toj svetogrdnoj igri.
Treba se podsjetiti da u to vrijeme kardinali nisu bili samo “princevi Crkve”. Mnogi su bili
stvarni princevi ili su zauzimali visoke svjetovne polozaje. Na primjer, engleski kardinal-
kancelar Wolsey bio je vrlo mocan i zapravo je vladao Engleskom od 1514. do 1529.g. Svi
drzavni poslovi i financije prolazili su kroz njegove ruke. On sam zivio je u kraljevskoj
raskosi u ogromnom dvorcu. Dvaput je bio vrlo blizu papinskoj stolici i da je postao papa,
naj-vjerojatnije ni Engleska crkva ne bi bila rodjena. Wolsey je bio prototip princa Crkve, a
koji je imao neogranicenu crkvenu i svjetovnu vlast, bogatstvo i pocasti.
Kardinali ovog tipa kad bi se okupljali radi izbora novog pape, dolazili bi u velikoj pompi, luk-
suzu i pozudi za novcem i cascu, a to nisu nimalo skrivali. Oni su se ponasali poput mocnika
koji su dosli da izaberu drugog mocnika od kojeg bi mogli izvuci sto vise koristi.
Tokom 14. i 15. stoljeca ovi kardinali prije ulazenja u konklave nisu sa sobom donosili
slamnjace, kruh, vodu i molitve Svetom Duhu za dobar izbor. Mnogi su dovodili sa sobom ci-
jelu svoju kamarilu – glavnog sekretara, sakristana, svog ispovijednika, pisara, sluge, dok-
tora, apotekara, brijaca i tako dalje, a sve to za potrebe Njegove Eminencije. Ni to nije bilo
sve. Rimljani su gledali povorke gala kocija koje su dolazile iz kardinalskih palaca, a kojima
su upravljali kocijasi u raskosnim livrejama. Sluge su takodjer nosile bljestave uniforme dok
su posluzivale svoje Eminencije. A sve to umjesto poniznosti, molitava i pokore za pomoc u
izboru novog nasljednika sv.Petra. Nije onda ni za cuditi se kakav je bio rezultat takovih
izbora.
Pape koji su ovako bili izabrani i od ovakovih kardinala, bili su jos gori. Spomenimo samo
nekoliko:
Papa Pavao II. (1464-1471) odmah nakon nominacije obavijestio je Sveti Kolegij, da ce uze-
ti ime Formoso I. (Formoso znaci Lijepi) zbog toga sto je bio najzgodniji covjek koji je ikada
nosio papsku krunu. Kardinali su se pobojali javnog skandala i odgovorili su ga od toga, pa
je on postao Pavao II. Taj narcisoidan i tast covjek se oblacio u najfiniju odjecu, kitio se dra-
guljima, a papinski dvor je bio umnozen lijepim zenama i mladezi. Njegova najveca strast su
bili dragulji i skupocjeno kamenje sa kojima se volio igrati i oni su ga naprosto fascinirali.
Papinsku krunu dao je ukrasiti s izabranim draguljima, tako da je ona postala preteska za
nosenje na glavi. Ipak, on ju je nosio i trpio bolove, pa se smatra da je ona uzrokovala
apoplekticki napad od kojeg je umro. Bio je zrtva vlastite tastine i svojih strasti.
Papa koji ga je naslijedio nije bio bolji. Siksto IV. (1471-1484) je vodio stalne “ratove za
stjecanje novca”. Sve crkvene casti i polozaji bili su na prodaju. Davao je razne povlastice za
najvisu cijenu. Nametao je svakovrsne poreze i takse na pucanstvo. One koji ne bi platili dao
je muciti i vjesati. Isao je tako daleko, da je davao oproste za najteze zlocine. Svima koji bi
zatezali s placanjem prijetio je paklom. Venecijanskim prelatima je prijetio da ce ih prodati
Turcima kao robove, ne budu li redovno placali Petrovoj Stolici. Bio je pravi djavo.
Papa Inocencije VIII. (1484-1492) otvoreno je kupio glasove kardinala. Njegov jedini
interes bile su zene i njegova brojna nezakonita djeca. Papinski dvor je bio ispunjen djecom,
vikom i grajom. Izdrzavanje brojne djece, unucadi i rodbine kostalo je enormne svote i pa-
pinske riznice su se praznile. Inocencije je bio covjek koji je volio zivotne radosti i tjelesna
zadovoljstva. Silno se udebljao, pa je postao “brdo mesa” koje se jedva kretalo sto je
vjerojatno i ubrzalo njegovu smrt.
Naslijedio ga je jos poznatiji kardinal Borgia. Taj Spanjolac imenom Rodrigo Borgia postao
je cuveni papa Aleksandar VI. (1492-1503). Kao kardinal i kasnije papa, on je sprovodio
noci u gozbama i pijankama. Imao je puno nezakonite djece, ali je poznat kao otac
legendarnih Lukrecije i Cesara Borgie. Trosio je velike sume novaca, primao i davao velika
mita za ostvarenje svojih planova i ciljeva. Kao mladi kardinal vodio je razuzdan zivot sto je
nastavio i u kasnijoj zivotnoj dobi. Ustvari, on je i kupio svoj kardinalat. Onda je poceo
podmicivati sve i svakoga, samo da se domogne papinske stolice, a sto mu je konacno i
uspjelo. Drsko i besramno je koristio crkveno blago za osobne potrebe, a svoj utjecaj je
prodavao za dobre novce. Kao spanjolski papa radio je u korist svoje zemlje, pa je tako
izdao famoznu “Bulu Kastilji za Novi Svijet” – dokument kojim je citavi Novi Svijet darovao
Spanjolskoj i manje Portugalu. Aleksandar VI. je jedna od najsramnijih figura u dugackom
nizu rimskih papa.
Kad je 1513. izabran papa Medici ili Leon X. gore opisani nacini crkvenog poslovanja su
bili dobro uhodani i Crkva je postala poput neke trznice ili burze, gdje se sve moglo kupiti i
prodati. Leon X. je bio agnostik. Ono sto ga je ucinilo “besmrtnim” u analima krscanstva, to
je otvorena i javna prodaja-rasprodaja indulgencija u svrhu skupljanja novca za gradnju ba
zilike sv.Petra. To je izazvalo iskru koja je zapalila reformacijski pozar. Leon X. ostat ce poz-
nat kao papa za cijeg je pontifikata zapocela Velika Reformacija.
Zapadno krscanstvo je puklo na dva dijela. Iako su Reformaciju inspirirale primarno teo-
loske pobude i pitanja, ne manje vazne sile dale su joj pokretacku snagu i priliku da bude
uspjesna. Te sile bile su: pohlepa za blagom, osobito crkvenim i njegova preraspodjela, te
novi faktori, odnosno njihovi zameci, a to su nacionalizam, prikriveni rasni antagonizmi i
sukob kultura koje su se mijenjale. Ali, da nije bilo one silne zudnje za povecanjem
materijal-nih dobara i bogatstva pitanje je, bi li Reformacija mogla biti rodjena, prezivjeti,
uzrasti i konacno uspjeti.
Treba podsjetiti, da ova Reformacija nije bila prva u povijesti. No, ona je bila prva koja je
uspjela (svi raniji pokreti i pokusaji zavrsili su bezuspjesno) i zato sto je uspjela, ona je pos-
tala VELIKA REFORMACIJA. Da nije, postala bi tek zabiljezba u analima crkvene povijesti.
Njezin uspjeh uvjetovan je pogodnim zbrojem i zreloscu prilika, a to su: krajnja korupcija
Crkve, hrabrost i revnost Luthera i njegovih suradnika, ali jos vise od toga – mocan faktor
laickih svjetovnih elemenata koji su htjeli preuzeti ogromno bogatstvo Crkve, ili bar dio
istoga. Kraljevi i princevi, plemstvo i gradjani, zapravo svi su bili motivirani i imali su neki
svoj interes. Teoloske rasprave bile su za njih sporedne i nevazne, ali kao poslane od
Providnosti. One su im davale opravdanje za osvajanje i zaplijenu imovine i zemljista koje je
Crkva drzala stoljecima. Povoljna prilika je trebala biti iskoristena, jer mozda vise nikad ne bi
dosla.
Inace, ekonomska motivacija, osim kod visih slojeva drustva postojala je i kod nizih, jer
je “fiskalna politika” Crkve pritiskala sve. U 14. i 15. stoljecu taj teret je postao skoro nepod-
nosljiv, poput nekog neprekidnog gusenja koje je za nize slojeve bilo pojacano jos i dodat-
nim nametima i porezima kralju, lokalnim princevima i gradskoj upravi. Crkva, umjesto da
malo popusti zeljezni stisak i pokaze milosrdje postala je jos grabezljivija. Njezin stisak je
bio jak i nepopustljiv bez obzira na situaciju, a vrsila ga je kroz godisnje poreze papi, razne
“desetine” i namete, prinudan rad i uvijek prisutan i obavezan “Petrov novcic”. I tako se
desilo, da su teoloske rasprave koje u obicnim okolnostima zanimaju samo manje i
ogranicene skupine u drustvu, postale centar zanimanja za sile koje su dugo pruzale ruke za
privlacnim bogatstvom Crkve. Njemacki knezovi pali su u iskusenje, isto kao i razni mocnici
u drugim zemljama. U Engleskoj je bitka za razvlastenje Crkve bila predvodjena samim
kraljem.
Henrik VIII. je za svoje grubosti, pozude i okrutnosti imao opravdanje u silnoj zelji za
muskim potomkom na prijestolju. Njegovi dinasticki problemi doveli su do sukoba s papom.
On je takodjer vidio i veliku ekonomsku korist koju bi mogao imati od Reformacije. Pohlepno
englesko plemstvo je stalo uz njega da bi se domoglo posjeda, nekretnina i blaga. Probu-
djena nacionalna svijest je pitala – zasto da placamo poreze strancu u dalekoj stranoj zemlji
i nase blago da odlazi u drugu zemlju? Zar ne bi bilo bolje da ostane kod nas u nasoj zemlji?
Buduci je takvo raspolozenje prevladalo, oni su se lako odrekli pape i njegove crkve.
Reformacija je za njih bila jedna transakcija u kojoj su oni bili glavni dobitnici. Engleska
Crkva je tako mogla biti rodjena.
Ekonomski potstrek je prema tome odigrao izuzetno veliku ulogu za uspjeh Reformacije,
kako u Engleskoj, tako i u Njemackoj. Ne smije se zaboraviti, da su Lutherova snaga i us-
pjeh dosli zbog podrske vecine njemackih knezova koji su zeljeli sekularizaciju crkvene
imovine. To je bio mamac koji je privukao sve one koji su se okupili u isti tabor protiv Rimo-
katolicke crkve. Da nije bilo tog ogromnog crkvenog bogatstva, pitanje je, bi li se laicki
elementi u to upleli i podrzali protestantske reformatore samo zbog teoloskih razloga? Dakle,
materijalna dobra Crkve postala su glavni razlog njenog gubitka tih istih dobara, jer je ona
njihovo gomilanje stavila u prvi plan svoje cjelokupne djelatnosti. Podsjetimo, da je u tom
periodu Crkva bila najveci, najbogatiji i najmocniji feudalac u Evropi i da se nijedan vladar
nije mogao ni usporediti s njom!
pazi, skrbi za njega i bude dobar pastir Kristovu duhovnom stadu, kao sto je to i naredio
sam Ucitelj i Osnivac svoje Crkve Isus Krist.
*****
Nastavlja se .....
Vatikanske
Milijarde (8)
8. nastavak
13. Poglavlje
Putovi Providnosti su nepredvidljivi, neispitljivi i neshvatljivi ljudskom umu. Jer dok se oplaku-
ju gubici prividno apokaliptickih razmjera, nacrti neizmjernog znacenja i nesagledivih poslje-
dica se stavljaju u pokret bez i najmanjeg upozorenja o njihovoj znakovitosti za vrijeme koje
dolazi.
Sa raskolom Katolicke Evrope na dva neprijateljska tabora (1054.g) crkveno, duhovno i
svjetovno uzdizanje premjesteno je na Zapad gdje je napredovalo neslucenom snagom. U 16.
stoljecu samo nekoliko decenija nakon sto je Kolumbo stao nogom na novo tlo, a Evropa s
Reformacijom skoro samljela stari Katolicki Svijet, pape su krenule u osvajanje novih bezgra-
nicnih horizonata.
Samo godinu dana nakon otkrica Amerike, papa je napravio prvi odlucujuci korak u tom
pravcu. On je izdao slavni dokument – Bula (upucena) Kastilji o Novom Svijetu -1493.g.
kojom daje Amerike iskljucivo dvjema katolickim zemljama, Spanjolskoj i Portugalu. Ta
koncesija dvama iberijskim narodima bila je uskoro pretvorena u ono sto je zapravo i bila,
naime u monopol Crkve za evangelizaciju novog kontinenta preko dvije katolicke nacije.
Uspjeh je bio fantastican. Za samo jedno stoljece papinski simboli su se kocoperili od vrha
Kalifornije do repa Juzne Amerike. Konkvistadori su dobro obavili posao. Amerike su odista
postale ogroman papinski leno i to visestruko veci nego je to bila Stara Evropa.
Zadatak naravno ne bi mogao biti obavljen bez pune suradnje i podrske svjetovnih vlada-
ra. Od samog pocetka Crkva i drzava (kraljevstva) bile su medjusobno povezane i ovisne.
Njihova suradnja, iako neizmjerno korisna za obje strane, vodila je neizbjezno u sukobe kao
sto je to bilo i u Staroj Evropi. A to je znacilo ucestale trzavice i medjusobne svadje. Naime,
od vremena Reformacije cak i katolicki kraljevi sve su cesce trazili svoju neovisnost od papa i
oslobodjenje od papinskog jarma. Takvi vladari, ako bi se i borili za interese Crkve, ne bi
propustili priliku da interese svoje krune stave ispred one papinske, a sto je naravno izazivalo
silnu srdjbu papa. I tako su se americke kolonije ubrzo nasle izmedju dvije vatre, izmedju dva
sukobljena gramziva autoriteta – crkvenog i svjetovnog (civilnog).
I dok je Crkva u to vrijeme u Evropi bila na gubitnickoj strani, ovdje je bila na
pobjednickoj, jer je prakticki cijeli americki kontinent uspjela pretvoriti u prostrani katolicki
imperij u kome je njezina uloga bila superiorna. I tako dugo dok je spanjolska kruna
suradjivala nije bilo vecih problema, ali kad to ne bi, sukob je bio neizbjezan. A izbijao je
uvijek kadgod bi ekonomski interesi Katolicke crkve bili ugrozeni. Moc Crkve lezi u rukama
njezine hijerarhije. A ona je uvijek bila preokupirana zgrtanjem blaga, ne samo za Crkvu kao
ustanovu, nego i za sebe. Takovu njezinu aktivnost civilni autoriteti su tolerirali dotle, dok su
imali podjednaku korist. No, kad bi crkvena hijerarhija postala pregramziva, tada bi izbio
sukob. A posljedice bi osjetio i Madrid i Rim, koji su u to vrijeme bile dvije najutjecajnije sile
na americkom kontinentu.
Opisat cemo ukratko velike pobune koje su zahvatile grad Meksiko 1624.g. Iskra koja ih je
zapalila bila je naoko banalna. Nadbiskup grada Perez de la Sena trosio je velik dio svoje
energije za napredak svojih osobnih interesa i svog materijalnog stanja. Medju raznim
poslovi-ma kojima se bavio bila je i njegova klaonica u pomocnim prostorijama nadbiskupske
palace.
To je bilo nezakonito i potkralj je naredio zatvaranje. Nadbiskup je odbio rekavsi da potkralj
nema vlast nad vrhom hijerarhije. Zatim se ljutito okomio na kolonijalnu vlast.
Dok se ovo dogadjalo, jedan poznati profiter i trgovac hranom osumnjicen je za nezakoni-
te poslove. Kaznjen je novcano, a prijetio mu je i zatvor. Ali desilo se, da je trgovac bio blizak
s nadbiskupom i ovaj ga je pred policijom sklonio u jedan dominikanski samostan. Potkralj se
nije usudio upasti u samostan, pa je naokolo rasporedio oruzanu gardu da bi sprijecio bijeg
krivca. Nadbiskup je svaki dan posjecivao svog prijatelja, podbadao ga u pruzanju otpora i
cak planirao njegov bijeg. U svome bijesu optuzio je potkralja za povredu “svetista
samostana” i prava Crkve, kao i njegovog religijskog autoriteta. Ali vlada nije popustila. Onda
je nadbiskup izopcio potkralja, suce, vojnike, gardu i cijelu Vladu. Potkralj nije htio
pogorsavati situaciju i obratio se apostolskom sucu, koji je naredio da nadbiskup povuce sve
ekskomunikacije. Nadbiskup nije poslusao, nego je dao zakljucati sve crkve u gradu i
proglasio interdict.
Sve crkvene sluzbe i sakramenti su bili zabranjeni. Kler je grmio anateme, a sva zvona su
zvonila polako i potmulo, kao da obznanjuju najvecu nesrecu. Ljudi su se uplaseno okupljali
na ulicama pitajuci sto se dogadja kad sva zvona tako zlokobno zvone. Odgovor je dat tako
sto su svecenici isli u procesijama noseci veliki kriz omotan u crno i svijece, pojajuci korale i
obiljezavajuci kuce izopcenika. Nitko nije smio razgovarati, druziti se ili pomoci onima koje je
nadbiskup izopcio. Pucanstvo se silno uplasilo. Kad su im svecenici rekli da bi i oni mogli biti
osudjeni na vjecne muke u paklu, to je izazvalo opci uzas. (“Pasi ovce moje” –rece Isus Petru,
a ne “plasi ovce moje”).
Kada konacno uzasnuti puk to vise nije mogao izdrzati i kad je nadbiskup bio siguran da
ce on uciniti sve sto mu on kaze, rekao im je da budu spremni krenuti s njim protiv onih koji
su navukli prokletstvo na grad. I poveo je puk ka Vrhovnom sudu, te poceo provocirati i poti-
cati na nasilje. Tada ga je sud dao uhititi, oglobiti i protjerati iz grada.
Ali, nadbiskup je zedjao za osvetom i nije mirovao. Ponovo je izopcio cijelu Vladu i stavio
grad pod novi interdikt. To je bio pocetak otvorene pobune, jer je praznovjeran puk u strahu
od novih izopcenja i anatema stao na stranu religije, a protiv potkralja i civilne vlasti. palaca
potkralja je bila opkoljena, a kamenje i cigle su pljustali po njoj. Jedan svecenik na konju je
vikao – Zivio Krist! Smrt hereticima! Potom su krenuli u napad na sjediste Vlade i zapalili
zgradu. Garda je otvorila vatru i mnogi su poginuli. Potkralj je morao spasavati glavu i sklonio
se u jedan prijateljski franjevacki samostan. Pobijedivsi tako “neprijatelje Crkve” nadbiskup je
trijumfalno usao u grad nocu i u pratnji velikog mnostva koje je nosilo goruce baklje.
U dalekoj Spanjolskoj pobune su izazvale veliku uznemirenost. Kralj je poslao istrazitelje i
nakon provedene istrage, pet svecenika je osudjeno na galiju. Potkralj je bio potpuno
opravdan i rehabilitiran, a arogantni nadbiskup smijenjen. Tako je ovaj problem morao biti
rijesavan autoritetom samog kralja, sto pokazuje izuzetnu aroganciju crkvene hijerarhije koja
je manipulirala uplasenim i praznovjernim pukom za svoje ciljeve i interese.
Borba izmedju Crkve i drzave u Meksiku i diljem spanjolske Amerike nastavljala se i dalje.
Doduse, pobune u gradu Meksiku pokazale su civilnim vlastima da je mudrije dijeliti vladanje
s Crkvom, nego ju imati protiv sebe. Crkva je to iskoristila tako, sto je prijetnjama i ucjenama
zadobila golemi utjecaj u spanjolskim kolonijama sve dok konacno nije preuzela kontrolu u
svim sferama zivota. Drzava se nasla u udavskom zagrljaju koji je onemogucavao svaki
razvitak i napredak. Posljedice takove visestoljetne taktike bile su te, da je Katolicka crkva
diljem spanjolske Amerike imala bezgranicnu moc, ne toliko politicku, koliko ekonomsku.
Crkva iako bescutna i nemilosrdna, bila je dovoljno lukava i mudra da ostavi drzavu u
uvjerenju, kako u njoj vladaju civilni autoriteti. Populacija je bila koristena i upotrebljavana za
odredjene ciljeve vec prema potrebama i okolnostima. To je bila taktika na “duge staze” koja
se pokazala izu-zetno uspjesnom.
Ekonomsko bogatstvo Katolicke crkve je rapidno raslo zbog njenog povlastenog drustvenog
statusa. Od samog pocetka kler je bio povlastena klasa, koja je dobijala prostrana zemljista i
posjede, kao i druge poklone od darezljive spanjolske krune. Osim toga, Crkva se bogatila i
na razne druge nacine – neprekidne razne “desetine”, darovi i zavjestanja u novcu i nekret-
ninama, crkvene takse prilikom vjencanja, krstenja, pokopa, raznih prigodnih skupljanja,
mirazi dati zenskim samostanima, prihodi od svakodnevnih misa.....itd. itd. Treba dodati i to,
da su crkveni prihodi i kapital bili oslobodjeni od svih poreza. Osim toga, svi crkveni objekti i
sve sto pripada Crkvi gradilo se obaveznim dobrovoljnim radom pucanstva, a drzava i narod
su sve opremali i snabdijevali sa svime.
I tako, dok se Crkva enormno bogatila stanovnistvo je siromasilo, a to je uzrokovalo stalne
bune i ustanke.
Pri kraju kolonijalnog perioda Katolicka crkva je posjedovala i kontrolirala polovinu totalnog
blaga Meksika, Perua, Kolumbije, Paragvaja i Ekvadora. Slicno je bilo i u ostalim latino-
americkim zemljama u kojima je ta ista Crkva bila neosporna gospodarica njihovih dusa, a s
time i njihovog blaga.
*****
14. Poglavlje
Na kraju 18. i pocetkom 19. stoljeca tri velika uragana uzdrmala su crkveno grandiozno
gomilanje blaga i to u kratkom vremenu od samo jedne ljudske generacije, a to su: Sjeverno-
Americka Revolucija, Francuska Revolucija i Spanjolsko-Americki rat.
To nisu bili samo znameniti dogadjaji u povijesti zapadne civilizacije. To su takodjer bila tri
zlosutna kamena medjasa u povijesti Katolicke crkve. Revolt sjevero-americkih kolonija doveo
je do stvaranja Sjedinjenih Americkih Drzava, ali je istovremeno stavio u prvi plan jedan prin-
cip toliko omrazen Katolickoj crkvi, a to je princip Odvojenosti Crkve i Drzave. Ovo nacelo
ugradjeno u temeljno zakonodavstvo novih Americkih Drzava postalo je integralni dio jedne
nove neovisne protestantske nacije. Osim toga, to nacelo postalo je uzor za primjenu i drugim
nacijama zapadne hemisfere.
S druge strane, Francuska Revolucija dodala je jos drasticnija nacela i stavila Staru Evropu
na vatru i to sa doktrinama, koje su bile jos neprijateljskoje po ustrojenu i ucvrscenu religiju
kakva je bila katolicka. Osim rusenja prijestolja uspostavljenih na svetoj formuli o
“bozanskom pravu kraljeva” koje je katolicka crkva tako dugo blagosiljala, oni su trazili
razvlastenje Crkve od njenog nagomilanog bogatstva.
Poruka Sjeverno-americke i Francuske revolucije nije mogla mimoici najmonolitniji i naj-
jzaostaliji dio Novog Svijeta, a to je Spanjolsko– Americki-Ibero-Katolicki zatvoreni prostor
koji se protezao od Kalifornije i Floride do Ognjene Zemlje. Spanjolske kolonije pod utjecajem
revolucionarnih principa pocele su zbacivati evropski jaram s razlicitim uspjehom. Ali, ako su
se i otresli monarhije nisu se mogli otresti i Katolicke crkve. Ona nije mogla biti neutralizirana,
a pogotovo zatrta. Usprkos razvlastenju Crkve kojeg su sprovele nove centralno i juzno-
americke republike, ostaje cinjenica, da se katolicka crkva nakon “mirovanja” od nekoliko
desetljeca pocela opet dizati i oporavljati ubrzanim tempom.
U Evropi je proces razvlastenja Crkve bio drasticniji nego drugdje. Francuska Revolucija
lisila je “Petrovu stolicu” najveceg dijela kolosalnog bogatstva. Mnogobrojni samostani,
opatije i biskupije bili su reducirani ili ukinuti. Njihova prostrana imanja i zgrade vraceni su
drzavi i narodu. Ne treba zaboraviti, da je Crkva u Francuskoj prije Revolucije bila najveci
zemljoposjednik u zemlji. Kada je Napoleon postao carem on je smeksao takvu politiku spram
Crkve, posto je trebao crkvenu podrsku svojim politickim i dinastickim ambicijama. I tako se
Crkva poput Feniksa opet oporavila i dosegla svoj zenit pod Napoleonom III. koji je bio
karikatura Napoleona I. (Bonaparte).
Oporavak Crkve bio je moguc ne toliko zbog briljantne osrednjosti i nesposobnosti Napo-
leona III, koliko zbog religiozne lakovjernosti i zatupljenosti njegove zene carice Eugenije.
Crkva je u tome vidjela svoju veliku i sretnu priliku i maksimalno ju je iskoristila. Stara dobro
isprobana i djelotvorna politika stavljena je u puni pogon: cuda, ukazanja, nova svetista i
unosna hodocasca. Ubrzo je Crkva u Francuskoj zaljecila rane i nadoknadila gubitke koje joj
je zadala Revolucija. Vrijedno je spomenuti jedan primjer takove crkvene politike i prakse, a
ciji je glavni cilj bio prikupljanje franaka, sterlinga, dolara i drugog dobrog novca, zlata i
srebra. Ovaj primjer je bio tipicna pilot-shema za one druge koji ce doci.
Redovnica Catherine Laboure vidjela je jednog suncanog dana u lipnju 1830.g. djevicu Mariju
u jednom ovalnom okviru. S druge strane dodatno su se pojavila srca Isusa i Marije. Onda je
Djevica rekla Catherini da treba napraviti medalje sa takovim otisnutim srcima. Svatko tko
bude nosio takvu medalju, bit ce posebno zasticen. Dosjetljivo! Tko bi odolio tome, a da ne
zrtvuje nesto novca za takovu divnu zastitu? I desilo se tako, da je 1832. bilo napravljeno
1500 takvih medalja. Dva crkvena reda – Kceri Milosrdja i Lazaristi naslucujuci zamasan
financijski profit, postali su sponzori i propagatori novog kulta. A rezultat? U prve cetiri godine
proizvodnje ove medalje prodano je preko 10 milijuna komada i to samo u Evropi! A ovaj
biznis i dandanas dobro ide u katolickim zemljama.
Inace, cudotvorna medalja bila je samo uvod u zapanjujuci udar samo dva desetljeca
kasnije.
Jednog tmurnog dana 1856.g. dvoje-troje bolesljive bosonoge djece reklo je, da je culo,
vidjelo i govorilo s djevicom Marijom. Nakon toga, slijedila su uobicajena dogadjanja -
sumnje, nevjerica, sugestije, odusevljenje, patnja, varalice i konacno prihvacanje. Pojava
Djevice i njezina cudesna prisutnost bili su sluzbeno priznati. Hodocasca su krenula, najprije
lokalno, a onda i nacionalno. Najveci promotor novog kulta bila je ona ista lakovjerna dama
najviseg polozaja. Ona je pod vodstvom svog ispovijednika i nekih osoba sa dvora pozeljela
imati bocu vode sa jednog izvora. Ali ne bilo kojeg, nego sa onog za kojeg je Crkva uvjerila
vjernike, da je potekao iz suhog i tvrdog tla spilje u kojoj je Djevica govorila sa jednom
djevojcicom. Netko je vec imao pripremljenu bocu s takvom vodom, a plemenita je gospodja
obznanila kako je od cudotvorne vode dobila veliki dusevni i tjelesni mir. Prijatelji su ju
slijedili, pa je uskoro “sveta voda iz spilje” postala najtrazeniji artikal. A Parizanke su umjesto
novog parfema trazile svetu vodu!
Naravno da voda nije stizala u Pariz zabadava. To je kostalo nesto novca. Ali kad se male
svote umnoze u tisucama, one postaju velike. Otada pa nadalje - spilja, izvor, voda, Djevica i
mjesto gdje se pojavila bili su ucrtani na zemljopisnu kartu. Visoka dama nije bila nitko drugi
do carica Eugenija, zena Napoleona III. a cudotvorno mjesto – L u r d (Lourdes).
Ne dugo nakon toga Napoleon III. je izgubio svoje prijestolje. Crkva je trpjela novi gadan
udarac u Francuskoj, jer je Napoleonovo Carstvo zamijenila agnosticko-ateisticka neprijate-
ljica Crkve – Francuska Republika. No, cemu zabrinutost? Lurd, otada cudotvorna tvornica
prihoda uspjesno je pustena u pogon. I jos uvijek dobro radi, bez kvarova i prekida. I nitko
zapravo ne zna, koliko je prihoda i blaga Crkvi donio ovaj kult.
Ali u susjednoj Italiji zbio se dogadjaj od najveceg znacaja. Papinska teritorijalna drzava
koja je utemeljena u 8. i 9. stoljecu darivanjima Pipina Malog i njegovih nasljednika, a
ucvrscena pomocu krivotvorenih dokumenata (Konstantinova Darovnica), prestala je
postojati. Papinske Zemlje usle su u sastav novo-ujedinjenog Kraljevstva Italije 1870.g.
Jos 1848. rimski narod je svrgnuo papu kao svog kralja i proglasio Republiku. Papa je apelirao
na katolicke narode za “oruzanu intervenciju i oslobodjenje crkvene drzave od nitkova i
sektasa”.
Napoleon III. izgubio je rat s Prusijom i papa je izgubio svog glavnog zastitnika. Vise nije
mogao nista uciniti, pa se demonstrativno zatvorio unutar vatikanskih zidina, gdje su ostali i
njegovi nasljednici bez “sluzbenog” izlaska i nastupa sve do II. svjetskog rata.
Papinska teritorijalna drzava je tako zauvijek nestala s karte Evrope i sa povijesne pozornice.
Osim Vatikanskog grada povrsine 108 akri (rala), Crkva vise nije imala svoj zemaljski
Dominion.
U toj istoj godini u kojoj je drasticno pao njegov svjetovni ugled i autoritet i izgubivsi svoje
zemaljsko kraljevstvo, papa Pio IX. je sazvao 1. Vatikanski koncil. I tu je jednim majstorskim
udarcem uzdigao sebe iznad svih ljudi, proglasivsi Dogmu o nepogresivosti pape.
Nesto sto se nijedan covjek nije nikada usudio uciniti.
NASTAVLJA SE....
Vatikanske
Milijarde (9)
9. nastavak
15. Poglavlje
S druge strane, one izrazito pasivne katolicke nacije koje nisu sudjelovale u revolucionarnim
pokretima i procesima i nadalje su ostale u papinskom jarmu koji ih je stalno vukao natrag.
Evropski anti-klerikalizam se brzo prosirio cijelom zapadnom hemisferom i u Centralnoj i
Juznoj Americi bio je poput tempirane bombe spremne da eksplodira na najmanji dodir. U
sjevero-americkom, anglo-saksonskom drustvu zbog predominacije protestantizma i djelo-
tvornosti principa Odvojenosti religije i drzave, anti-klerikalizam nije bio tako snazan i razo-
ran. U Latinskoj Americi Katolicka crkva je imala neogranicenu vlast, kako duhovnu tako i
svjetovnu. To joj je omogucilo da tamosnje narode drzi u cvrstom zagrljaju koji je gusio svaki
napredak. Iako su se razne oligarhije smjenjivale, ona je bila stvarna vladarica. A onda je
dosla eksplozija.
Antiklerikalne latino-americke administracije dosle su na vlast kao rezultat reakcije protiv
crkvenog iskljucivog monopola na svim poljima drustvenog zivota, te njenog kolosalnog boga-
tstva. Taj monopol je bio razbijen, a bogatstvo konfiscirano. Ogromni crkveni zemljoposjedi
razdijeljeni su seljacima bezemljasima.
Najjaca eksplozija bila je ona u Meksiku pocetkom 20. stoljeca. U Meksiku je Katolicka
crkva drzala u svojim rukama vise od trecine ukupnog bogatstva zemlje. Zajedno sa svojim
laickim partnerima - krupnim zemljoposjednicima, ona je uistinu bila najveca kocnica cjelo-
kupnog razvitka meksickog naroda. Kad je drzava pocela sprovoditi konfiskaciju i ekspropri-
jaciju bogatstva Crkve, hijerarhija je digla galamu do neba i okrivljavala revolucionarne snage
za progonstvo religije, iako one nisu namjeravale ukinuti religiju. Ali, na te drzavne poteze
Crkva nije reagirala samo vikom i galamom. Ona je potaknula vrlo destruktivan gradjanski rat
koji je gurnuo Meksiko unazad i obiljezio cijelo desetljece (1920-30) bunama, ustancima,
masakrima i atentatima. Katolicki biskupi, svecenici, redovnici, pa cak i redovnice, aktivno su
ucestvovali u svemu tome.
U atentatu na meksickog predsjednika Alvaro Obregona 1928.g. glavni organizator je bila
“majka”-nadglednica jednog samostana. Ona je isla i dalje i trazila pomoc i intervenciju USA.
Katolici u Sjedinjenim Drzavama bili su mobilizirani, a neki su cak trazili “preventivni rat”
protiv Meksika. Iza tih poziva stajala je jedna mocna sila sa kojom je meksicka Vlada u zadnje
vrijeme ratovala. To su bile neke americke divovske korporacije koje su imale velike interese i
profite u Meksiku i koje su se duboko uvukle u ekonomski zivot nacije kontrolirajuci mnoge
sektore.
Nakon udarca na crkveno bogatstvo, Meksiko je 1929. uveo Konstituciju (Ustav) koja
deklarira, da je sve prirodno bogatstvo zemlje narodno vlasnistvo. Sjeverno-americke korpo-
racije (narocito za naftu, bakar, srebro) digle su silnu graju, jer su im interesi u Meksiku bili
ozbiljno ugrozeni. Ipak su dio svog eksploatacijom stecenog bogatstva morale vratiti mek-
sickoj drzavi. I tada su na svijetlo dana izasla dva dotada tajna partnera, a to su bila Kato-
licka crkva i velike korporacije, pa se mogao vidjeti neobican i bizaran spektakl. “Sveta majka
crkva” koja se bori za interese USA korporacija s jedne strane, i korporacije koje se bore za
duhovne i materijalne interese “jedine prave religije”!
Ovaj nesveti savez gotovo je doveo do intervencije Sjedinjenih Drzava u Meksiku. Kato-
licka crkva je organizirala atentat na Predsjednika Meksika, a americke korporacije su poma-
gale politickim spletkama i mitom. Jaka propaganda, pritisak Vatikana, americka katolicka
hijerarhija i novac korporacija doveli su javno mnijenje gotovo do tocke usijanja. Ali americka
Vlada je izdrzala pritisak i postupila mudro i – nije vojno intervenirala. Predsjednik Roosevelt
je interese svoje zemlje stavio na prvo mjesto, kao i uvjerenje, da se Sjedinjene Drzave ne
trebaju mijesati u unutarnje stvari i konflikte u Meksiku. U suprotnom, to bi ugrozilo ne samo
dobrosusjedske odnose dviju zemalja, nego bi izazvalo sumnju i neprijateljstvo ostalih latino
-americkih zemalja.
I tako su pokusaji Katolicke crkve da vrati svoje bogatstvo u Meksiku, pa makar i po
cijenu gradjanskog rata i prolijevanja krvi, neslavno propali. Ali, otada je na vidjelo izisao
jedan savez izmedju prividno suprotstavljenih sila, a to su Katolicka crkva i mocne americke
korporacije (koncerni), a taj savez i danas odlicno funkcionira.
U nadolazecim desetljecima ovo partnerstvo je postalo tako cvrsto i mocno, da je u velikoj
mjeri utjecalo na politicke, ekonomske i ideoloske prilike, ne samo u USA, nego i u Evropi. I
zapravo u cjelokupnom zapadnom svijetu, a cime cemo se pozabaviti u narednim poglavljima.
*****
16. Poglavlje
Neprilicno partnerstvo izmedju Katolicke crkve i mocnih komercijalnih divova u USA tokom
meksicke “oluje” fenomen je, koji je nastao zbog njihovih slicnih interesa, odnosno zbog
obrane i zastite tih interesa, kao i povecanja dobiti. To nije bio samo lokalni ili regionalni
savez, nego odraz neceg puno veceg i znacajnijeg. To je bio odraz prilika u Evropi gdje su se
pripremali veliki i sudbonosni dogadjaji. Prezivjele evropske monarhije bile su zaokupljene
snovima o staroj nekadasnjoj velicini i sjaju poticani nacionalistickim militarizmom i ekonom-
skom pohlepom, a sto je konacno survalo taj kontinent u krvavi 1. svjetski rat. To je pak
ubrzalo pojavu najdjavolskijeg grijeha dotad – Ruske crvene revolucije ili boljsevizma.
Ovo cudoviste koje je u proslom stoljecu postojalo samo u glavama boema i sanjara,
iznenada je izronulo iz rusevina Evrope kao neki zastrasujuci div prijeteci svemu. Svemu sto
je pripadalo starom redu i poretku, staroj ekonomiji, kulturi i religiji. Ono je imalo snagu
mitoloskih koklopa, ali sa mnostvom malih glava napunjenih brojnim nemogucim-utopijskim
shemama za novo drustvo, za novog covjeka i novu buducnost.
Da se ovo cudoviste pojavilo u nekoj maloj zemlji bilo bi vec dovoljno opasno, ali ono je
izniklo u jednoj ogromnoj i mnogoljudnoj zemlji – u Rusiji. Osim sto je prijetilo svemu i svace-
mu u “svome dvoristu” ono je zaprijetilo i cijeloj Evropi svojim kuznim crvenim bacilima.
Nakon pocetne obamrlosti i pokusavajuci se podici iz rusevina, Evropa je pocela pripremati
obranu od ruskog boljsevizma koji je brzo metastazirao po Evropi. Organizirano krscanstvo
predvodilo je juris, jer se boljsevizam deklarirao ateistickim. Rusenje religije je bio jedan od
njegovih glavnih ciljeva. To organizirano krscanstvo sa svim svojim svjetovnim bogatstvom
glatko je stalo na stranu svih slicnih ustroja koji su bili u opasnosti da sve izgube. Pojedinci,
organizacije, crkve, partije, vlade i narodi ujedinili su se u zajednicki front da uniste Crvene.
Demokracija je svugdje zatajila. Katolicka crkva je osnovala Katolicke partije da bi domi-
nirala demokratskim masinama, ali one su bile nesposobne da zaustave plimu Crvenih. I
tako, usred opce konfuzije izronio je jedan novi snazan pokret. Bio je to fasizam. I kao
kuriozitet – on se rodio u jednoj katolickoj zemlji u kojoj je bilo tisucljetno sjediste papa - u
Italiji. Prva fasisticka diktatura vladala je u Rimu, odmah do prijestolja svetog Petra.
Katolicka crkva je brzo snimila situaciju i uvidjela velike mogucnosti fasizma te pronasla
zajednicki jezik s njime. Jer fasizam je nastao da bi se suprotstavio komunizmu i zatro ga,
kako u Italiji, tako i izvan nje. Ubrzo su se pojavili imitatori. U Njemackoj, Nacisticka partija
napravila je svoj prvi pokret u katolickoj Bavarskoj uz blagoslov Katolicke crkve. A ona je bla-
gosiljala i podrzavala bilo koga i bilo sto, samo ako to moze zaustaviti komunizam. Svi njezini
religiozni, politicki i diplomatski napori izmedju dva svjetska rata bili su inspirirani i usredoto-
ceni na ovu veliku strategiju.
Njeni motivi za to izgledali su logicni. Komunizam je propovijedao ateizam i totalno nesta-
janje organizirane i institucionalizirane religije, odnosno krscanstva. Crkvu nije puno zabri-
njavao ateizam komunista, koliko njegovo neprijateljstvo i hajka na bogatstvo, moc i vlast
koju su takove religije imale. Katolicka crkva je smatrala da je njeno pravo i duznost uzvratiti
udarac i zastititi sebe kao religiju, kao crkvu i kao entitet sa svojim golemim intresima. Za nju
kao takvu pravi uzas je bio to, sto je komunizam htio ukinuti privatno vlasnistvo i preraspo-
dijeliti bogatstva. A medju prvima na udaru je bilo bas crkveno bogatstvo. To je znacilo, da
ce Katolicka crkva u slucaju da komunizam osvoji Evropu, biti lisena svog bogatstva zajedno
sa drugim crkvama.
Zato je savez s fasizmom bio prirodan. Cinjenica da se Katolicka crkva vise brinula za svoje
zemaljsko blago nego za nebesko, bila je dokazana njenim ponasanjem i aktivnoscu. Te
aktivnosti bi bile gotovo nevjerojatne, kad ne bi bile konkretno i dokumentirane. Istina je,
iako zvuci apsurdno, da je Katolicka crkva potajno podrzavala boljsevicku revoluciju. Jer, dok
su njeni vanjski napori i anti-komunisticka aktivnost bili stvarni i vidljivi, tako su i njene taj-
ne aktivnosti spram komunizma bile takodjer stvarne, intenzivne, ali nevidljive. Takva dvo-
struka politika sprovodjena godinama istovremeno na svim razinama, bila je rezultat dva
temeljna pokretacka motora (sile) koji su ju uvijek vodili u njenom dugom postojanju, a to
su: nazasitna glad za crkvenom prevlasti, velicinom i sjajem i isto takva nezasitna glad za ze-
maljskim blagom.
S padom carske Rusije i dolaskom ateistickog komunizma ona je vidjela veliku panoramu
mogucnosti za sebe. Komunisti su dosljedno svojoj rijeci razvlastili Ortodoksnu crkvu (ruska
pravoslavna). Ona se bila identificirala s carizmom i bila je odmah iza krune po moci, ugledu
i bogatstvu. Njezino bogatstvo je bilo kolosalno, a parazitizam njenog klera nevjerojatan.
Zato je pad carizma doveo do neizbjeznog pada i drzavne crkve.
Za Katolicku crkvu koja je vodila specifican rat protiv Istocne crkve od velike Sizme u 11.
stoljecu, pad njenog rivala bila je predobra stvar kad bi bila i istinita. U tom slucaju zlo komu-
nizma bi moglo biti prihvaceno, ali naravno uz jednu proviziju, a to je – davanje slobodne
ruke Katolickoj crkvi u eliminaciji pravoslavlja u Rusiji! Plan je napravljen i tako se desilo, da
je Vatikan istovremeno grmio protiv komunizma s jedne strane, a s druge zapoceo tajno pre-
govaranje s komunistima. Lenjin i papa su se slozili. Papine komisije predvodjene visokim
prelatima bile su poslane u Rusiju pod krinkom humanitarnih misija. U Rimu i drugdje katoli-
cki svecenici su ubrzano poducavani ruskoj pravoslavnoj teologiji i liturgiji. Smisljene su
grandiozne sheme za preuzimanje Pravoslavne crkve, a narocito njenih golemih imanja i
blaga sto je trebalo uslijediti u drugoj fazi pothvata. Bilo kako, Lenjin i njegovi nasljednici
upozoreni su na ovu dvolicnu igru Vatikana. Doslo je do poteskoca i konacno je “tajno ljuba-
kanje” Kremlj-Vatikan bilo naglo prekinuto 1925.g. Tome je vjerojatno doprinjela i situacija u
Italiji.
Musolini je 1922. postao Premijer u Vladi. U pocetku Vatikan ga je hladno primio. Cak je
osnovao Katolicku partiju nasuprot fasizmu, kad su tajni pregovori sa Kremljom propali. Ali,
ubrzo se Vatikan preusmjerio ka fasizmu i prihvatio ga. Napravljen je tajni dogovor s Muso-
linijem – papa ce podrzati fasizam, a on ce se boriti protiv komunizma. Slijedece godine Kato-
licka stranka je ukinuta, a njezini clanovi su savjetovani da podrze novi rezim. Vrhunac
suradnje pape i Musolinija bio je potpisivanje LATERANSKOG UGOVORA I KONKORDATA
1929. godine. Zaruke Vatikan– Fasizam tako su postale i sluzbeni brak.
Ovaj katolicko-fasisticki savez bio je dogadjaj od krajnje vaznosti za Evropu i Zapad, jer je
polozio temelje dvama glavnim smjernicama vatikanske politike: prva je bila identifikacija
Katolicke crkve s dva ekstremna utjelovljenja zapadnog desnicarskog konzervatizma –
fasizmom i nacizmom, ciji je glavni cilj bio unistenje komunizma; druga je bila ona od
najveceg znacaja za buduce dogadjaje i za nasu sadasnju paznju, a to je potpisivanje Late-
ranskog Ugovora 1929.g.
Taj Ugovor je bio sluzbeni pecat kraja crkvene teritorijalne drzave koje se ona konacno i
sluzbeno odrekla. Kada su Talijani 1870.g. oduzeli papi (Pio IX.) tzv. Papinske Zemlje, on i
njegovi nasljednici Leon XIII, Pio X, Benedikt XV, i Pio XI. zatvorili su se unutar vatikanskih
zidina u protestu protiv te “kradje” tvrdoglavo odbijajuci izlazak van. (Pio IX. je tvrdio da je
zarobljenik, pa se demonstrativno zatvorio u Vatikan).
Sa Lateranskim Ugovorom pape su priznale njihov bivsi teritorij kao sastavni dio Italije. U
zamjenu za to trazili su naplatu i – dobili je. Naplata je bila vrlo solidna. Katolicka crkva
nikada ne daje “nesto za nista”. Ona je napravila pogodbu po svom arsinu i dobila cvrste i
opipljive zemaljske vrijednosti u novcu i drzavnim obveznicama.
Ugovor je sklopljen u veljaci 1929.g. Italija je priznala suverenitet “Svete Stolice” ili drzave
Vatikan, koja je zauzimala povrsinu manju od kvadratne milje. Papa je u tom podrucju apso-
lutni vladar sa svom ovlascu. Prostrani teritorij kojim je Crkva tokom citavog jednog tisucljeca
lose vladala zlouporabljujuci svoju vlast, otimala i pljackala dobra i pustosila, sada je bio
reduciran na mikroskopsku drzavicu – grad Vatikan. Inace, Crkva je mireci se sa svojim gubi-
tkom trazila svoju “funtu mesa” pokusavajuci dobiti sto vise od ove pogodbe. Fasisticka Itali-
ja platila joj je 750 milijuna lira (u ono vrijeme vrlo velik novac) i razlicite postotke u
drzavnim obveznicama i papirima.
Prostorno smanjena na najmanju drzavicu na svijetu ova neovisna crkvena teokratska ma-
sina ima na stotine milijuna lojalnih drzavljana sirom svijeta, a sto joj daje ogromnu snagu
zajedno s kolosalnom financijskom moci koju posjeduje. Iznos koji je primila od svoje
domicilne zemlje kao kompenzaciju za izgubljeni teritorij, bio je sjeme buducih milijardi koje
ce ona zgrnuti u narednim desetljecima. Ona je cak napustila svoje tradicionalne nacine
zgrta-nja blaga ovoga svijeta i savrseno se prilagodila nacinima na koje se to radi u
suvremenom drustvu. A to su veliki industrijski i financijski koncerni, trustovi i korporacije.
Godine 1929.-30. bile su velika prekretnica u analima Katolicke crkve. Lateranski Ugovor je
znacio kraj jedne ere i pocetak druge. Pocetak novog perioda u kojem ce buduce bogatstvo
Crkve nezamislivo nadmasiti ono proslo i to u kratkom vremenu od samo nekoliko desetljeca.
*****
NASTAVLJA SE....
Vatikanske
Milijarde (10)
10. nastavak
17. Poglavlje
20. STOLJECA
Lateranski Ugovor iz veljace 1929. potaknuo je tada vladajuceg papu Pia XI. da oformi
posebnu agenciju koja ce upravljati novcem kojeg je fasisticka Italija stavila u vatikansku
blagajnu. S ovom agencijom Katolicka crkva zapocela je novu financijsku politiku, a to su -
internacionalne investicije. To je bio korak koji je vodio opasnim putevima inernacionalnih
spekulacija i financijskih skokova, saltova i rizika. No, Crkva se perfektno snasla i uklopila u
taj milje. Godina 1930. bila je, moglo bi se reci, pocetak nove nove ere u ekonomiji
Katolicke crkve. Agencija Pia XI. nije bila sasvim nova, nego je zapravo bila potomak “starog
roditelja” koji se zvao Uprava Dobara Svete Stolice, a osnovao ju je papa Leon XIII. 1878.
Ona je oformljena da se bavi financijskim poslovima promjenjene papinske ekonomije nakon
gubitka teritorijalnog dominiona 1870.godine.
No, osim u Italiji Vatikan je bio vrlo aktivan i izvan nje. U protestantskim zemljama poput
Holandije i Njemacke vodio je svoju politiku stjecanja izbjegavajuci bilo kakve napadne
poteze, jer su tisina, skrovitost i nenametljivost bile najbolje metode za prodor u eventualno
neprijateljske i nesklone sredine.
Gdjegod je njegovo bogatstvo i svojina bilo sigurno, Vatikan se rijetko uplitao direktno u
domace poslove doticne zemlje. To je bio slucaj s Poljskom, Madjarskom, Austrijom,
Cehoslovackom, Belgijom i drugim zemljama gdje su interesi Crkve bili sigurni, te su imali
svijetlu buducnost. Tome su doprinosile nacionalne hijerarhije i naklonost razlicitih
vladajucih garnitura. No, gdje je takva stabilnost bila poljuljana i imovina Crkve ugrozena,
tada je Vatikan intervenirao raznim oblicima pritiska – religioznim, politickim i diplomatdkim,
a sve poradi obrane svojih interesa. I to na prvom mjestu onih opipljivih zemaljskih interesa.
Dakle. kada je u Francuskoj sredinom tridesetih vlast preuzeo poluanarhijski
komunizmom inspiriran Narodni Front, Vatikan se prepao. Narodni Front je imao polu-
komunisticki program i izgledalo je, da ce biti preteca komunisticke Francuske. A
komunisticka Francuska bila bi gora, nego Francuska revolucija ili ateisticka Francuska
Republika s pocetka stoljeca. Stoga je Vatikan zauzeo strog stav spram vlade Narodnog
Fronta. Nasuprot njemu u prvi plan je dosla organizacija katolicke desnice modelirana po
fasizmu, a zvala se Les Croix de Feu. Osjetio se zadah moguceg gradjanskog rata. On je i
buknuo, ali u susjednoj Spanjolskoj gdje je slicna vlada propala. Ekonomska kriza, politicki
kaos i atentati postali su svako-dnevica. Spanjolska Republika ucinila je 1931. g. ono isto,
sto su vec ucinili Francuzi i Rusi u svojim revolucijama – lisila je Crkvu njene imovine. Jedna
od prvih akcija Republike bila je oduzimanje svega sto su posjedovali, vodecem crkvenom
redu Jezuitima (Isusovci). Jer, njihova imovina bila je raznovrsna i oni su bili najmocniji i
najbogatiji crkveni red.
Inace, Crkva je u Spanjolskoj bila najveci i najbogatiji veleposjednik, veci i od
dekadentne aristokracije s kojom je bila tako prisno povezana, da je uglavnom bilo tesko
razlikovati jedne od drugih, osim po odjeci koju su nosili. Republika je i jedne i druge lisila
njihovih dobara, tako da je dobila oko 13 milijuna akri zemljista koje je isparcelirala i
razdijelila siromasnim seljacima. Imovina Katolicke crkve u Spanjolskoj u tom vremenu (oko
1933.) po Johnu Guntheru bila je vrijedna oko 500 milijuna dolara, a vecinu toga kontrolirali
su upravo Jezuiti. Kad je Spanjolska Republika konfiscirala crkvenu imovinu bilo je sluzbeno
potvrdjeno, da je vrijednost iznosila oko 6 milijardi peseta i to prije inflacije koja je
uslijedila. A ta kolosalna vrijednost je ostala i nakon sto je imovina Crkve vec bila reducirana
u proslom stoljecu u dva vala antiklerikalizma.
Ne treba se stoga cuditi, da je 1936. Katolicka crkva stala na stranu jednog gotovo
nepoznatog generala, koji se pobunio protiv Spanjolske Republike. On se zvao general
Franco i gradjanski rat je mogao zapoceti uz blagoslov Crkve. Da li je Republika zasluzila
smrt, da li je ona bila preteca komunizma i anarhizma, da li je Franco bio u pravu u svojoj
pobuni protiv republikanaca – prosudit ce povijest. No, nepobitna je cinjenica da je Katolicka
crkva podrzavala pobunu i to maksimalno. Ona joj je zapravo kumovala i bila jedan od
glavnih kovaca planova za rusenje Republike. Tako je Vatikan (Crkva) zaboravio po tko zna
koji puta vlastiti princip, a to je da vjernici moraju postivati uspostavljenu vlast.
Glavni motiv takovu ponasanju je onaj isti, prastari i vjecito prisutan u dugoj povijesti
Crkve, a to je – zastita i obrana njenih interesa, ponajprije onih zemaljskih kao sto su
privilegije i bogatstvo.
Nakon krvavog gradjanskog pokolja (1936-39) sa oko milijun mrtvih nacionalisticko-
klerikalne snage su pobijedile. Crkva je pjevala Te Deum sirom Pirinejskog poluotoka. Nje-
zina imovina u Spanjolskoj nije vise bila u opasnosti. Hvaljen budi Bog!
*****
18. Poglavlje
Jedva sto je spanjolski gradjanski rat zavrsio, II. svjetski rat je izbio u rujnu 1939. Iako je
imala znatne stete, Crkva je u Spanjolskoj spasila svoje kolosalno bogatstvo. Ali sta sada,
kad je Hitler izazvao cijelu Evropu? Gdje ce Crkva sada stati i kako ce se postaviti?
Katolicka crkva, iako uznemirena, nije se izgleda trebala puno plasiti. Hitler, usprkos
povremenim manjim svadjama s njemackom katolickom hijerarhijom, nikada nije prijetio
lisavanjem Crkve njenog blaga. Nasuprot tome, on je osigurao vlasnistvo i sigurnost Kato-
licke crkve u nacistickom Rajhu jednim svecanim konkordatom sa Papom u lipnju 1933.g.
svega nekoliko mjeseci nakon sto je postao Kancelar Njemacke u sijecnju. Ovako dobri
odnosi bili su moguci zbog cinjenice, da su se Katolicka crkva i nacizam slozili o uzajamnoj
podrsci. I dok je Hitler garantirao Crkvi njeno vlasnistvo i razne privilegije, ona je naredjivala
svom kleru da prisegne lojalnost i odanost nacizmu. Svecenici su se morali zakuniti, da
nikako nece naskoditi, niti se suprotstaviti nacistickoj diktaturi. Bio je to isti onakav “nesveti
brak” kakav je Crkva sklopila s fasistickom Italijom cetiri godine ranije.
Sagledavajuci sve cinjenice Crkvi se cinilo, da Hitler makako mogao biti neugodan, moze
ustvari biti koristan kao veliki protivnik Staljina i boljsevizma. On je zapravo bio najbolji bra-
nitelj Crkve i njenih milijardi, pa bilo rata ili ga ne bilo. Stoga je kardinal Pacelli, kasniji papa
Pio XII. postao glavni promotor politike direktne ili indirektne podrske dvama ekstremnim
anti-komunistickim pokretima tog vremena, talijanskom fasizmu i njemackom nacizmu. I to
od samih njihovih pocetaka.
Crkva je vrlo takticno pripremala i pomagala ucvrscenje nacizma i Hitlera. U toj njenoj
taktici mogu se prepoznati 4 koraka:
1.) -kada je lider njemacke Katolicke Partije Franz von Pappen postao vice-kancelar
nacisticke Njemacke (drugi do Hitlera) u sijecnju 1933.
2.) -kada su zastupnici Katolicke Partije u Parlamentu glasali za davanje apsolutne moci
Hitleru u ozujku 1933.
3.) –kad je Vatikan odredio njemackom Centrumu (Katolicka partija) da bude raspusten, sto
je i ucinjeno u srpnju 1933.
4.) –kad su Vatikan i Hitler potpisali konkordat u ljetu iste godine.
Osim toga, dok se oslanjao na nacionalne armije da bi sacuvao svoje blago od komunista
na domacem terenu u Evropi, Vatikan je smatrao, da bi bilo mudro i dobro ucvrstiti svoje
financijske interese i preko Oceana. Zapravo, podugo vremena prije pocetka samog rata on
je poduzeo uspjesne korake u tom pravcu. Poceo je investirati ne samo u juzno-americke
katolicke zemlje, nego i u protestantske Sjedinjene Drzave. Iako je to bilo poznato u to
vrijeme, ono sto je bilo veliko iznenadjenje nakon rata, to je bila velicina i opseg tih
ulaganja. Velicina udjela Vatikana u velikom biznisu izisla je na svijetlo dana, kad su neki
dokumenti pali u ruke talijanskih socijalistickih lidera. Oni su dokazivali kolosalne vatikanske
investicije sirom Sjeverne Amerike, a koje su vjesto bile skrivene iza laickih koncerna i
laickih pojedinaca.
Posebna je prica vatikansko investiranje u republike Centralne i Juzne Amerike. U
nekima je Katolicka kontrolirala gotovo sve – zemljiste i nekretnine, bankarstvo,
komercijalno poduzetnistvo, gradjevinarstvo i dr.
Frapantna je primjerice brojka od oko 4 milijarde lira koliko je u 1939. iznosila
vrijednost crkvene imovine u Italiji, a sto po vrijednosti i tecaju talijanske valute u 1969.
iznosi oko 160 milijardi lira.
A onda je Hitler izgubio rat. Evropa je lezala u rusevinama, dok je Staljinova Crvena
Armija okupirala trecinu kontinenta. Vatikan, sretan sto se crvena zastava nije zavijorila na
sv. Petru, mogao je sa sigurnoscu gledati u buducnost. Crkva je bila zahvalna Providnosti na
takvoj zastiti, ali je znala i to, da je takva zastita jos sigurnija kad je ojacana solidnim
milijardama u gotovini ili raznim drugim vrijednostima. Kako u staroj Evropi, tako jos vise u
Novom Svijetu.
*****
19. Poglavlje
I PREBACUJE IH U USA.
Vatikanska banka (Institutio per la Opere di Religione) bila je osnovana s temeljnim ciljem
da “upravlja kapitalom namijenjenim vjerskim zajednicama”. Medjutim, to je bila klasicna
kamuflaza za aktivnosti koje nisu imale gotovo nikakve veze s opisom djelatnosti. Jer, od
samog osnutka njezin zadatak je bio da transferira crkveni kapital i novac iz okupirane
Evrope. Institut je 1942.g. osnovao papa Pio XII. u jeku II. svjetskog rata, kad je Hitler
nakon uspjesnog priblizavanja Moskvi bio zaustavljen. Njegova Svetost se vrlo zabrinula.
Pio XII. jos uvijek vjerujuci u Hitlerovu pobjedu poceo je sumnjati u konacan ishod
velikog pothvata. Sjedinjene Drzave su usle u rat, a to je promijenilo odnos snaga. Americka
moc se pocela osjecati svugdje i ako se ne dogodi cudo, Hitler bi mogao izgubiti rat. I zato,
zbog promjene situacije najbolja politika je bila poduzeti preventivne mjere u zastiti
bogatstva Crkve i tako pomoci samoj Providnosti. A sto bi bilo bolje, nego skloniti blago na
sigur-nije mjesto. I gdje bi to bilo bolje nego unutar udaljenih sigurnih granica USA? Na
kraju krajeva, Bog bi mogao napustiti Hitlera, a Staljin i njegove boljsevicke horde razmiljeti
se po Evropi. Sta ako udju u sam Rim? Cak iako to saveznici sprijece ne zeleci imati Ruse u
zapadnoj Evropi, sta oni mogu ako talijanski komunisti uspostave diktaturu u Italiji?
Komunisticka Italija, Francuska ili Njemacka sasma sigurno znaci ovo – razvlastenje Crkve
od njenog bogatstva u tim zemljama. Ove crne misli potakle su Pia XII. na osnivanje ovog
Instituta, koji je pametno i lukavo integriran u crkvenu masineriju. A on nije bio nista drugo
do fleksibilan instrument za raznovrsne financijske aktivnosti.
Sto je to znacilo u jeku rata? Kao sto je to objasnio jedan autoritet, to je znacilo da je
“ova banka omogucavala Svetoj Stolici da radi transfere preko zatvorenih granica, a sto je
donosilo bogate profite kroz tu rijetku privilegiju prenosenja stranog novca u tadasnjem
podijeljenom svijetu”.
Jer, podijeljeni svijet je zaista bio podijeljen! S milijunima naoruzanih ljudi, sa zatvo-
renim granicama, s bodljikavim zicama, s tenkovima i topovima.... Nitko nije mogao
slobodno prolaziti, osim jednog izuzetka – predstavnika Vatikana. Za njih nisu postojala
ogranicenja. Kao emisari religije i delegati suverene drzave “sluzbeno neutralnog Vatikana”
mogli su se kretati po svojoj volji od jedne do druge drzave i od jednog kontinenta do dru-
gog. S evropskog bojista u mirnu Kanadu, USA i Juznu Ameriku. Nositelji duhovne utjehe,
ali jos vise nositelji banknota, vrijednosnih papira, zlata i srebra.
Tako je Institut za religiozne poslove prenosio sve vece sume novca iz Vatikana u Kanadu
i USA. A takodjer i razne druge vrijednosti, ne samo iz Rima, nego iz cijele Italije, Francuske
pa cak iz hitlerovske Njemacke. Taj delikatan posao obavljale su vrlo povjerljive osobe iz
nacionalnih hijerarhija tzv. “nomini di fiducia” kako ih nazivaju u Vatikanu.
I kako je operacija transfera novca iz Evrope u Ameriku napredovala, tako se sve vise
zainteresiranih stranaka ukljucivalo u nju. Tako su napr. americke korporacije i pojedinci s
dionicama i novcem u Njemackoj zatrazili pomoc Vatikana, da bi spasili sto se spasiti moglo
iz prijeteceg debakla. I – Vatikan je pomogao, direktno ili indirektno. Sa politickim pritiskom
na politicare. Trebamo se prisjetiti cinjenice, da je Katolicka crkva u tom periodu bila usko
povezana s ratnim zbivanjima, ne samo zbog njene podrske fasistickoj Evropi protiv
komunizma, nego i zbog milijardi koje je ulozila u razlicite tvornice diljem Evrope. Jer veza
Crkve s ratnom masinerijom nije bila nesto novo.
Ona je pocela ubrzo nakon potpisivanja Lateranskog Ugovora 1929. i zaprimanja stotina
milijuna lira od Mussolinijeva rezima. Dio dobivenog kapitala ona je ulozila u tvornice oruzja,
koje su radile punom parom zbog pripremanih Mussolinijevih agresija. Vatikanski autoriteti
su naravno sutjeli i prikrivali svoj udjel u tim izuzetno unosnim poduzetnistvima. Vjerojatno
je istina da Pio XII. nije osobno sudjelovao u svemu tome. Ipak, on nije nikada strogo ukorio
talijansku Crkvu zbog njene umijesanosti u invaziju Abesinije. Financije Vatikana nisu bile
direktno u njegovim rukama, nego u rukama grupe “specijalista za financije” koji su radili po
svojoj volji. Tako su vatikanski milijuni bili rasprseni u unosne poslove, medju ostalim u
kemijsku i ratnu industriju koje su opskrbljivale Mussolinijevu vojsku.
jama koje su bile ukljucene u ratnu industriju, pa je Vatikan poceo ostvarivati profit i s druge
strane Atlantika. Nogarine tajne transakcije postale su “zlatni rudnici” za Crkvu. Kolika je
bila stvarna velicina vatikanske upletenosti i sudjelovanja u ratnoj industriji i profitersrvu
Evrope i Amerike, nije nikada bilo potpuno razotkriveno i vjerojatno nece ni biti. To je potvr-
djena realnost kojoj nazalost nedostaju detalji.
Prijatelj autora ove knjige, Dom Luigi Sturzo, imao je informacije o vatikanskim ratnim
makinacijama od Pape osobno, sto ce reci od Pia XI. On je papa koji je potpisao Ugovor s
Mussolinijem i koji je u trenutku ushicenja nazvao Ducea “covjekom poslatim od bozanske
Providnosti”. Dom Sturzo je bio osnivac talijanske Katolicke Partije, jedine politicke stranke
koja je mogla sprijeciti da Mussolini postane diktator. Pio XI. u skladu s tajnim politickim
dogovorom s Mussolinijem naredio je, da Sturzo raspusti stranku, sto je ovaj i ucinio te
otisao u emigraciju. No, i nadalje je bio dobro informiran o najvaznijim vatikanskim
aktivnostima zahvaljujuci svojim vezama u Rimu.
Godinu-dvije prije izbijanja rata Pio XI. je realizirao, da je napravio politicku gresku u
podrzavanju fasizma. Pokusao je nesto i popraviti, ali uzalud. Trazio je susret s Dom
Sturzom. Medju ostalim, informirao je bivseg vodju Katolicke Partije o svojoj “dubokoj tuzi”
sto je tako puno vatikanskog novca investirano u ratnu industriju Italije, ali da on nije
mogao nista uciniti oko toga otkad su financijski poslovi bili u rukama “izvjesnih laika” koji
su radi-
li sto su htjeli. Papa je takodjer rekao, da se talijanske tvornice pripremaju za rat.
Poslije rata Sturzo se vratio u Italiju i obnovio Katolicku Partiju, koja je nazvana Krscanska
Demokratska Stranka. Dom Sturzo je bio covjek odredjen da razotkrije povezanost Vatikana
s fasizmom. Kad je to saznao Pio XI. zabranio mu je da se “paca u stvari proslosti i ometa
Crkvu u “njenoj obnovi nove Evrope”.
Ali najneobicniji dokaz o umijesanosti Vatikana u ratne industrije dosao je iz jednog vrlo
neobicnog izvora – ovaj puta iz Jugoslavije, od generala B. Mirkovica. U proljece 1941.
Jugoslavija je potpisala Pakt s Hitlerom. 27. ozujka general Mirkovic je destabilizirao Vladu,
raskinuo Pakt i stavio Jugoslaviju na stranu saveznika. Vaznost tog preokreta bila je
ogromna, jer je utjecala na tok II. svjetskog rata. To je potvrdjeno i na Nurnbeskom
procesu. Hitlerov ratni plan bio je skroz poremecen. On je odmah reagirao i sazvao generale
i komandante svojih satelitskih saveznika i obavijestio ih o odgodi operacije Barbarosa za 4
tjedna (Barbarosa je bila sifra za napad na Rusiju). Po Karlu Ritteru visokom oficiru u
nacistickoj komandi, odgadjanje od 4 tjedna bilo je presudno za cijeli rat. Ono je rezultiralo
“zimskom bitkom” pod Moskvom i tu je zapravo Hitler izgubio rat.(citirano iz memoara
Antony Edena)
Autor ovo naglasava, jer ono sto je otkrio general Mirkovic nije bilo neozbiljno
blebetanje bez dokaza, a ticalo se glavnog predmeta ovog poglavlja – vatikanskog
financijskog sudjelovanja u ratnoj industriji. Iz nekih financijskih i diplomatskih dokumenata
otkrio je povezanost talijanskih financijskih interesa, nacisticke ratne masinerije i
jugoslavenske manufakture oruzja, a sve to usko povezano s Vatikanom, odnosno njegovim
carobnjakom Nogarom. Sve je bilo tako isprepleteno i pomijesano da su tri partnera –
Italija, Njemacka i Jugoslavija cinila jedan pravi “nesveti trio”.
U Hrvatskoj su katolicki Ustase osnovali tzv. Nezavisnu Drzavu Hrvatsku koju su zdusno
pomagali Vatikan i Mussolini i koja je postala Hitlerov saveznik. General Mirkovic je bio
ogorcen i planirao je prikupiti sve inkrimirajuce dokumente o upletenosti Katolicke crkve u
rat. Na um mu je cak dosla i jedna nevjerojatna misao, a ta je bila da nekoliko eskadrona
posalje na Vatikan i bombardira ga! Jedan eskadron je i pripremljen, ali u noci planiranog
napada doslo je do pogorsanja vremenskih prilika sto je onemogucilo polijetanje. Ekspedicija
je morala biti odgodjena za koji dan. Cini se da je ovo odgadjanje spasilo Vatikanski grad,
jer su jugoslavenske zracne snage ubrzo bile onesposobljene od nacistickih bombardera.
Tako se cinilo, da Katolicka crkva duguje spas svog sjedista Adolfu Hitleru i – losem
vremenu!
Unistenje Vatikanskog grada sa svim njegovim religijskim, umjetnickim i povijesnim
riznicama bilo bi nepopravljiva steta po zapadnu civilizaciju. Ali, jedan covjek je bio toliko
ogorcen na ulogu Vatikana u tom strasnom ratu, da je bio spreman na jedan cin ne
razmisljajuci o svim mogucim negativnim posljedicama takvog cina. Osvrnuli smo se na ovu
pomalo bizarnu epizodu jer je ona sire nepoznata.
Ranije smo spomenuli, da sva velicina i opseg vatikanske ukljucenosti u profitabilan ratni
biznis vjerojatno nikada nece biti u potpunosti rasvijetljeni i razotkriveni. Ali, tko zna....?
Rezultat ratne politike Katolicke crkve, ili bolje receno, vjesti potezi koje je ona poduzela
kad je nacisticki uspjeh postao poraz, bio je ovaj: kad se Hitler konacno ubio pred invazijom
Crvene Armije, Pio XII. u totalnom kolapsu Hitlerovske katolicke Evrope imao je bar zado-
voljstinu u spasavanju milijuna dolara transferiranih u USA. Katolicke investicije nisu
prestale s prekidom neprijateljstava, nego su nesmanjeno nastavljene u narednim
godinama. Crvena Armija je zaustavljena, a Sjedinjene Drzave su postale protektor Evrope.
I buduci da su komunisti u Francuskoj i napose Italiji prijetili uspostavom svojih Vlada u
Rimu i Parizu, Katolicka crkva je zapocela uspjesno politicko-ideolosko partnerstvo s USA.
Tomu je pogodovala stalno prisutna komunisticka opasnost u Evropi koja je silno
uznemirivala Vatikan.
Pio XII. je nastojao smanjiti tu opasnost, pa je intervenirao na razne nacine. U samoj
Italiji tako, sto je naredio glasanje za Katolicku stranku. Svatko tko bi glasao za komuniste
ili cak socijaliste, bio bi ekskomuniciran iz Crkve. Dok je obuzdavao komunisticku prijetnju,
Vatikan se istovremeno poceo obazirati po cijeloj Evropi, da bi pronasao gdje ce moci naj-
bolje investirati svoje milijune. Zapravo, gdje bi oni mogli donijeti najvecu zaradu! Evropa je
dozivjela pravi ekonomski “bum” i procvat, a ekonomska cuda su zaredala. Crkveni finan-
cijski eksperti su se dali na posao. I opet se pokazala vrlo uspjesnom vjestina i intuicija
Crkve u pronalazenju i izboru najboljih i najunosnijih ulaganja. To su bile prosperitetne in-
dustrije, kompanije i sve veci i mocniji koncerni, privatni i drzavni, manji i veci. I to ne sa-
mo u Italiji, nego takodjer i u Francuskoj, Njemackoj, Svicarskoj i cak u Engleskoj.
Vatikan je bez ikakove zadrske ili stida ulagao crkveni novac u hotele i kasina na Rivi-
jeri, a napose u gradjevinarstvo preko Societa Generale Immobiliare. Ovaj koncern je jedan
od najjacih u Italiji i u njemu je Vatikan veliki dionicar. Tu su jos i grupa Italcementi, finan-
cijski koncern Bastoggi, Italgaz, Ceramica Pozzi, velika osiguravajuca kompanija Assicurazi-
oni Generali, Pantanella koncern...... i mnoga druga poduzetnistva i djelatnosti koja s
religijom nemaju nikakve veze. Ne smije se zaboraviti da Vatikan nije placao nikakve
poreze, kako u Italiji, tako i u mnogim drugim zemljama, pa je na taj nacin bio u nepostenoj
prednosti pred ostalima.
Zbog svog privilegiranog polozaja, Vatikan je dobivao sve, a davao – nista! On je samo
uzimao, a davao nije zauzvrat nista. On je uzimao od novca poreznih obveznika (kroz
drzavni aparat), a sam nije placao nikakve poreze. To je izazvalo negativne reakcije u jav-
nosti. Razlicite grupe i pokreti su trazili da Katolicka crkva takodjer placa poreze, ali njihovi
napori su bili bezuspjesni zbog dominacije Katolicke stranke u Vladi. Konacno 1968. postigli
su neki uspjeh – Vatikan se naime “podvrgao” djelomicnom oporezivanju svojih glavnica, a
to je drzavi donjelo milijarde lira.
*****
NASTAVLJA SE....
Vatikanske
Milijarde (11)
11. nastavak
Napomena:
20. Poglavlje
*****
21. Poglavlje
Katolicka crkva u Americi je pravi ekonomski div, ne toliko zbog toga sto se uvu-
kla u ekonomske zile divovskih korporacija, trustova i banaka, koliko zbog
nagomilanog i zgrnutog blaga u obliku zemljista, nekretnina, te kontrole
institucija cija materijalna vrijednost cini od nje ekonomskog diva.
Sintagma “sto je dobro za Katolicku crkvu, dobro je za SAD” i obratno, iako
nikada izrecena otvoreno, ipak je realnost u ekonomskom i politickom zivotu ze-
mlje. Katolicka crkva je postala najveci institucionalizirani skupljac blaga u zemlji.
To je uistinu nevjerojatno ekonomsko cudo za jednu religioznu organizaciju koja
je stigla na sjeveroamericki kontinent “siromasna ko’ crkveni mis”. Najvece cudo
u stoljecu spektakularnih cuda svake vrsti.
Cuda cine sveci ili sam Bog, sto ovisi o velicini necije vjere. Ili vrlo cesto o iz-
nosu koji se stavlja u kotaricu. Katolicka crkva je postigla svoje americko cudo
majstorskom kombinacijom protestantske teoloske naivnosti i katolickog jedno-
umlja predanih, revnih religioznih mjesecara. I dok su protestantske Crkve ostale
stabilna i pouzdana ekonomska snaga u zemlji, Katolicka crkva zahvaljujuci
svojoj strukturi i vjestim manevrima postala je najbogatija vjerska organizacija,
ne samo u SAD, nego i u svijetu. Ono za sto su joj u Evropi trebala stoljeca,
postigla je u SAD u najkracem mogucem vremenu.
Kako je to bilo postignuto? Bilo je to napravljeno po kombiniranom obrascu
drzanja vjere istom i nepromijenjenom + prozelitizmom (pridobijanje novih sljed-
benika) + njenom silnom zedji za dominacijom i moci + vjerovanjem da kao jedi-
na prava crkva ima duznost i obavezu obratiti SAD na rimokatolicizam. Ovi i dru-
gi faktori doprinjeli su jedinstvu raznorodnih katolickih manjina koje su imale jed-
nu zajednicku kariku – njihovo katolicanstvo i pripadnost “svetoj majci crkvi”. A
rezultat je bio, povezivanje njihovih religioznih i ekonomskih snaga zajedno.
Katolicke emigrantske grupe koje je Evropa slala u Sjevernu Ameriku bile su
siromasne, nepismene, praznovjerne i ignorirane od drugih dijelova drustva, te
su se osjecale manje vrijednima. Katolicanstvo je nerazvijenoj katolickoj zajedni-
ci davalo i jacalo osjecaj jedinstva. No, u slobodi i demokraciji Anglo-Amerike oni
su ubrzo stekli sigurnost i samopouzdanje. I kad su jednom katolicki imigranti
pustili svoje korijenje i poceli postizati prve uspjehe, njihovo samopouzdanje i si-
gurnost se preokrenulo u agresivnost. Taj proces se jos uvijek primjecuje, jer u
70-tim godinama polovica katolicke populacije odraslih u SAD su imigranti ili
njihova djeca.
Katolicka crkva jedina moze dati taj osjecaj jedinstva kao vrstu duhovnog
veziva i to najraznolikijim grupama i interesima. Takvo vezivo-cement je sastav-
ljeno od 2 glavna sastojka:
a) – univerzalni protektorat Crkve,
b) – granitno vjerovanje da je jedino Katolicka crkva, prava crkva. U tome lezi
snaga ove Crkve. Kada 50 milijuna ljudi ima takav stav i vjerovanje, a njima ma-
nipulira hijerarhija iz jednog centra –Rim – onda dobijamo jedan veliki dinamican
i kljucali katolicki sistem, koji se tvrdoglavo odbija integrirati u vecinsko nekatoli-
cko drustvo. Naprotiv, on ga zeli integrirati u svoju zajednicu.
Misionarski nadahnut sistem je sposoban za neogranicenu ekspanziju. Njegova
temeljna strategija nije samo katolike odrzati katolicima, nego i napraviti katolike
od nekatolika i to na sve nacine.
Glavno obiljezje USA katolicizma je fenomenalan rast njegovog bogatstva, a s
bogatstvom i njegove moci, utjecaja i sirenja. Ovaj sistem je postao ego-
centrican i okrenut i okrenut samom sebi na svim razinama i svim poljima, religi-
oznom, kulturnom, financijskom. Otuda jedna gotovo mahnita potreba Katolicke
crkve u USA da kontrolira svoj vlastiti kulturni sistem. Ona to cini osnivanjem i
otvaranjem vlastitih skola, instituta i sveucilista. Zato je njena trka, pohlepa i
agresivnost za nekretninama, zgradama i imanjima postajala sve veca i veca. To
ju je ubrzo ucinilo jednim od najvecih urbanih vlasnika u Sjedinjenim Drzavama.
Osim posjedovanja i kontrole svog vlastitog obrazovnog sistema (mlade naro-
cito treba katolicki usmjeravati) Crkva je htjela imati i kontrolirati i svoj
medicinsko-zdravstveni sustav, svoje bolnice i klinike. Za taj cilj je kupovala
zemljista i podizala gradjevine. Osim toga, buduci zivimo u doba vladavine mas-
medija Crkva je zeljela zadobiti nadmoc i kontrolu i na tom polju, sto je i postigla
s veli-kim uspjehom.
Takav crkveni divovski sistem, obrazovni, medicinski i dr. dakako zahtijeva i di-
vovska sredstva i novac. I opet Crkva postaje veliki poduzetnik. Kupuje dionice u
najprosperitetnijim granama i djelatnostima i sudjeluje u transakcijama i biznisu
koji donose najvece dobiti. Mnogobrojne zupe i biskupije te lokalna hijerarhija
aktivno se ukljucuju u tu shemu stjecanja vlasnistva i sudjelovanja u raznovrs-
nim prijektima i poslovima, a koji su donosili ogromne profite. Oni su se nanovo
investirali i donosili nove dobiti.. i tako u beskraj.
*****
22. Poglavlje
*****
23. Poglavlje
U nasem kontekstu ovaj mali vic ima znacenje utoliko, sto su sudionici zamijenili
mjesta. Sada rabin postavlja ovo vitalno pitanje i prikupljeno dijeli na tri dijela.
Gospodin Smith ostaje na istom mjestu. Otac O’Brien je sada taj koji podize
kotaricu uvis uz malu molitvu: - Gospodine, uzmi koliko trebas, a ostatak ostavi
meni!
A to je slogan Katolicke crkve u Sjedinjenim Drzavama.
Da li je Svemoguci zadovoljan s ovakvom raspodjelom, nije poznato. Ali ne-
kako izgleda, da On svoj dio konstantno daje njoj (hijerarhiji) i jos s kamatama,
a ona ga neprekidno dalje uspjesno umnozava. Za nevjerne Tome dokaz vise je i
to, sto Njegov predstavnik na Zemlji – papa nikada nije imao prigovor toj
rastucoj plimi dolara. Ustvari, on je jedan od glavnih korisnika americkog
crkvenog financijskog cuda. Za vrijeme svoje posjete New Yorku, papa Pavao VI.
drzao je misu na cuvenom Yankee Stadionu, sto je izazvalo veliko iznenadjenje i
cudjenje.
*****
24. Poglavlje
Katolicka crkva u SAD je “nacija unutar nacije”. I to nije samo figurativni govor,
nego cvrsta i nepobitna cinjenica americke stvarnosti.
Kada primjerice americki katolici govore o americkoj slobodi i demokraciji, oni
uvijek misle na katolicku slobodu i “demokrscansku demokraciju”, a kojoj je
konacni cilj Katolicki Americki Ustav kao zadnji stadij ka totalnoj Katolickoj
Americi. To vise nije samo apstraktno razmisljanje posto je proces u toku i
dobiva sve veci zamah.
Katolicka crkva gradi svoje carstvo u SAD i vise niti nema ozbiljne opozicije
koja bi ugrozila njezinu ekspanziju i konacnu prevlast. Rezultat njezinih aktivnosti
na svim razinama americkog drustva jeste taj, da su prakticki sve drustvene
strukture prozete katolickim elementom i katolickim strukturama, direktno ili in-
direktno. Poput divovskog hrasta koji je isprepleten cvrstim zilavim brsljanom.
Taj brsljan cine bezbrojne katolicke organizacije i institucije, navedimo samo ne-
ke: Katolicka Legija Cudoredja, Katolicki Tisak, Katolicki Radio i TV, Katolicka
Osiguravajuca Drustva, Katolicki Klubovi, Katolicka Majka Godine, Katolicki Ratni
Veterani........ i bezbrojne slicne. A sve su one potpomagane na razne nacine i po
religioznoj osnovi.
Najimpresivnije su rimo-katolicke obrazovne i medicinske ustanove. Njezina
obrazovna masinerija obuhvaca sve, od djecjih vrtica do sveucilista (temeljita in-
doktrinacija mladih), a medicinska od najmanjih ambulanti do najvecih i najmo-
dernijih bolnica i sanatorija. Njihova financijska vrijednost dosize na milijarde
dolara. To je postignuto zaobilazenjem Ustava, legalnim i polulegalnim
manipulacijama i pritiscima prikrivenih katolickih grupa u drzavnoj administraciji,
a koje sve rade u korist Katolicke crkve. Primjerice, pod administracijom L.
Johnsona (1963-69.) na stotine federalnih programa pribavilo je ogromne svote
drzavnog novca crkvenim agencijama, vecinom katolickim. Milijuni dolara su
prosli kroz crkvene kase, a mnogi i ostali u njima. Od 1947. do 1964. preko 7000
projekata
Spomenut cemo dva-tri primjera onih nevidljivih milijuna Katolicke crkve. Ona
primjerice sistematski i konstantno “podsjeca” (ustvari dodijava i moljaka) svoje
vjernike, da se dobar katolik treba sjetiti svoje Crkve u svojoj oporuci. I to sa
barem 10% od svoje zaostavstine. Posto Amerikanci slove kao vrlo sentimantelna
i darezljiva nacija spram svojih Crkava, ovaj vid “zetve” takodjer nije nikada u
cjelosti razotkriven, ali se racuna s godisnjim mnogomilijunskim iznosima.
Nadalje, rodbina i prijatelji stalno se podsjecaju na placanje misa-zadusnica za
drage pokojnike i njihov brzi prelazak iz vatre cistilista u blazenstvo raja.
Spomenimo jos i Bingo- igru. Iako je Bingo legalan u 11 saveznih drzava, Katoli-
cka crkva profitira od toga u svih 50. Dva pouzdana istrazitelja, Larson i Lowel
izracunali su godisnju dobit od igara od oko milijardu dolara.
No, ono sto zaprepascuje u odnosu na toliko bogatstvo jeste to, da ta kolosal-
no bogata Crkva dobiva redovno i dodatne porcije kao “poklon-pomoc” od same
Drzave. A ona sve prima, stogod joj se daje. Osim toga, njoj je izgleda sasma
normalno da nekatolici placaju poreze i tako doprinose bogacenju Katolicke
crkve. O moralnosti takvog stanja ona puno ne brine.
Ali najveca anomalija situacije je ipak cinjenica, da Katolicka crkva iako prima
i zaradjuje fantasticne svote novca, ne placa nikakove poreze na svoju ogromnu
imovinu i prihode. Od ukupnog bogatstva svih crkava u SAD vise od polovice
pripada samo jednoj – Rimokatolickoj. I na to ogromno bogatstvo nikada nije
placen bilo kakav porez, niti je zatrazen bilo kakav financijski izvjestaj.
Kao sto je vec receno, sve religiozne organizacije oslobodjene su od
oporezivanja, federalnog, saveznog i lokalnog. Sve sto nosi naziv – crkveno.
Stovise, one su oslobodjene od toga da prave izvjestaje, da prave svoje budzete,
aktivu i pasivu, prihode i rashode isl. Sve ono sto svi drugi moraju, njih jedno-
stavno zaobilazi, a zbog jedne jedine rijeci – p r i v i l e g i r a n i – ili
povlasteni!
Uzevsi u obzir sve pogodne faktore Katolicka crkva je postala najmocnija
korporacija u SAD i u kratkom vremenu od samo jedne ljudske generacije, ona
se transformirala u najbogatiju divovsku teokraciju na svijetu.
NASTAVLJA SE....
Vatikanske
Milijarde (12)
12. nastavak
25. Poglavlje
Prvi kameni temeljci moderne akumulacije vatikanskog blaga nisu bili polozeni tek
onda, kad je papa Pio XI. potpisao Lateranski Ugovor 1929. sa fasistickim diktatorom
Mussolinijem i kad se Crkva i formalno odrekla Papinske teritorijalne drzave primivsi
zauzvrat pozamasnu svotu novca. Planovi su bili napravljeni u vrijeme prethodnog
pape Benedikta XV. (1914-22) u vremenu i nakon I. svjetskog rata. Njegov motto je
bio – “religija je religija, a biznis je biznis”. On je zacetnik danasnje vatikanske poli-
tike, da Crkva i njezine investicije ne trebaju biti ogranicene religioznim razmislja-
njem i barijerama, nego vodjene u pravcu dobrih, konkretnih i profitnih poslova. Ta
nova formula je stavljena u pogon za vrijeme njegova pontifikata.
Sa Lateranskim Ugovorom, Vatikanska Drzavna Riznica je postala sluzbeni fond.
Te iste godine Mussolini je dao 1.750 milijuna lira Vatikanu, a uz to i suverenitet kao
konacno rjesenje Rimskog pitanja. Pio XI. ne manje dobar biznismen od Benedikta
investirao je vecinu primljenog novca u SAD u vrijeme Velike ekonomske krize 30-
tih godina. To je bio odlican poslovni potez, jer kad se americko gospodarstvo opo-
ravilo, Crkva je ubrala kolosalnu dobit.
Osim investiranja u SAD, Vatikan je dobar dio lateranske naknade investirao u
samoj Italiji. Rezultati su bili zapanjujucu i vrijednost bogatstva Katolicke crkve u
Italiji je dosegla astronomske cifre. Prema britanskom periodicnom magazinu “The
Economist”, Vatikan je toliko uvecao svoj kapital u Italiji, da bi on teoretski mogao
“survati talijansko gospodarstvo u pravi kaos ako bi iznenada povukao odredjene
poteze na trzistu i u bankarskom sistemu”.
Nino Lo Bello, inace liberalni katolik, sproveo je 8 godina u Rimu kao
korespondent za ekonomiju i biznis za razlicite magazine takve vrsti. Vecinu svog
vremena posvetio je proucavanju vatikanskih financija i napisao respektabilnu knjigu
“Vati-kansko Carstvo” (The Vatican Empire). Evo samo nekoliko kracih zanimljivih
infor-macija iz nje. “Tajkun s Tibera” je toliko ukljucen u talijansko gospodarstvo,
da bi puno toga moglo nositi oznaku – Made by Vatican – sto znaci, -Proizvedeno od
vatikanskog novca, u vatikanskim tvornicama i tvrtkama!
Tako Talijani zive u kucama i stanovima koji su vlasnistvo Vatikana, ili su ih kupili
od kompanija u vlasnistvu Vatikana, ili koje su izgradile gradjevinske tvrtke u
njegovu vlasnistvu. Talijani se voze super autocestama financiranim od Vatikana i
automobilima proizvedenim u nekoj vatikanskoj tvornici. Njihove kuce su opremljene
stvarima koje su proizvedene u tvornicama i tvrtkama koje su vlasnistvo ili suvlas-
nistvo Vatikana. Vodom, strujom i plinom opskrbljuju ih kompanije koje mu pripada-
ju ili su pod njegovom kontrolom. Svoj novac drze u bankama koje kontrolira opet
Vatikan – famozna “Banka Svetog Duha” je primjerice u 100%-tnom vlasnistvu Vati-
kana. Kapital Svete Stolice je investiran u gotovo sve grane talijanske industrije,
trgovine, usluge i dr. – tvornice hrane, tekstila, gradjevinskog materijala, oruzja, ke-
mijske, teska idustrija, brodogradnja, vozila... Nadalje, osiguravajuca drustva,
hoteli, turizam, TV i Radio, izdavastvo, tisak..... itd. U tom mozaiku kompanija neke
su pravi svjetski divovi, poput gradjevinske kompanije Generale Immobiliare koja je
prava tvrdjava vatikanskog financijskog imperija s kapitalom od 75 milijardi lira.
Samo u 1967. godini ona je utrosila 30 milijardi lira na gradjevinske projekte,
uglavnom stambene blokove, hotele, urede i rezidencije u urbanim centrima Milana,
Ge-nove, Rima, Firence i Napulja.
Ova vatikanska ekspanzija u Italiji bila je olaksana i time, sto je Crkva (Vatikan)
izuzeta od oporezivanja i ne placa nikakove poreze. Ali i zbog raznih drugih
povlastica. U 1967. ministar socijalist Luigi Pretti pokusao je “utjerati porez” i od
Vatikana koji je dugovao drzavi vise milijardi lira, odkad je u 1962. prihvacan novi
porezni zakon. No, a sto je Vatikan napravio? Da bi to izbjegao i onemogucio
razotkrivanje svoje financijske moci, poceo je prodavati svoje udjele i interese u
talijanskim kompanijama i re-investirati u prekomorske zemlje. Tako radi “Sveta
Stolica”! I tako je s Italijom.
Ipak, papa Pavao VI. nije se ustrucavao reci (u sali, ili cinizmu?) da “Crkva vidi
sebe kao Crkvu Siromaha!”
Njegova izjava je izazvala i razljutila mnoge katolike. Neki su otisli i dalje, pa su
demonstrirali protiv skandalozno bogate Crkve. Katolicki svecenici protestirali su u
SAD, Francuskoj, cak i u Italiji. U listopadu 1971. katolicki svecenici demonstrirali su
na Trgu Sv.Petra u prisustvu pape noseci barjake s natpisom: - Crkvo, ne bacaj
mrvice siromasima. Idi i prodaj sto imas i podaj njima!
Protesti iz same Crkve su se umnozili i izazvali zabunu u redovima obicnih
katolika. Ogromno bogatstvo izazvalo je moralnu dilemu, ali i financijsku. Crkva je
posta-la vrhunski bogatas, ne samo zbog neumornog sabiranja novca od strane
njenih mnogobrojnih vjerskih, crkvenih i laickih oorganizacija, zatim skupljanje po
vjerskoj duznosti (dogmatska), nego i zbog vjestine vrhunskih financijskih mozgova
koji su znali gdje i kako najbolje investirati. Osobito od II. svjetskog rata pa
naovamo. Oni su uz pomoc Providnosti vatikanske milijune pretvarali u milijarde.
Papa je morao osnovati specijalno tijelo Prefekturu (Ured) za ekonomske odnose,
a kojom upravljaju vecinom americki, njemacki, francuski i drugi mozgovi. Oni
djeluju uglavnom izvan Italije, jer je najveca masa nevidljivih vatikanskih investicija
razgranata na internacionalnom polju.
No, financijski mozgovi imaju dosta posla i u Italiji. Oni vode brigu o bezbrojnim
dionicama i interesima razasutim po mnogobrojnim tvrtkama u kojima je Vatikan
vecinski (ili manjinski) dionicar. Ne tako davno Vatikan je drzao petinu dionica svih
tvrtki upisanih na talijanskoj Burzi. Pouzdani izvori navode, da je u isto vrijeme
Vatikan imao zlatne rezerve vrijedne 11 milijardi dolara, sto je bilo triput vise od
Velike Britanije.
Opcenito uzevsi, financijsko carstvo Katolicke crkve slicno je ledenom brijegu kojemu
je tek manji dio vidljiv iznad vode.
*****
26. Poglavlje
20. STOLJECA
U 70-tim godinama financijske rezerve Vatikana bile su enormno visoke. Samo nje-
gove likvidne kapitalne rezerve dosegle su astronomske brojke. One se odnose na
njegova posjedovanja dionica na Burzama i druge unovcive vrijednosti. Po najkon-
zervativnijim proracunima Vatikan je najveci svjetski dionicar – 5-10 milijardi dolara
1970/71.g.
Glavni partneri Vatikana u novcanim transakcijama su ne-katolici, protestanti,
Zidovi, pa cak i ateisti koji drze svjetski ugledne i pouzdane banke i novcarske
tvrtke. Tako su financijske transakcije vatikanskog novca godinama vodili veliki ban-
karski koncerni J.P.Morgan u New York-u (vecinom za americke investicije),
Hambros Bank London za britanske investicije i Svicarska Kreditna Banka za
evropske in-vesticije. Vatikanske banke – Rimska, komercijalna i Banka Sv.Duha,
kao i mnoge druge manje poznate ali jednako vjeste, takodjer su vodile i
umnozavale apostolske milijarde sirom globusa.
Ne smije se zaboraviti, da su gore navedeni oblici samo tekuca novcana sredstva
Svete Stolice. Mi smo potpuno iskljucili raznovrsna vlasnistva nekretnina, zemljista,
industrijske i trgovacke koncerne koje Katolicka crkva posjeduje ili kontrolira u Italiji,
Spanjolskoj, Njemackoj, Sjevernoj, Srednjoj i Juznoj Americi. Dodajmo tome i njenu
imovinu u Aziji, Africi i Australiji. Zapravo, stvarnu vrijednost kolosalne crkvene
imovine sasvim je nemoguce izracunati.
Treba se prisjetiti da Vatikan, ili bolje receno Sveta Stolica, posjeduje na tisuce i
tisuce crkava, katedrala, samostana i raznih drugih crkvenih gradjevina sirom
Zapadnog svijeta. Kolika je novcana vrijednost svih tih gradjevina ili zemljista na
kojemu one stoje? Koliko primjerice vrijede najvece crkve poput bazilike Sv.Petra u
Rimu, Notre Dame u Parizu ili Sv.Patrick u New Yorku? Zatim, ne treba zaboraviti
veliku imovinu koju posjeduje hijerarhija posvuda u katolickim zemljama,
protestantskim i cak nekrscanskim. Mi smo napravili kraci pregled takove imovine u
SAD cija vrijednost doseze milijarde dolara i u stalnom je porastu. Takav isti proces
se odvija u mnogim zemljama, ukljucujuci i Englesku i ostatak Evrope.
Tvrdnja da takvu imovinu Katolicka crkva ne posjeduje tako je klimava i labava,
kao i tvrdnja da ista mora imati zemaljsko blago da bi mogla djelovati duhovno. To
je slicno onom primjeru komunisticke vlade “koja ne posjeduje nista posto je sve
vlasnistvo naroda”, dok ustvari ona posjeduje sve, a narod u stvarnosti nista. Kada
Katolicka crkva kupuje ili prodaje nesto, biskup stavlja svoj potpis, sto znaci da
njegova “stolica” prima novac i postaje vlasnik. Bilo da je transakcija ogranicena na
dijecezu, bilo da ju vodi nacionalna hijerarhija, ili sam Vatikan, zapravo je nevazno,
jer konacno to postaje vlasnistvo Katolicke crkve.
Rijedji slucaj su Drzave koje same skupljaju porez za crkvu putem tzv.”crkvenog
poreza”. To je slucaj s Njemackom, gdje Drzava primorava gradjane da placaju crk-
veni porez –Kirchensteuer. To je pocelo s Weimarskim Ustavom iz 1919., a potvrdje-
no konkordatom izmedju Hitlera i Vatikana 1933. Ta bizarna praksa je nastavljena i
nakon II. Svjetskog rata. To je bilo moguce, jer je na vlasti bila pro-katolicka Vlada,
tzv. krscanski demokrati - CDU. Ona je nametnula narodu ne samo nezeljeni crkveni
porez, nego je stavila drzavnu masineriju na raspolaganje Crkvi. U 1972. protestan-
tske Crkve su izvukle od poreznih obveznika 1,5 milijarde DM, a Katolicka 1,2
milijarde. Inace, u Njemackoj je 51% protestanata naspram 44% katolika.
Iako Njemacka nije jedina, u njoj je politicki katolicizam najduze dominirao. U
svim zemljama gdje su na vlasti tzv. krscanske demokratske stranke ili krace
“demokrscani” (a koje su zapravo Katolicke Partije) one marljivo promicu interese
Kato-licke crkve. Ako one jos imaju i nacionalni predznak, onda je zasigurno rijec o
spre-
zi nacionalizma i klerikalizma. A to je sprega koja se kroz povijest pokazala vrlo
stetnom i opasnom po narode.
Cak i u visokopostotno protestantskoj Engleskoj, Vatikan ima svoje financijske
interese i investirao je stotine milijuna, primjerice u S.N.I.A.- Viskoza korporaciju.
Slicni koncerni u koje je Vatikan investirao i re-investirao postoje diljem Evrope.
Mi smo vec vise puta spominjali industrijske, trgovacke i druge koncerne globalno
razgranjene sa kojima i u kojima Vatikan posluje. Tu spadaju i najpoznatije banke
svijeta, poput kuce Rothschild u Francuskoj, SAD i Britaniji, Svicarske Kreditne, Man-
hattan Banke, Hambros Banke i dr. Kao sto smo vec vidjeli, Vatikan ima bezbrojne
dionice u milijardama vrijednosti i to u najmocnijim internacionalnim korporacijama.
Kad bi se sva sredstva Katolicke crkve uzela zajedno, pokazalo bi se da je ona najve-
ci dionicar i burzovni agent na svijetu. Vatikanski financijski poslovi samo u SAD su
tako veliki i uspjesni, da on moze kupovati zlato odjednom za nekoliko milijuna
dolara. Vatikanske zlatne rezerve iznose nekoliko milijardi dolara i leze u zlatnim po-
lugama u USA Federal Bank i manjim dijelom u svicarskim i britanskim bankama –
proracun po United Nations World Magazine.
*****
27. Poglavlje
Katolicka crkva ima i onu drugu vrstu blaga koje, iako ne mozemo doslovce racunati
kao poslovnu imovinu, ipak je stvarno, konkretno i vrijednosno. To su ona nedokuci-
va i cesce nevidljiva duhovna blaga u njenom vlasnistvu. Nekima vrijednost raste iz
dana u dan, jedino iz razloga, sto ona postoje. Druga se eksploatiraju kroz religiozne
osjecaje, nadu i strah vjernika.
Dvojba oko preokupacije Katolicke crkve s blagom ovoga svijeta i Kristove doktrine o
nebeskom blagu, sve vise uznemirava iskrene katolike – laike i klerike. Crkva bi se
trebala osvijestiti od svoje opijenosti bogatstvom i moci i shvatiti sto znace sve cesci,
iako sporadicni, protesti protiv njenog kolosalnog bogatstva od strane njenih vjernih
pripadnika. Kardinal Francoise Marty nadbiskup Pariza stavio je u prodaju dio stvari
iz nadbiskupske palace kao “simbolicnu gestu”. On se slozio s nadbiskupom iz Recife
(Brazil) da treba eliminirati taj toliko upadljivi zig bogatstva i razmetanja Crkve nes-
pojivog s Kristovim i apostolskim siromastvom.
Doduse, mnogi pape u proslosti govorili su o siromasnoj Crkvi. Ali, to je bilo tako
proturjecno cinjenici, da je Crkva nastavljala zgrtati i gomilati blago i postajala sve
bogatija i bogatija. Takve papinske izjave su uvijek uzimane s povelikom dozom
cinizma, osobito u Rimu. Reakcija rimskog puka bila je uvijek dobar pokazatelj real-
nosti Vatikana. Popularni kolajuci komentar na zadnje papino uputstvo u odnosu na
siromastvo Crkve, tipican je i vrlo poucan. Gledajuci crne sjajne kardinalske limuzine
koje klizu u Vatikan i iz njega, Rimljani ovako tumace tri slova S.C.V. na njihovim
tablicama – Se Christo Vedesse – K a d b i K r i s t t o v i d i o !
Naime, njihove tablice nose oznaku S.C.V. sto znaci Stato Citta del Vaticano –
Drzava Vatikanski Grad.
O tome odgovoru ovisi, ne samo ispravno ili pogresno tumacenje Njegovog Evandje-
lja, nego takodjer i buducnost tog istog organiziranog krscanstva.
*****
28. Pglavlje
Proces koji je vodio Crkvu u tolike nevolje nastavlja se i dalje, iako ne tako
otvoreno i vidljivo. Vec smo spomenuli nevjerojatno gomilanje blaga svake
vrsti koje Katolicka sprovodi marljivo u nase dane i to na svim razinama, u
svim pravcima i kroz razne strukture. Neizbjezna posljedica ce biti njeno
ultimativno lisavanje i razvlastenje od tog mamutskog bogatstva. To nije
samo tmurno nagadjanje. To je logicko zakljucivanje o necemu sto se vec
dogadjalo i ponavljalo u proslosti. A posto se povijest ponavlja i posto
nakon svake kulminacije dolazi i pad, logicno je da ce se to dogoditi i u
nekoj predvidljivoj buducnosti. Kada? Krajem 20. stoljeca ili pocetkom 21. i
novog Tisucljeca? Vjernici bi rekli – to samo Bog zna! Jer oni koji ne nauce
lekcije iz povijesti, moraju ih stalno ponavljati.
Kada jedna Crkva na razne nacine stekne ili dobije neku imovinu ili bilo kak-
vu vrijednu stvar, ona ce ju zadrzati zauvijek, jer se Crkva kao udruzeno
tijelo ne kaznjava niti ukida. Kada pojedinac umre slijedi preraspodjela nje-
gove imovine. Slicno se dogadja u bilo kojem poslu ili kompaniji gdje se zna
vlasnik. Sa Crkvom katolickom to nije tako. Njeni pojedinacni clanovi umiru,
njeni pape umiru, ali ona kao vlasnik sveg bogatstva ostaje i dalje. A ono se
dalje umnozava, jer svaki novi narastaj dodaje nove milijarde. I tako Crkva
sebe obogacuje sa svakom novom generacijom, dok konacno ona ne posta-
ne dominantan vlasnik dobara u drustvu u kojem djeluje. Taj proces je vid-
ljiv u mnogim zemljama, a narocito u najdinamicnijoj zemlji svijeta USA.
-*Ne sabirajte sebi blago na Zemlji, gdje ga izgriza moljac i rdja i gdje
lopovi potkopavaju i kradu ga; nego sabirajte sebi blago na Nebu......
jer gdje ti je blago, tu ce ti biti i srce! (Matej 6.19-21)
-*Zaista vam kazem, tesko ce bogatas uci u Kraljevstvo Nebesko; lakse
ce deva proci kroz iglenu usicu, nego bogatas u Kraljevstvo Nebesko!
(Matej 19.23,24)
-*Idi i prodaj sve sto imas i podaj siromasima, pa ces imati blago na
Nebu. (Matej 19.21)
*****
KRAJ
Dragi citatelji,
Kao osoba koja se bavi izucavanjem Biblije ili Svetog Pisma ali i rimo-
katolicizma (iz hobija) i tako dobro pozna i jedno i drugo, zelim
napraviti jedan mali rezime i dati jedno ozbiljno upozorenje svim ka-
tolickim vjernicima. Ovo je namijenjeno prvenstveno onima koji su
znatizeljni i zele saznati nesto vise. Njima zelim “dobar tek!”
Rezime:
Opomena:
*Katolicka crkva ima brojne nazive kao nijedna druga i oni ju obilje-
zavaju:
+ Rimo-katolicka ili Rimska crkva govore cija je, odakle potjece i
gdje joj je sjediste;
+ Papinska crkva kaze da je ona tvorevina papa i crkvenih koncila –
dakle, ljudska tvorevina kojoj je vrhovni poglavar jedan covjek –
Papa, a ne Krist;
+ Latinska Crkva kaze, da joj je obred (liturgija) zapadni a sluzbeni
jezik latinski (za razliku od istocnog grckog obreda i jezika).
+ Sveta Stolica oznacava prijestolje i vlast;
+ Vatikan je jedan od sedam rimskih brezuljaka na kojemu je smjes-
teno sjediste Crkve i ujedno kratica za politicku crkvenu Drzavu
Vatikanski Grad – S.C.V. (talijanski: Stato Citta del Vatikano);
+ Univerzalna crkva govori o njenom svjetskom karakteru i
rasirenosti;
+ i konacno naziv kojim se ona naziva, a kojim se nijedna religija i
crkva nikada nije zvala – Sveta Majka Crkva – ( na celu s Univer-
zalnim Ocem!) I upravo u ovom njezinom nazivu ispunjava se biblij-
sko prorocanstvo otprije skoro 2000 godina (u Otkrivenju 17.3-5) o
Majci-Bludnici! Kako cudesno i zapanjujuce!
Sto se tice pada Velikog Babilona ili Rimske Bludnice, imamo jasne
opomene u Otkrivenju Ivanovu a koje mu je dao sam Krist: