VATIKANSKE

MILIJARDE
+ Dvije tisuce godina zgrtanja blaga +

“Jer gdje je vase blago, ondje je i vase srce” (Matej 6.21)

AVRO MANHATTAN
********************************

SADRZAJ

1. Poglavlje

POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA

2. Poglavlje

PORIJEKLO CRKVENOG SVJETOVNOG BLAGA

3. Poglavlje

CRKVA KAO NASLJEDNIK BIVSEG RIMSKOG CARSTVA

4. Poglavlje

CRKVA ZAHTIJEVA VLASNISTVO NAD ZAPADNIM SVIJETOM

5. Poglavlje

CRKVA TRAZI VLASNISTVO NAD SVIM JOS NEOTKRIVENIM

OTOCIMA I KOPNOM

6. Poglavlje

SMAK SVIJETA GODINE GOSPODNJE 1000-te

7. Poglavlje

PLATI DA BUDES KRSCANIN – ZIV ILI MRTAV

8. Poglavlje

SVETI MASOVNI TURIZAM ZA SVE NARASTAJE

9. Poglavlje

CUDA NA PRODAJU

10. Poglavlje

BURZA OPROSTA
11. Poglavlje

CRKVA ZAHTIJEVA AMERIKE

12. Poglavlje

EKONOMSKI FAKTOR IZA REFORMACIJE

13. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA I BASNOSLOVNO BLAGO SPANJOLSKIH

KOLONIJA

14. Poglavlje

REVOLUCIJE I CRKVENI PRIHODI

15. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA LISENA NAJVECEG DIJELA SVOG

BOGATSTVA

16. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA POZDRAVLJA NASTANAK BOLJSEVIZMA

17. Poglavlje

PRVI TEMELJI FINANCIJSKOG CARSTVA KATOLICKE CRKVE U

20. STOLJECU

18. Poglavlje

TOTALNO BOGATSTVO CRKVE PRIJE I ZA VRIJEME 2.

SVJETSKOG RATA

19. Poglavlje

VATIKAN INVESTIRA MILIJUNE U RATNU INDUSTRIJU

20. Poglavlje

ZASTO JE KATOLICKA CRKVA NAJBOGATIJA CRKVA U AMERICI

21. Poglavlje

CLAN KLUBA MILIJARDERA

22. Poglavlje

KARDINALI BURZOVNI MESETARI

23. Poglavlje

KATOLICKO URBANO SIRENJE U U.S.A.

24. Poglavlje

NAJBOGATIJA DIVOVSKA TEOKRACIJA

25. Poglavlje

TIP LEDENOG BRIJEGA

26. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA KAO NAJVECA FINANCIJSKA SILA

20.STOLJECA

27. Poglavlje

NEDOKUCIVE MILIJARDE KATOLICKE CRKVE

28. Poglavlje

ARBITER ZAPADNOG SVIJETA

********************************

NAPOMENA HRVATSKOM CITATELJSTVU:

Knjiga Vatikanske Milijarde –The Vatican Billions- nije nikada

prevedena na hrvatski jezik, koliko je meni poznato. Zbog toga sam
odlucila svoj prijevod knjige staviti na Internet i tako omoguciti i
hrvatskim citateljima da ju citaju.

Autor knjige (napisane 1983.) je Avro Manhattan (1914-1990)

poznati svjetski strucnjak za Vatikan i njegovo djelovanje u
proslosti. Knjiga je izvrsna, zanimljiva i informativna, pisana u
blago ironicnom stilu, tako da vjerujem da ce i citateljima biti
zanimljiva. Poglavlja ce ici u nastavcima zbog vrlo specificne
situacije prevoditelja. (Jasna A.V. / studeni 2009.)

PREDGOVOR
Krist je bio rodjen, zivio je i umro u siromastvu. “Njegova crkva” je
multi-multi-multi-milijarder. Kako je doslo do toga, da iako prividno
zaokupljena nebeskim blagom, ona bude najveci sakupljac i
gomilatelj ovozemaljskog blaga?

Kada je sve to pocelo? Gdje? Kako? Sto je bilo ekonomsko carstvo

Crkve u proslosti? Tisucu, petsto ili sto godina unatrag? Koliko je
veliko danas? Da li je moguce i istinito, da je ona najmocnija
financijska tvorevina i utvrda svih vremena? Ako jeste, kolike tisuce
mi-lijuna ona drzi? Koliko nekretnina? Koliko dionica, zaloga,
obveznica, vrijednosnih papira? Koliko dionica u industrijama nafte,
motora, u kemijskoj, zrakoplovnoj, u elektronici i inzenjeringu, u
turizmu i hotelijerstvu, pa cak i u svemirskim istrazivanjima? Da li
je istina, da Katolicka Crkva ima goleme depozite zlata u svicarskim
i americkim bankama? Da ima vise dolarske imovine nego
najmocnije korporacije u USA zajedno, i vece monetarne rezerve
nego Fra-ncuska, Belgija, Italija i V. Britanija zajedno? I da ce
krajem 20. stoljeca kontrolirati najmanje trecinu totalnog
bogatstva Evrope i Amerike?

Sto su i koji su njeni vidljivi i nevidljivi fondovi u vodecim i najjacim

zemljama svijeta? Na sva ta pitanja dosada jos nitko nije
odgovorio. Ova knjiga sada na njih odgovara. Kroz povijest, od
ranih mracnih vijekova do Renesanse, Reformacije i
Protureformacije, od Francuske Revolucije u 18.stoljecu, preko
Industrijske revolucije u 19.-tom, do 1. svjetskog rata, boljsevizma
u Rusiji i 2. svjetskog ra-ta. I od tada pa do sadasnje svemirske ere.

Gotovo 2000 godina zapanjujuceg sakupljanja i zgrtanja dobara i

blaga, kroz osobnu pohlepu i javnu filantropiju, svetacka zrtvova-
nja, kolektivna otimanja, zle podlosti, darezljivost pojedinaca, lih-
varstvo, a koje su provodili pape, kraljevi, prelati, pobunjene crkve,
gorljivi reformatori, sveti ljudi i nitkovi; kroz revolucije i diktature,
politicke stranke, internacionalne banke, interkontinentalne korpo-
racije i globalizam u nase doba.

Sve je potkrijepljeno imenima, datumima, brojkama i cinjenicama.

Ova knjiga je jedinstveno razotkrivenje najveceg financijskog im-
perija koji je svijet ikada vidio, a koji je jos uvijek u punom pogonu.
Idemo! Sad!

Avro Manhattan

London

********************************
 1. Poglavlje

POVIJESNI POSTANAK CRKVENOG ZGRTANJA BLAGA

Isus Krist, osnivac krscanstva bio je najsiromasniji medju siromasnima.

Njegova crkva je najbogatija medju bogatima. Zapravo, najbogatija
institucija na Zemlji. Isus je rekao: “Ne sakupljajte sebi blago na Zemlji
gdje ga moljci i rdja kvare i gdje lupezi otimaju i kradu, nego si skupljajte
blago na Nebu gdje ni moljac ni hrdja ne izgriza i gdje lopovi ne kradu. Jer,
gdje je vase blago ondje je i vase srce”. (Matej 6.19-21)

Kako je doslo do toga, da jedna takva institucija vladajuci i ime istog

onog skromnog Ucitelja postane tako bogata, da ni sama ne zna koliko joj
je bogatstvo? I da moze posramiti kombiniranu moc vecine financijskih
trustova, industrijskih superdivova i globalnih korporacija svijeta! Silno bo-
gatstvo Crkve u direktnoj je suprotnosti sa ucenjem Krista o siromastvu, a
njeno postupanje totalno suprotno Kristovim uputstvima. Kako je do toga
doslo i zasto je to tako? To su pitanja koja odzvanjaju vijekovima.

Suprotnost je tako uocljiva i bezocna, a da bi bila tolerirana i ignorirana

cak i od najravnodusnijih vjernika. U proslosti doduse, oni najubojitiji gro-
movi protiv takovog mamutskog nagomilavanja bogatstva, dolazili su od
osoba ciji je vjerski interes i cilj bio gotovo zanemariv. Njihove optuzbe o
bogatstvu, pompi, luksuzu i svjetovnim navikama biskupa, kardinala i papa
jos uvijek grme sa sarenih stranica anala zapadne povijesti. Bilo je to casno
i pohvalno, jer su ti ljudi imali postenja i hrabrosti optuziti Crkvu kojoj su
pripadali, ali se nisu slagali s njezinom praksom. Crkva se pak ponasala
bahato, oglusujuci se i omalovazavajuci glasove ljutnje svojih sinova koji su
vjerovali, da Crkva kao “nevjesta Kristova” treba biti cista i siromasna kao i
njezin Ucitelj. Ako ih nije usutkavala, Crkva ih je jednostavno ignorirala sve
dok su njezini prihodi bili sigurni i neugrozeni.

Kadgod bi se pak dogodilo da su oni bili u opasnosti ili ugrozeni, Crkva

nije oklijevala da usutka svakoga tko bi mogao pokrenuti sile koje bi ju lisi-
le njenog bogatstva. Supresivne mjere kretale su se od onih duhovnih
(anateme, izopcenja isl.), pa sve do fizickih, a sto je ovisilo o stupnju i oz-
biljnosti prijetnje. Rezultat je bio taj, da je religiozni rad Crkve postao tako
isprepleten s njenim novcanim interesima, da su biskupi i pape vrlo cesto
prijetili, grmili anateme i ekskomunikacije, ne samo protiv pojedinaca, nego
cijelih cehova, sela i gradova. Ni princevi, ni kraljevi nisu bivali postedjeni. I
tako naizgled braneci i stiteci svoje duhovne prerogative, Crkva je ustvari
branila i stitila svoje financijske i teritorijalne interese. Politika nije bila
glavna preokupacija Crkve samo u nekim kritickim ili neuobicajenim
periodima crkvene povijesti. Ona je postala njezina stalna i neprekidna
aktivnost kroz cijelu njenu povijest. Jedna njena znacajka, koja je stalno
zalostila njene najodanije sljedbenike i u isto vrijeme postala izvor
bezbrojnih rasprava i sukoba u kraljevstvima ovoga svijeta koja je ona
izazivala trazenjem i zahtijevanjem sve vise i vise njihovih davanja i
njihovih dobara. Crkva i bogatstvo, moc i politika – kategorije koje nikako
nisu isle zajedno te su bile u stalnom sukobu.

Podjela monolitnog krscanstva na tri dijela – Rimska crkva na Zapadu,

ortodoksna na istoku i protestantizam na sjeveru Evrope, rezultat je razli-
citih ekonomskih interesa koji su lezali skriveni iza zestokih teoloskih
rasprava i neslaganja. Vladari su podrzavali crkvene razdore i podjele, jer
su one slabile Crkvu koja im je bila vjeciti takmac i protivnik zbog neugasi-
ve zedji papinstva za univerzalnom vlascu i podvrgavanjem svjetovnih vla-
dara sebi. Prema tome, vrlo je upitno, bi li svjetovni mocnici podrzavali
podjele i pobune protiv Crkve da je ona ostala apostolski siromasna i skro-
mna.
*Dinasticke stvari engleskog kralja Henrika VIII. nisu bile toliko presudne
za raskid s Rimom, koliko je to bila ekonomska motivacija i faktor.*
Plemstvo je podrzavalo njegovu politiku spram Rima gledajuci mogucu
ekonom-sku korist i nove povlastice u preraspodjeli crkvenog bogatstva. U
Njemac-koj je udruzivanje njemackih knezova s luteranizmom bilo
potaknuto istim ekonomskim faktorom. Iako je on bio prividno
drugorazredan, upravo je ekonomski faktor ucinio Reformaciju mogucom.

Upravo to crkveno uporno ignoriranje temeljne zapovijedi njenog

Osnivaca u odnosu na blago ovoga svijeta, prouzrokovalo je nepopravljivu
stetu duhovnim interesima cjelokupnog krscanstva; i jos gore od toga,
uzrokova-lo je revolte, pobune, revolucije i destruktivne ratove koji su
ranjavali zapadni svijet kroz mnoga stoljeca, pa sve do nasih dana. Veliki
apostol Pavao je rekao: “Srebroljublje (pohlepa za novcem) je korijen svih
zala”. (1.Poslanica Timoteju 6.10)

Ali nije uvijek tako bilo. Bilo je nekada davno i takvo vrijeme, kada je
Crkva djelovala po uputstvima svoga Ucitelja stavljajuci na prvo mjesto
nebesko blago. No, ono prvo sitno sjeme koje je netko posijao, sjeme crk-
venog svjetovnog blaga izraslo je u monstruozno divovsko drvo gorusice
koje je zamracivalo svijetlo nad Evropom vise od tisucu godina.

Prvi krscani slijedili su primjer apostola i prve i druge generacije Kristo-

vih ucenika. Nakon krstenja prikljucili su se zajednici donijevsi sa sobom i
svoja dobra. Tako je zajednica dijelila sva dobra za kolektivnu dobrobit. Po-
sebna briga posvecivala se siromasnima, udovicama, bolesnima i
neslobodnima. Tijekom 1. i 2.stoljeca rani krscani djelujuci i radeci na
takav nacin sacuvali su cistom apostolsku tradiciju. Jos i u 3. stoljecu Crkva
je radila u skladu s Kristovim nalogom o siromastvu.

Medjutim, krscani naravno vise ne prodaju svoja dobra nakon krstenja i

pristupanja Crkvi. Oni su uskladili svoje posjedovanje svjetovnih dobara i
bogatstva s Kristovim ucenjem, jednostavno zanemarujuci i preskacuci one
dijelove Evandjelja koji govore o tome. Tako oni zapravo slijede primjer
same Crkve.

I tako je apostolska tradicija siromastva i zajednistva napustena.

Argument je bio, da krscani mogu posjedovati zemaljsko blago doklegod je
ono u sluzbi religije. I taj argument je izgledao sasvim opravdan i nimalo
protu-rijecan. Kada je u 4. stoljecu krscanstvo postalo drzavna i
respektirana reli-gija Crkva je postupno postala glavni cuvar blaga, ali i
njegov upravljac i raspodjeljitelj. Tada se jos nije moglo naslutiti kuda to
vodi. Vidljivi nagov-jestaj buducih deformacija u Crkvi bio je povijesni
dogadjaj od najvece vaz-nosti, napose za Evropu. Car Konstantin Veliki
(309-337) odlucio je iskoristiti rastuce sile krscanstva u svoju korist.
Pobozna legenda kaze, da je on sanjao kriz kao znak u kojem ce pobijediti.
Kada je zaista i pobijedio u jed-noj bitci, on je priznao i proglasio
krscanstvo drzavnom religijom u Rimskom Carstvu (313 g.)

Tako je zapocela nova faza u razvoju Crkve. Drzava i vladar postali su

njezini zastitnici, a sa time je dosla moc i bogatstvo. Crkva je dobila novi
status, pa je i njezino bogacenje postalo vidljivi dokaz njenog ugleda i ras-
tuce moci. To se odrazavalo u podizanju veleljepnih crkava, raskosnoj odje-
ci njenih svecenika i bljestavoj liturgiji. Usporedo s time rastao je i neobuz-
dani svjetovni ponos i tastina, kao i sve veca pohlepa za zemaljskim
blagom i uzicima. Tastina i pohlepa gotovo uvijek idu zajedno i tako skupa
guse milosrdje i sazaljenje. U Crkvi se to ubrzo pretvorilo u otvorenu neto-
leranciju spram drugih. Novac kvari ljude, a od toga nisu imuni ni crkvenja-
ci. Poganski hramovi su pretvoreni u crkvena svetista i njihovo bogatstvo je
postalo crkvena bastina. Blago drugih religija bilo je oduzeto, a njihovo
svecenstvo ukinuto ili protjerano. Novi drustveni status, ali i politicki, omo-
gucio je Crkvi da postane dobitnik i triumfator.

Istodobno sa ubrzanim rastom ugleda, moci i bogatstva Crkve, na sceni

se pojavljuje novi “fenomen” – redovnicke zajednice. Pocetci ovih ostaju
nam tajnom, ali je malo vjerojatno da su postojale u vrijeme dok je
krscanstvo bila proganjana religija. Sada je polozaj Crkve bio izuzetno
povoljan za umnozavanje njezine hijerarhije. Redovnicke zajednice
postajale su sve brojnije, a tvorili su ih pobozni pojedinci koji su se odvajali
od ovoga svijeta napustajuci njegova zadovoljstva i tako zeljeli osigurati
sebi ona nebeska blaga. Ali, za razliku od svojih prethodnika anonimnih
pustinjaka, ovi njihovi imitatori zakljucili su da je izuzetno tesko slijediti
tako stroga pravila pustinjackog zivota, pa su krenuli svojim laksim
stazama. Nasljedstva poboznih ljudi, darovana zamljista i imanja, pokloni
novoobracenih imucnih pogana, darovi zahvalnosti pokajanih grijesnika,
sve to doprinjelo je da su redovnicke zajednice u Evropi postajale cuvari i
pristavi zamaljskih dobara. Prema tome, Crkva je vrlo brzo “pronasla sebe”
u cvrstom zagrljaju s mocnicima ovoga svijeta izjednacujuci se s njima u
mnogocemu. Medju ostalim postajuci njihov glavni takmac i suparnik u
sabiranju blaga ovoga svijeta.

Apostolska tradicija siromastva i jednostavnosti postala je cista

apstrakcija i tek povremeni tekst za neku poboznu propovijed. I dok su
hrabri po-jedinci govorili o tome i upozoravali, Crkva zdruzena s glavarima
ovoga svijeta drsko je ignorirala i oglusivala se o te prigovore. I konacno,
potpuno zaokupljena financijskim stvarima ona je bestidno “zacepila usi”
napustajuci oboje – i apostolsku teoriju i apostolsku praksu.

*****

2. Poglavlje

POVIJEST CRKVENOG SVJETOVNOG BLAGA

U razvoju krscanstva tijekom prvog tisucljeca bilo je vise odlucujucih fakto-

ra, a medju njima jedan od najvaznijih bio je – uvodjenje kultova i
hodocasca. Vrlo rano, jakom i upornom propagandom i promocijom legendi
o svecima i mucenicima te cudima povezanim s njima, izazvana je prava
najezda poboznih hodocasnika mjestima gdje su sveci zivjeli, bili muceni i
bili pokopani. Crkve i samostani, svi oni su imali po nekog svojeg sveca i
njegove relikvije kojima su privlacili pobozne vjernike. Ovi su tamo, osim
raz-nih zavjeta ostavljali dakako i raznovrsne darove i prinose. I sto
popularniji svetac i svetiste, to bogatija kolekcija u njemu ostavljenih
darova u zlatu i srebru.

Bez sumnje, najmocniji i najbasnoslovniji kult kojeg je Crkva proizvela, bio

je kult Svetog Petra – Nebeskog Kljucara. Taj kult je zahtijevao putovanje u
Rim gdje se navodno nalazi njegov grob. Prema legendi i crkvenoj predaji
Petar je ondje bio razapet i pokopan, sto dakako nikada nije moglo biti i
dokazano usprkos svim iskapanjima, nadjenim kostima i racunanjima o nji-
hovoj starosti i pripadnosti. Proces identifikacije fragmenata ljudskih kostiju
zapoceo je papa Pio XII, a dovrsio ga Pavao VI. koji je sluzbeno objavio da
su “nekoliko dijelova ljudskih kostiju nadjenih ispod bazilike Sv.Petra
autenticni apostolovi ostaci”! Pa sad, tko zeli vjerovati...

Kako je ta “identifikacija” obavljena u situaciji kada su stotine i tisuce

tijela tokom stoljeca bile tamo pokapane, nije naravno objasnjeno. Kao
uostalom ni cinjenica, da ne postoji ni povijesni, a niti biblijski izvjestaj i
dokaz da je apostol Petar ikada bio u Rimu. Usprkos tomu, rimski biskupi
njegovali su upravo taj kult s najvecom revnoscu i ne bez razloga. Naime,
upravo taj kult pribavio im je najveci autoritet, a s njim i fantasticne
prihode i dobitke. Vjerovanje da je Petrov grob u Vjecnom gradu privuklo je
prave rijeke hodocasnika u Rim iz svih krajeva Evrope. Danas to zovemo
prozaicnim imenom “masovni vjerski turizam”.

Petrovi Nasljednici su imali posebne “programe posjeta” za najbogatije i

najmocnije persone doticnog vremena, a to su bili oni koji su im darovali
skupocjene darove, zemljista i povlastice. Nikakova cijena nije bila previso-
ka za dobijanje otpusta grijeha od samog Svetog Petra! Tako je primjerice
papa Grgur I. (590-604) obecao kraljici Brunhildi oprost svih grijeha i pot-
puno ociscenje u ime Sv.Petra sve dotle, dok ga ona bude darivala onime
sto on od nje trazi. A to je prvenstveno bilo zlato, srebro, imanja i
nekretnine. Taj Grgur je isao i dalje u svojim trazenjima i lucidnim idejama
– jednom je ugledniku poslao kriz i nekoliko “karika s lanca kojim je
sv.Petar bio okovan dok jos nije bio Sveti”. Porucio mu je da kriz nosi na
svom grlu, jer to je “kao da nosi okove samog Sv.Petra sto ce ga zauvijek
osloboditi od svih grijeha”. Poklon svakako nije bio besplatan i imao je
svoju zlatnu cijenu. Inace taj isti Grgur je bio vrlo dosjetljiv covjek, pa je
poceo prakticirati slanje kopija “kljuceva sv.Petra” bogatim i uglednim
osobama, a koji su takodjer osiguravali otpust svih grijeha. I ovaj je poklon
podrazumijevao svoj protupoklon, u gotovini ili naturi. Moderni pape to
rade na mnogo sup-tilniji nacin, nego njihovi davni kolege.

A onda nova “bomba”. Proculo se naime, da relikvije sv.Petra u

kombinaciji s duhovnom silom njegovih nasljednika, jos bolje ciste od
grijeha, pa su krscani diljem Evrope poceli silno ceznuti za odlaskom u Rim.
I odlazili su! To je bila nova vrsta hodocasca prozvanog “oprost sv.Petra ili
Petrov oprost”. Najvise su ga prakticirali Anglo-Saksonci koji ce nekoliko
stoljeca kasnije potpuno raskinuti s Rimom i papama. I tako, ovo novo
vjerovanje je kazivalo ovako; dolaskom u Rim hodocasnici se mogu
direktno obratiti sv.Petru! Nije ni cudo da su ovi jednostavno nagrnuli u
Vjecni grad. U djelu “De gloria martyrum” nalazimo detaljan opis
ceremonije koja je trebala biti izvedena, a da bi se moglo govoriti osobno
sa sv.Petrom. Evo kratkog opisa: hodocasnik kleci nad Petrovim grobom
koji je prekriven sa jednim vratima, podize malo vrata i gura svoju glavu u
otvor te glasno govori o svrsi svoje posjete grobu i svecu, a nakon toga
ostavlja svoje darove ispod vrata. Posto je to obavio odlazi odati svoje
postovanje i pokloniti se Pet-rovom nasljedniku papi.

Rezultati ove prakse, koja je bila niska i nepostena prijevara lakovjernih i

uplasenih ljudi, bili su fantasticno profitabilni za papinstvo. i svjetovni vla-
dari nagrnuli su u Rim. Dva anglosaksonska princa odrekli su se svojih
kruna i svega i otisavsi u Rim sa skupocijenim poklonima sproveli ostatak
svog zivota u blizini Petrovog groba. Kralj Canute takodjer nije mogao
odoljeti Petrovom pozivu. Jednom u Rimu, odlucio je obavijestiti svoje
velmoze i podanike da ostaje u Petrovu gradu sve dok ne izmoli oprostenje
za sve svoje grijehe od samog Apostola, posto on ima kljuceve kraljevstva
nebes-koga.
Tako je ovaj dobro iskalkuliran, mocan i djelotvoran kult donio neizmjernu
dobit rimskim papama i funkcirao je kao “perpetuum mobile” za
proizvodnju novca. Ali, ubrzo je postao i mocan instrument podvrgavanja
ljudi i njihove pokornosti papama. I on savrseno funkcionira do dandanas.

Sakupljanje ovozemaljskog blaga postala je stalna znacajka i obiljezje

Katolicke Crkve kroz sva stoljeca. A to je stvarno i zapocelo od vremena
Konstantina Velikog (4.stoljece) kad je taj car izdao Zakon o pravu Crkve
na zemlju 321.g. To pravo na zemljiste omogucilo je Crkvi stvaranje ogro-
mne bastine, koju posjeduju, kontroliraju i njome upravljaju rimski biskupi.
Posjedovanje imovine (sto je suprotno Kristovu nalogu svojoj Crkvi) donjelo
je sa sobom neizbjezno kvarenje i korupciju svecenstva i same Crkve. Sve-
cenici su poceli traziti novac i druge vrijednosti za svoje usluge i pronalazili
razne nacine zarade i izvan Crkve. Vidjevsi zedj crkvenjaka za stvarima
ovoga svijeta mnogi su poceli slijediti njihov primjer. Pod pontifikatom
Grgura I. svecenici su uzimali protuvrijednosti kao naknadu za grobno mje-
sto, ali je on to zabranio. Cesto su klerikalci prodavali skupocjene crkvene
sudove i pribor, pa je Grgur odredio da svaka crkvena zajednica mora
napraviti tocan popis svojine koju posjeduje (crkveni pribor, zemljiste i
nekretnine). Po prvi puta je napravljena jedna takova evidencija crkvenog
vlasnistva i sam Grgur je bio vrlo iznenadjen saznavsi koliko mnogo njego-
va Crkva posjeduje. Crkveno vlasnistvo je obuhvacalo ne samo zemljiste i
crkvene zgrade, nego i citava naselja i utvrde u juznoj Italiji, Siciliji,
Spanjolskoj, na Balkanu i u sjevernoj Africi. Sve je to tada prozvano
“Bastina ili Nasljedstvo Sv.Petra”. Taj Grgur je inace zivio vrlo skromno i
bio je strogi vjernik koji se pridrzavao evandjeoskih pravila o siromastvu.
On je bio prvi papa koji je sebe nazvao “sluga slugu Bozjih” – Servus
Servorum Dei -! Vladao je Crkvom mudro i obilno davao siromasnima i
nevoljnima. Crkva ga naziva Grgur Veliki.

Ali, plima korupcije i gomilanja svjetovnog blaga nesmetano je rasla. Ta-

ko je samo 300 godina nakon cara Konstantina, Crkva postala jedan od
najvecih zemljoposjednika na Zapadu, a u vremenu koje je dolazilo Bastina
sv.Petra stalno se povecavala, da bi do naseg vremena dosegla nezamisli-
ve razmjere. Doduse, uvijek je bilo onih pojedinaca (cak i u samoj Crkvi)
koji su vjerovali u potrebu evandjeovskog siromastva Crkve. Takvi su upu-
civali prigovore i povratak apostolskom nauku i tradiciji. No, Crkva ih je
jednostavno ignorirala, a one opasnije usutkala. nastavljela je praksu aku-
mulacije bogatstva i sto je vise imala – to je vise zeljela imati. Mudra izreka
kaze: “Bogatstvo i moc su slicni morskoj vodi – sto vise pijes, to si zedniji!”

I tako, u jednom stadiju procesa akumulacije blaga, neki crkveni lideri su

pokazali toliku drskost, da su jednom kralju predocili pismo koje je “sam
Sv.Petar napisao s Neba”. To je tzv. NEBESKO PISMO - jedna bezocna kri-
votvorina, koja je imala dalekosezne posljedice za povijest Evrope. Ali jao!
Kralj je nasjeo tom pismu.

No, prije opisa spomenutog Pisma osvrnut cemo se malo na dodadjaje koji
su mu prethodili i omogucili mu uspjesan ishod. Nakon smrti pape Grgura
Velikog crkveno bogatstvo se stalno povecavalo u narednih stotinjak godi-
na. A onda, na uzas papa doslo je do preokreta.

U 8.stoljecu pojavili su se neprijatelji- poluobraceni Slaveni i oni su poceli

ugrozavati Petrovu Bastinu na Balkanu. Ali jos gore, novi pljackasi pojavili
su se s juga – Arapi, koji su pljackali sv.Petra u ime boga kojeg su oni zvali
Alah. Oni su imali gadan obicaj, tako sto su svojim bodezima-krivosijama
boli papine podanike i oduzimali im imovinu govoreci, da radije promijene
svoju idolatrijsku vjeru, a sto je vecina brzo i ucinila. Na taj nacin papinstvo
je izgubilo mnoge kolonije, ukljucujuci Spanjolsku, juznu Francusku, sjever-
nu Afriku, Istru i Dalmaciju. Nasljednici Konstantina “najkrscanskijeg cara”
pogorsali su stvari i oduzeli Petrovim nasljednicima Siciliju, Sardiniju, Korzi-
ku i Kalabriju. U nekoliko desetljeca sv.Petar je orobljen, tako da mu je
ostala samo centralna Italija okolo Rima. I papinske kase slabo su se
punile.

Ali, ni to nije bilo sve zlo. Najgori djavoli od svih, Lombardi iz sjeverne
Italije, opasno su ugrozavali ostatke Petrove Bastine. Zato je trebalo brzo
nesto uciniti. Tadasnji papa Stjepan II. (752-757 odlucio je pozvati u
pomoc nikoga drugoga, do samog – Apostola Petra! Originalna ideja. Da li
samo njegova, ili i njegovih kompanjona, nije dakako poznato. Bilo kako,
Stjepan je zatrazio od Petra da mobilizira najmocnijeg vladara tog vreme-
na, franackog kralja Pipina Malog (751-768). Iste godine kad je Pipin pos-
tao kralj, Lombardi su zauzeli Ravenski Egzarhat i zaprijetili papi u Rimu.
Zato je Stjepan odmah na pocetku svog pontifikata, a suocen s takvom
opasnoscu, morao poduzeti hitne korake. Kaze papa –“Pipin mora obraniti i
zastititi crkvene posjede sto bi bilo za neiskazanu duhovnu dobrobit kralje-
vu. Kao i darivanja Crkvi Petrovoj, osobito od nekih kraljevih posjeda”.
Papina molba Princu Apostola je bila cuta i sv.Petar je udovoljio! Kako?
Jednostavno napisavsi pismo. Direktno s Neba. Pipinu Malom! Nebesko
Pismo je naravno najprije stiglo papi Stjepanu, koji ga je onda po
posebnom izaslaniku poslao Pipinu. Pismo napisano cistim zlatom na
najfinijoj pergameni. Cita se kako slijedi:

“Petar izabrani Apostol od Isusa Krista Sina Bozjega....Ja Petar pri-

mivsi apostolat od Krista primio sam takodjer misiju prosvijetljenja

cijelog svijeta.....

Pipin je pobozno klecao pred papinim poklisarom koji je citao Petrovu poru-
ku.

“Svi koji su culi moju propovijed i ravnaju se po njoj moraju apsolut-

no vjerovati da su po Bozjoj odredbi njihovi grijesi ocisceni i da ce

uci u vjecni zivot.... Dodjite u pomoc rimskom narodu koji je meni

Bog povjerio i Ja Petar u Dan Suda pripremam divno mjesto za vas

u kraljevstvu Bozjem.

Potpisani Petar Princ Apostola.

Papin izaslanik pokazivao je pismo cijelom dvoru svecano se pozivajuci na
Petrov originalni potpis. Tako je sv.Petar napisavsi ovo Pismo ucinio nesto,
sto nije ucinio nikad prije i nikad poslije. A u svojoj velikoj skrbi za svoju
zemaljsku bastinu.

- “Kako je Pismo stiglo na Zemlju? – pitao je Pipin.

- “Sveti Petar je osobno sisao s Neba i dao pismo svom nasljedniku”, objas-
nio je papin izaslanik. Zatim je pokazao kralju kako je sv.Petar adresirao
svoje pismo:

Petar izabrani Apostol Kristov nasem najdrazem sinu kralju Pipinu,

njegovoj junackoj vojsci, biskupima i kleru i svem narodu.

Pipin kao pobozan covjek nije imao izbora doli udovoljiti zeljama samog
sv.Petra. Kako bi uopce mogao odbiti hitnu molbu “nebeskog kljucara”?
Pismo je postiglo zeljeni cilj. Uskoro je Pipin Mali porazio Lombarde i
poklonio papi mnoge posjede, sela, gradove i utvrde, Ravenski Egzarhat i
Pentapolis. Zauzvrat, papa je proglasio Pipina i njegove nasljednike
zastitnicima Petrove Stolice i udijelio im titule rimskih patricija. To je tzv.
Pakt Prijatelj-stva izmedju pape i dinastije franackih kraljeva.

Pipinova Darovnica udarila je temelj Papinskim Zemljama ili Papinskoj

Drzavi i od tada ona pocinje stvarno postojati. Pipinov nasljednik Karlo
Veliki (Charlemagne) potvrdio je Darovnicu 774.g. Tako je Crkva pomocu
kul-ta Sv.Petra pribavila sebi ogromne teritorije, a s njima i njihova
bogatstva i tako postala najjacom feudalnom ekonomskom silom. U
Papinskim Zemlja-ma pape su vladale kao apsolutni vladari, sve do 1870.g.
Tada je talijanska vojska zauzela Rim i sve papinske teritorije proglasivsi
Vjecni grad prijes-tolnicom novo formiranog Ujedinjenog Kraljevstva Italije.
Tako je papinska teritorijalna drzava nestala zauvijek s karte Evrope.
Papama je ostao samo Vatikan.

Pobozni i beskompromisni Fleury u svojoj poznatoj velikoj Povijesti Crkve

nije mogao suzdrzati svoje gnusanje nad “Petrovim nebeskim pismom”
otvoreno ga proglasivsi jednom besprimjernom prijevarom. Ali koja je
naza-lost imala dalekosezne i tragicne posljedice za povijest citave Evrope.

Treba napomenuti, da je uspjeh Nebeskog Pisma potaknuo njegove autore

na nove korake. Uskoro je “rimska radionica” proizvela prijestolje –“stolicu
sv.Petra”. Na toj stolici sjedio je sam Petar kad je bio u Rimu – govorili su
pape. Ovo je bio novi poticaj Pipinu i njegovim nasljednicima za nova
darivanja papama, jer propaganda je isla ovako i bila je vrlo djelotvorna –
ako kralj bude okrunjen na toj stolici, bit ce najmocniji od svih vladara! Bilo
kako, ali Pipin je umro prije nego je mogao sjesti na tu stolicu, a njegov sin
Karlo Veliki iako okrunjen za cara u Rimu 800-te godine, takodjer nije sje-
dio na njoj. “Petrova stolica” je postala jedna od najskupocjenijih relikvija
Crkve i predmet stovanja kroz naredna stoljeca. O njezinoj autenticnosti
raspravljali su neki katolicki autoriteti u 60-tim godinama 20.stoljeca.
Posebna komisija ispitala je starost Petrove stolice - prijestolja i ustanovila
da ona potjece iz 9. a ne iz 1.stoljeca. Papi Pavlu VI. dopalo je da odluci sto
ce s njom i gdje ju smjestiti nakon tisucugodisnjeg stovanja.

*****
 3. Poglavlje

CRKVA KAO NASLJEDNIK BIVSEG RIMSKOG CARSTVA

Stvaranje Papinskih Zemalja pribavilo je Crkvi teritorijalnu i pravnu osnovu

od nezamislivog znacaja i vaznosti. Otada pa nadalje to joj je omogucavalo
da sprovodi politiku neprekidnog stjecanja zemlje i drugog blaga, sto joj je
pak povecavalo ugled i moc koji idu uz to.

Najdublja teznja rimskih papa bila je obnova bivseg Rimskog Carstva sa

Rimom kao prijestolnicom u kojem bi pape stolovale kao njihovi prethodnici
– rimski cezari. Uspjesan pocetak ostvarenja tih teznji bila su darivanja te-
ritorija Crkvi od strane Pipina Malog cime je stvorena jezgra buducih
ogromnih Papinskih Zemalja ili Drzave. Car Karlo Veliki je priznao Pipinovu
Darovnicu i nije okrenuo ledja rimskim papama. Medjutim, njima se
darovani teritorij cinio premalim za “Petrove nasljednike”. Osim toga, apetit
raste s jelom! I tada godine Gospodnje 774. tadasnji papa Hadrijan I. pre-
docuje Karlu nesto posve novo, a to je – kopija tzv. Konstantonove Darov-
nice. Nova krivotvorina papinske kancelarije.

Tako se na sceni iznenada “sluzbeno” pojavila cuvena KONSTANTINOVA

DAROVNICA - najspektakularnija od svih krivotvotina u analima
krscanstva. Pojavila se niotkuda. A koju je navodno sam Konstantin (306-
337) napisao papi Silvestru I. (314-335) cetiri stoljeca ranije. I kao sto je
“Nebesko Pis-mo” bila krivotvorina pape Stjepana II. podmetnuta Pipinu
Malom, tako je Konstantinova Darovnica krivotvorina podmetnuta
njegovom sinu Karlu Velikom (768-814) od pape Hadrijana I. (772-795).
Darovnici su prethodila i slijedila ju razlicita krivotvorena dokumenta, koji-
ma je glavni cilj bio dati i osigurati moc, teritorije i bogatstvo rimskim pa-
pama. Ovaj dokument je jednim majstorskim udarcem stavio pape iznad
careva, kraljeva i naroda, te ih ucinio legalnim nasljednicima bivseg
Rimskog Carstva, odnosno njegova teritorija darovanog Petrovim
nasljednicima. Ovaj dokument za razliku od drugih izrazavao je precizno i
nedvos-misleno, sto zeli Petrov nasljednik, a to je - duhovna i politicka
nadmoc, odnosno v r h o v n a v l a s t. S njime je papinstvo napravilo
najdrskiji pokusaj u ostvarenju svojih teznji za svjetskom dominacijom. I
uspjelo u tome! Ovom krivotvorinom pape su sebe postavile iznad svih
civilnih autori-teta uzurpirajuci vrhovnu vlast i arbitrazu u cijelom
krscanskom svijetu. Znacenje i posljedice toga bili su zlokobni za citav
zapadni svijet, jer je pa-pinska dominacija u Evropi oblikovala i socijalnu
strukturu i politicke prilike u narednih tisucu godina.

Zbog njezinog dubokog odraza na cjelokupan zivot i prilike u Evropi, ali i

sire, zanimljivo i korisno bi bilo pogledati glavne tocke ove famozne krivo-
tvorine:

1.- Konstantin zeli uzdici “Petrovu stolicu” vise od Carstva i udjeljuje

joj carsku moc i cast.

2.- Petrova stolica ce imati v r h o v n i a u t o r i t e t nad svim

crkvama u svijetu.

3.- Ona ce biti sudac u svemu sto se odnosi na sluzbu Bozju i krscan-
sku vjeru.

4.- Umjesto dijademe koju je car zelio staviti na papinu glavu, ali on
je odbio, Konstantin mu daruje TIARU i Lorum, kao raskosno ruho i drugo
znakovlje carskog dostojanstva.
 5.- Rimsko svecenstvo ce uzivati visoke privilegije od carskog Senata
slicne privilegijama najviseg plemstva i ima pravo odijevati se i uresavati se
poput carskog plemstva.

6.- Rimska hijerarhija ima pravo na poslugu i tjelesnu gardu.

7.- Rimsko svecenstvo ce jahati konje pokrivene bijelim pokrivacem

i nosit ce bijele sandale kao i senatori.

8.- Ako clan Senata zeli cin/orden a papa se slozi, nitko to ne moze
onemoguciti.

9.- Konstantin daje papi Silvestru I. i njegovim nasljednicima suvere-

nitet nad Rimom, provincijama, gradovima i naseljima cijele Italije i svih
Zapadnih Regiona.

*****
Sa 1. clankom papa postaje suvladarom Konstantina, njegov nasljednik i
prema tome nasljednik i Rimskog Carstva.

Sa 2. clankom papa je postavljen za jedinog poglavara cjelokupnog krscan-

stva i svih crkava.

Trecim clankom papa postaje jedinim sucem krscanske vjere. Prema tome,
ako se netko (pojedinac ili zajednica) ne slaze s njim i njegovim ucenjem
postaje heretik i kao takav mora snositi sve posljedice toga. Ovim clankom
je udaren temelj izopcenju (ekskomunikacija), prokletstvu (anatema) i naj-
strasnijim kaznama – Inkviziciji.

Cetvrtim clankom papa ima pravo da se kiti i okruzuje raskosi i simbolima

carskog dostojanstva kao vanjskog odraza i znakova njegova uzvisenog
statusa.

Petim clankom je rimski kler postavljen na isti nivo sa senatorima i patriciji-

ma Carstva. Njemu takodjer pripadaju najvise titule i cast, koji su bile da-
rivani samo pojedinim istaknutim clanovima plemstva i vojske.

Sesti i sedmi clanak iako naoko sporedni i gotovo nevazni, ipak su bili veo-
ma vazni, jer isticu izjednacenost visokog klera sa plemstvom. Napr. jaha-
nje konja prekrivenog bijelim pokrivacem i nosenje bijelih sandala bile su
specijalne privilegije u 8. stoljecu.

Osmi clanak naprosto podvrgava Senat volji pape.

Deveti clanak je najvazniji zbog dalekoseznih i nesagladivih posljedica na

povijest Zapada. On je ucinio papu teritorijalnim vladarem i gospodarom
zapadnog dijela Rimskog Carstva.

Tako je uz pomoc Konstantinove Darovnice RIMSKO CARSTVO cudesno

uskrsnulo i postalo nasljedstvo Rimske Crkve. Kraljevi i carevi su postali
vazali papa, a njihove zemlje feudalna lena Crkve. Stoljetni san rimskih
papa postao je stvarnost. Pipin Mali i Karlo Veliki nacinili su pape vladarima
d e f a c t o, a Konstantinova Darovnica d e j u r e. Ovo dvoje odigralo je
najvecu ulogu u buducnosti u svim trazenjima i zahtjevima Rimske Crkve
za posjedima i blagom, kao i njenim tvrdnjama o njenom pravu na poseban
polozaj i status u krscanstvu, to jest – iznad svih!
Iako nema dokaza da je dokument “proizvod” samog pape, stil je bez sum-
nje onaj iz Papinske Kancelarije sredinom 8. stoljeca. Tim vise, sto se
dokument prvo pojavio u Opatovini St. Denis gdje je papa Stjepan sproveo
zimu 774. A to je dodatni dokaz, da je on osobno sudjelovao u njegovom
izmisljanju.
Svoj prvi konkretan ucinak Darovnica je postigla, kad je Karlo Veliki porazio
grabezljive Lombarde i darovao nove teritorije Papinskoj Drzavi. Godine
Gospodnje 800. stigao je u Rim, gdje ga je papa Leon III.(795-816) sveca-
no okrunio kao prvog cara Svetog Rimskog Carstva.
Medjutim, podjarmljivanje carske krune nije bilo papama dovoljno. Problem
su bile udaljene provincije, koje nisu slijedile carski primjer. Najbolji nacin
da ih se podvrgne pokornosti bila je kontrola civilne vlasti - administracije i
uprave. Kao sto je papa nacinio cara svojim vazalom, tako su i biskupi tre-
bali uciniti s lokalnim autoritetima. Tako bi papa uz pomoc slijepo poslusne
hijerarhijske masinerije mogao kontrolirati prakticki cijelo Carstvo.

Oko pola stoljeca kasnije (850.g) pojavila se nova krivotvorina tzv.

Pseudo-Izidorske Dekretalije bolje poznate kao Lazne Dekretalije, opet
niotkuda. Ta serija raznih papinskih krivotvorina silno je ojacala papinstvo
ucinivsi ga vrhovnim autoritetom i potpuno neovisnim od svih svjetovnih
autoriteta. Rezultat je bio taj, da je Crkva medju ostalim privilegijama pri-
bavila sebi i i m u n i t e t pred civilnim sudstvom i zakonom, sto ju je
stavilo izvan dodira i nadleznosti svih sudova. Na taj nacin kler je stekao
neku vrstu neobicne “svetosti”, koja ga je uzdigla iznad obicnih ljudi. Tako
je svecenstvo imalo osobnu nepovredivost, a ona mu je davala ogromne
prednosti u svem njegovom djelovanju i eventualnim sporovima sa civilnim
vlastima.

Tako je papinstvo majstorskim udarcima jednostavno uzurpiralo vrhovnu

vlast i sve povlastice koje uz to idu. Uzdigavsi sebe iznad svih autoriteta
postalo je prakticki – svemocno! Jedna religiozno-politicka tvorevina ogro-
mne moci i bogatstva. I takova je ostala do dandanas.

Op.prev. /O pobijanju vjerodostojnosti Konstantinove Darovnice bit ce rijeci

u 5. poglavlju.

*****
 Vatikanske
Milijarde (2)
2. nastavak

4. Poglavlje

CRKVA ZAHTIJEVA VLASNISTVO NAD ZAPADOM

Jednom ukorijenjena u tradiciji i ojacana tijekom vremena Konstantinova Darovnica je

postala kao divovsko drvo koje je stitilo papinski apsolutizam. Ona je uz sve ostale
lazne i krivotvorene dokumente postala cvrst kamen temeljac na kojemu je pocivala
cjelokupna struktura papinstva u Srednjem vijeku. Generacije nadolazecih teologa
davale su razlicita tumacenja Darovnici, no svi su se slagali u tome, da je upravo ona
dala najvecu moc i autoritet rimskim papama. Tako je papa Hadrijan I. tvrdio, da je
Konstantin dao sve Zapadne regije Rimskoj Crkvi. Eneas pariski biskup objasnjavao je
oko 870.g. da je Konstantin izjavio “kako dva cara ne mogu vladati u jednom gradu”
pa je premjestio svoj dvor i prijestolnicu u stari Bizantij koji ce nazvati Konstantino-
polis ostavivsi tako rimski teritorij i druge provincije pod vlascu Apostolske stolice.
Pape su djelovale u skladu s tim argumentom kao temeljem za stalno povecanje
njihovih teritorija i akumulaciju blaga. Papa Grgur VII. ulozio je svu svoju energiju u
taj cilj. Isao je tako daleko, da je otvoreno govorio kako je njegov konacni cilj – us-
postava svjetske vlasti Sv.Petra – PETROVOG DOMINIONA. Papa Urban II. (1088-
1099) slijedeci njegove stope odlucio je pokoriti Crkve u Jeruzalemu, Antiohiji,
Aleksandriji i u samom Konstantinopolisu (podsjetimo da je Istocna Crkva vec bila
odvo-jena od Zapadne nakon Velikog crkvenog raskola 1054.g.) Pod parolom
“oslobadja-nja Kristovog groba” on je mobilizirao cijeli zapadni svijet Evrope u jednu
veliku voj-sku koja se poput uragana srucila na Svetu Zemlju.
Osvajanje Jeruzalema i drugih gradova, te opceniti uspleh 1. Krizarskog rata
pribavili su ogroman ugled papama. Iako su toj pobjedi doprinjeli ponajvise
odusevljeni krizari iz raznih evropskih zemalja, Crkva je to spretno iskoristila kao jos
jedan mocan instrument za jacanje i sirenje svoje duhovne i svjetovne nadmoci na
Istoku. A to je znacilo nove izvore prihoda i povecanje bogatstva. Pape su sjedile u
Rimu kiteci se lovorikama, dok su drugi za njih ratovali.
Ali, sve to nije bilo dovoljno Petrovim nasljednicima. Zato se u pogodnom trenut-
ku pojavljuje novi faktor u interpretaciji Konstantinove Darovnice, a to je nova tvr-
dnja koja je glasila – svjetovni vladari trebaju Crkvi placati p o r e z. Vatreni zago-
vornik toga bio je Otto von Freisingen koji u svojim Kronikama 1143.g. govori da –
Konstantin buduci je papama darovao carsku cast i znakovlje i otisao u Bizantij
ostavljajuci Carstvo Petrovu nasljedniku, sto znaci da ostali vladari moraju njemu
placati porez. Izuzetak od toga bila su dva franacka kraljevstva, Francusko i
Njemacko. Jedno stoljece ranije papa Leon IX. izjavio je Patrijarhu Michaelu
Celulariusu, da Konstantinova Darovnica doslovno i stvarno podrazumijeva darovanje
“zemaljskog i nebeskog kraljevstva rimskom kraljevskom svecenstvu”.
I tako su tvrdnje rimskih papa o njihovoj vrhovnoj vlasti i njihovom vlasnistvu nad
Zapadom postajale sve smjelije i drskije, a tako i njihovi zahtjevi. U konacnom
sazetku – suma sumarum – one su glasile ovako: “kraljevi posjeduju kraljevstva kao
dar od pape, posto je on njihov stvarni vlasnik”. Prema tome, “carevi su carevi, a
kraljevi su kraljevi, samo zato jer su im pape dopustili da to budu!” Papa Hadrijan u
svom pismu njemackom caru Fridrihu Barbarosi govori o carskoj kruni kao o njegovu
daru Fridrihu, te da je on (Hadrijan) stvarni vlasnik Njemacke jer je stavio krunu na
carevu glavu. Naravno da je to Fridriha jako razljutilo, a mnogi njegovi podanici su se
bunili protiv pape.
Ali nisu se samo vladari bunili i protivili papinskim zahtjevima za vrhovnom i
univerzalnom vlascu. I ljudi inace privrzeni Crkvi osporavali su takove zahtjeve.
Gerhoh von Reigersburg tvrdio je, da je to uzdizanje papa iznad careva i kraljeva
protiv bozanskog reda, posto je Bog Gospodar i kraljeva i careva, a ne covjek – rimski
papa.
Pocetkom 13. stoljeca na papinsko prijestolje zasjeo je Inocent III. ili Inocencije
(1198-1216) najenergicniji borac za univerzalnom vlascu rimskog pontifeksa. On je
gromoglasno porucivao Evropi, da je on kao nasljednik Sv.Petra automatski i vrhovni
poglavar krscanstva i vladar cijelog svijeta. Pod njegovom vladavinom papinstvo je
doslo do najvece moci. Vecina evropskih vladara priznavala je papu kao “seniora” i
njegovu vrhovnu lensku vlast. Pri kraju njegovog pontifikata Crkva je vladala
ogromnim teritorijem, koji je obuhvacao veliki dio Italije, gotovo cijelu Spanjolsku,
Portugal, slavenske zemlje od Poljske i Ceske do Ugarske, Srbije i Bugarske. Inocent
III. postao je i vladar Engleske. Naime, nakon sto je prokleo engleskog kralja Ivana
bez Zemlje ovaj mu se pokorio i priznao njegovim vazalom obecavsi mu godisnji
danak od 1000 funti srebra. Papa je vladao Engleskom preko svojih
poslanika/namjesnika Legata.
Sve to nije bilo dovoljno Inocenciju, pa se proglasio i vladarem krscanskih
pokrajina koje su osnovali krizari u Siriji i Palestini. On je isao tako daleko, da je
planirao i aneksiju (pripojenje) i samog Bizanta. Zato je pokrenuo IV. Krizarski rat u
kojem je zauzet Carigrad i dijelovi Bizantskog Carstva od kojih je osnovano tzv.
Latinsko Carstvo. Bizantinci su postali vazali pape, a Grcka Ortodoksna Crkva bila je
prisiljena priznati vrhovnu vlast Rima izgubivsi tako svoju samostalnost
(autokefalnost). Za vrijeme Inocencijevih nasljednika Papinski Dominion prosiren je i
na Baltik pokrstava-njem baltickih pogana.
U to vrijeme, kao uostalom i u proslosti, jedna zemlja vise od svih ostalih opirala
se papinskoj vlasti i podvrgavanju Petrovoj Stolici. To je bilo Njemacko Carstvo. Ali,
usprkos neuspjesima s Germanima pape nisu nikada priznavali Njemacko Carstvo
izvan papinske domene, nego samo kao vazan sastavni dio Bastine Sv.Petra.
Papa Inocencije IV. u svojoj enciklici (papina poslanica) iz 1245.g. ustvrdjuje:

Apostolska stolica je imala svjetovnu vlast i prije Konstantina. On je besprav-

no koristio tu vlast sve dok je bio izvan Crkve (dok se nije pokrstio). Pristu-
panjem Crkvi on je dobio legitimni autoritet dopustenjem i ustupkom sa-
mog “Kristovog namjesnika”. Prema tome, papino prihvacanje Darovnice bilo
je samo vanjski vidljivi znak njegovog suvereniteta nad cijelim svijetom.

Vjerovanje u Darovnicu s vremenom je ojacalo, a tome je najvise pripomoglo njezino

uvrstenje u Kanonsko Pravo (crkveno pravo). Otada pa nadalje najutjecajniji branitelji
ove izmisljotine bile su generacije teologa i pravnika Papinske kurije. Crkveni otac
Toma Akvinski otisao je tako daleko, da je Darovnicu tumacio kao doslovnu “abdika-
ciju Konstantina Velikog u korist pape Silvestra I.” Tako objasnjava dominikanac
Tolomeo de Lucca u svom djelu Principi vladanja.
Papinski teolozi su neprekidno jacali vjerovanje u Darovnicu, ali joj dodavali i sve
smjelija i drskija tumacenja u korist papa. Te se teorije i tumacenja mogu formulirati
i sazeti ovako:

Krist je Gospodar cijelog svijeta. Prije svog odlaska na Nebo, On je ostavio

svoj Dominion svom predstavniku na Zemlji apostolu Petru i njegovim nas-
ljednicima rimskim papama. Zato punina sve duhovne i svjetovne vlasti i
jedinstvo svih prava i povlastica lezi u rukama Pape. Svaki vladar, cak i onaj
najmocniji posjeduje samo onoliko moci i teritorija koliko Papa prenese na
njega i koliko mu dozvoljava.
Ova teorija podrzavana i ojacavana od vecine srednjovjekovnih teologa, postala je
cvrsto vjerovanje i samih papa. Kraljevi i carevi pak bili su natjerani (a neki su i
dobrovoljno pristali) da priznaju te tvrdnje, zahtjeve i prava, te da se zaklinju da ce ih
braniti svojim macem.

Tvrdnja da je sam Krist povjerio Petru i “njegovim nasljednicima” obje vlasti -

duhovnu i svjetovnu, kao i oba kraljevstva – zemaljsko i nebesko, te ih ucinio svojim
“namjesnicima na Zemlji” dakako nije biblijski utemeljena. Zbog neizmjernih i
sudbonosnih posljedica koje je Darovnica imala na povijest Evrope, a i sire, pozabavit
cemo se tim famoznim dokumentom jos malo.

Bilo kako, zahtjevi papa za svjetskom vlascu i svjetskim blagom bilo je nesto sto se
nisu usudili zahtijevati ni najambiciozniji, ni najdrskiji cezari starog Rimskog Carstva.

*****

5. Poglavlje

CRKVA ZAHTIJEVA VLASNISTVO NAD SVIM OTOCIMA

I KOPNOM KOJI SU JOS NEOTKRIVENI

Svoje zahtijeve za svjetskom vlascu pape su poduprli svojom novom zapanjujucom

teorijom o njihovu pravu na takovu univerzalnu svjetsku vlast, rijecima,
diplomacijom, lukavstvom, ucjenama i akcijama bez milosti. Apelirajuci za podrskom,
naoruza-ni svim misticnim autoritetom Crkve, oni su u isto vrijeme dokazivali,
uvjeravali i
tvrdili da su njihova prava utemeljena na legalitetu Konstantinove Darovnice.
Zapravo, radi se o jednom clanku u Darovnici, tocnije o samo nekoliko rijeci koje
su oni tumacili na svoj nacin, a koje iako na prvi pogled beznacajne, donose
najdalekoseznije i najtragicnije posljedice. Ovo su te rijeci u zadnjem clanku
Darovnice – “Konstantin daje suverenitet nad Rimom, provincijama........... i
zavrsetak......i Zapadnim Regionima papi Silvestru i njegovim nasljednicima” –
postale su kamen temeljac na kojemu je papinstvo zahtijevalo suverenitet, ne samo
nad citavom Evropom, nego i svim otocima na morima i oceanima.
Kao i u slucaju njihovih zahtjeva za Evropom i ovi zahtjevi rasli su kako je vrijeme
prolazilo, a moc papa se povecavala. Kad su pape proglasili svoj suverenitet nad
Napuljem oni su ukljucili u to i male obliznje otoke. Kasnije, tvrdeci da je Konstantin
dao Sv.Petru i sve zemlje na moru, pape su rekli da njihova vlast pokriva takodjer i
Siciliju, a tako je bilo i sa Korzikom. Od Sicilije i Korzike na jugu Evrope, Darovnica se
okrenula daleko prema Sjeveru – ka Irskoj.
Pape su tvrdili, da su oni preko Darovnice feudalni gospodari svih otoka u Oceanu i
poceli su raspolagati njima po svojoj volji. Najcesce su ih nudili vladarima u zamjenu
za njihovo priznanje papa svojim gospodarima i sirenje katolicke vjere u tim zemlja-
ma. To je bila vrlo spretna politicka trgovina tudjim teritorijama u kojoj su pape bili
vrhunski majstori.
Najpoznatiji primjer takove trgovine je zeleni otok Irska. Papinstvo je odlucilo
privesti poganske Irce pod cvrstu ruku Majke Crkve. i to pomocu engleskog kraljev-
stva. Desilo se, da je nekoliko pogodnih faktora islo na ruku ovoj nakani Rima. Na pa-
pinsku stolicu zasjeo je jedan Englez po imenu Nickolas Breakspeare poznat kao Had-
rijan IV.(1154-59). On je omogucio podvrgavanje Irske Engleskoj svojom Anglicana
Affectione. Kralj i papa su poceli pregovarati. Papa je bio spreman dati Irsku engles-
kom kralju Henriku II. pod uvjetom da ovaj prizna doktrinu o papinoj vrhovnoj vlasti,
a sto znaci da kralj Engleske postaje papin vazal. Kada je sporazum postignut, Hadri-
jan IV. darovao je engleskom kralju nasljednu vlast nad Irskom. Ovaj sporazum drzan
je u tajnosti sve dok se kralj nije iskrcao u Irskoj 1172.g. Ovo darovanje Irske Engles-
koj spominje se u dokumentu nazvanom Bull Laudabiliter koji se nalazi u Rimskom
Bullariumu, a njegova vjerodostojnost je prihvacena od rimokatolickih i protestantskih
povjesnicara.
Hadrijanov nasljednik papa Aleksandar III. u svojim pismima izrazava odobravanje
zauzeca Irske nazivajuci kraljevu ekspediciju misionarskim pothvatom i hvaleci ga kao
sampiona Crkve. Tako je engleski kralj Henrik II. priznao vrhovnu vlast Petrovih nas-
ljednika nad svim otocima. Da bi ucvrstio svoje kraljevstvo on se okrenuo Hadrijanu
IV. koji je, buduci i sam Englez, pomogao kralju u njegovim teznjama.
Tri vazna uvjeta bila su ukljucena u darovanje Irske engleskoj kruni:

1.–Kralj ce uciniti sve sto je u njegovoj moci da propagira katolicku religiju

u Irskoj.
2.-Svaki kraljev podanik ce placati Petrovoj Stolici godisnji porez od jednog
penija, nazvan “Petrov Novcic” (Peter’s Pence).
3.-Nijedna povlastica i imunitet Crkve nece biti povrijedjeni ili ugrozeni.

Ovi uvjeti ce biti ispunjeni kroz papin autoritet i kraljev mac.

Irski vodje su priznali Henrijev suverenitet i papin autoritet, pa Irska postaje katolicka
zemlja stoljecima vjerna papinskom Rimu. Bila je to jedna od ironija povijesti, da je
Irska prodana od papa jednoj zemlji, koja ce nekoliko stoljeca kasnije potpuno raski-
nuti s Rimom i postati sampion protestantizma.

Slucaj Irske je bio samo pocetak u veliko papinsko trgovanje sa prekomorskim

zemljama i njihovim ziteljima. u punoj mjeri to se ocitovalo i ostvarilo kad su hrabri
moreplovci otkrili nove i nepoznate zemlje i kontinente. Kada je pocela utrka za
osvajanje zapadne hemisfere, pape su dosli u prvi plan i preuzeli ulogu gospodara i
djelite-lja novih teritorija. Jer, prema nekoliko rijeci iz Konstantinove Darovnice, svi
Zapadni Regioni pripadaju Petrovim Nasljednicima, pa prema tome i novootkriveni
Novi Svijet.
Spanjolski papa Aleksandar VI. (Borgia) 1492-1503. godinu dana nakon otkrica
Amerike izdao je jedan od najzapanjujucih papinskih dokumenata. U njemu on,
djelujuci kao jedini zakoniti vlasnik svih otoka i kopna, sve novootkrivene zemlje
daruje – spanjolskom kralju! Spanjolski papa poklanja spanjolskom kralju. Kao sto je
engleski poklonio engleskom kralju. Divno je bilo to rodoljublje “namjesnika
Kristovih!”
Ali na Iberijskom poluotoku obitavao je osim Spanjolaca jos jedan pomorski i pus-
tolovni narod – Portugalci. Medju njima je vladalo suparnistvo nakon otkrica Ameri-
ke, iako su oba naroda bili katolicke vjere. Ali, usprkos rivalitetu, otkrica Novog
Svijeta otvorila su i jednima i drugima fantasticne mogucnosti teritorijalne,
ekonomske i politicke ekspanzije.
Da bi se izbjegli stalni medjusobni sukobi, Spanjolci i Portugalci su potpisali Ugovor
u Tordesillasu (1494.g.) kojim su podijelili nekrscanski svijet u 2 svoje interesne zo-
ne. Medjutim, oni su pomakli demarkacionu liniju 370 morskih milja zapadno od otoka
Cape Verde, sto je Portugalu dalo Brazil koji je otkriven 1500.godine.

Papinske dodjele novootkrivenih i jos neotkrivenih teritorija Spanjolskoj i Portugalu

uskoro ce biti prekrsene od strane pobunjenih naroda protestantske Engleske i
Holandije i katolicke Francuske. Ali, pokloni papa spanjolskoj i portugalskoj kruni bili
su sasma dovoljni da 2/3 Novog Svijeta stave pod duhovnu domenu Rima.

Tako je Konstantinova Darovnica sadrzavala u sebi nesagledive i zlokobne poslje-

dice ne samo po cijelu Evropu, nego i po Amerike, te Bliski i Daleki Istok.
Mnogi su se bunili protiv Darovnice i ne treba misliti, da nije bilo pobijanja tog
famoznog Dokumenta. Tako na pr. u 12.stoljecu (1152.g.) Englez Wetzeld pise caru
Fridrihu:

.......ta lazna i hereticka prica o tome da je Konstantin dao carska prava papi
Silvestru i njegovim nasljednicima, tako je prozirna i razoblicena da ju cak i
najobicniji ljudi mogu pobiti, a papa i njegovi kardinali bi se trebali sakriti
od stida!

Pobijanje vjerodostojnosti Konstantinove Darovnice nastavljeno je do polovice 15.sto-

ljeca. Trojica ljudi vise od svih ostalih dokazivali su cinjenicu, da je Darovnica krivo-
tvoreni i prevarantski izum. To su Reginald Pecock biskup od Chichestera, kardinal
Cuza i iznad svih Lorenzo Valla. Ovaj zadnji je dokazivao (po Sv.Pismu), da pape ne-
maju pravo niti na ijednu zemlju u Evropi, te da uopce nemaju pravo posjedovati
Crkvenu Drzavu ni u Italiji, niti u samom Rimu. Jer, Isus Krist je rekao: -“ Moje
kraljevstvo nije od ovoga svijeta”.
Jedan od najzescih protivnika Darovnice izvjesni Aeneas Silvius Piccolomini prepo-
rucio je caru Fridrihu III. (1443.g.) da sazove koncil po pitanju tog Dokumenta “koji
uzrokuje smutnju i uznemirenost mnogih dusa” i koji ce rijesiti to pitanje. Na njemu
treba biti objavljena nevjerodostojnost te krivotvorine. Nakon proklamacije
neautenticnosti Darovnice, Fridrih treba preuzeti sve teritorije spomenute u njoj, te
otvoreno odbiti sve papinske zahtjeve za vrhovnom vlascu nad vladarima i narodima.
Ali taj Piccolomini je kasnije postao, ni manje ni vise, nego – papa! Nazvao se Pio II.
i njegov zar za objavom istine je nestao.

Stoljece prije njega, Dante nije oklijevao da mnoge pape smjesti u pakleni oganj (u
svojoj Bozanstvenoj Komediji).

*****
 Vatikanske
Milijarde (3)
3. nastavak

6. Poglavlje

SMAK SVIJETA GODINE GOSPODNJE 1000.

Vlasnistvo Crkve nad ogromnim teritorijem, prakticki nad citavim Zapadnim svijetom
nije joj bilo dovoljno, pa je ona i vrlo uspjesno lisavala materijalnih dobara i blaga one
koji su ih nastavali. To je cinila kroz pohlepu gramzivih svecenika, zlouporabom religije
iskoristavanjem lakovjernosti i praznovjerja masa i zastrasivanjem uz prijetnje svako-
vrsnim kaznama. Crkvena obecanja o raju i izbjegavanju “paklenog ognja” bila su tako
lukavo srocena, da su vrlo uspjesno izvlacila i cijedila od vjernih i njihova dobra i njihov
novac.
Crkvena svojina se neprekidno povecavala. Ali jedna nova posast-epidemija
pojavila se u krscanskim zemljama Evrope, a to su redovnicke zajednice (muski i
zenski samostani), opatije, biskupije i slicne ustanove ciji se broj rapidno povecavao.
Osim sto su bili tradicionalni cuvari zajednickog crkvenog blaga, oni su postali sakup-
ljaci istog, a sve vise i korisnici crkvene desetine i ostalih davanja i doprinosa koja su
vjernici morali davati Crkvi.
Osim tih obaveznih davanja i doprinosa, vjernici su davali Crkvi i dobrovoljno. To
su bile razne pokore za grijehe, darovi zahvalnosti za naklonost Neba, zavjetni darovi i
sl. u novcu i materijalnim dobrima.
U 9. i 10. stoljecu nakon Karla Velikog bogatstvo Crkve se silno povecavalo propa-
giranjem praznovjerja, iskrivljavanjem Svetog Pisma u svoju korist i sirenjem straha
od strasnih dogadjaja koji se trebaju uskoro dogoditi.

SMAK SVIJETA GODINE GOSPODNJE 1000-te bio je najuzasniji dogadjaj koji je

ocekivao nasu Zemlju i njene stanovnike! Kako je evropsko stanovnistvo tako
lakovjerno i masovno vjerovalo u tu tvrdnju Crkve, nesto je vec samo po sebi
razumljivo, s obzirom na veliku poboznost, ali i veliko neznanje ljudi onog vremena.
Osim toga, crkvena propaganda bila je tako silna, pa ne cudi sto je neuki puk
povjerovao.
Evandjelja koja su govorila o “sadasnjem narastaju” koji ce zivjeti prije dolaska
Sina Covjecjega na Zemlju i Sudnjeg Dana podrzavala su vjerovanje u kraj svijeta. Ali
naravno onako kako ih je tumacio lukavi kler. Naime, Krist jeste rekao da “ovaj naras-
taj” nece proci prije nego On ponovo dodje na ovu Zemlju i dade svakom placu po
njegovim djelima”. Ali, On je nabrojao niz dogadjaja koji se imaju desiti prije Njegovog
dolaska i dao je i niz znakova po kojima ce vjernici prepoznati da je to vrijeme blizu.
Medjutim, Crkva je sve to uglavnom preskocila i iz cijelog konteksta izvukla recenicu o
“sadasnjem narastaju” koji ce dozivjeti Sudnji Dan.
Ne treba zaboraviti, da su ljudi toga vremena bili nepismeni i neuki, jer je pismenost
bila privilegija jednog dijela klera i najviseg staleza. Knjige i literatura izvan crkava nisu
ni postojali. Jedina kategorija ljudi koji su imali pristup Svetom Pismu (Bibliji) bili su
redovnici i nesto svecenstva. Oni su bili jedini izvor znanja i tumacenja Pisma, pa tako i
prorostva o priblizavanju Kraja Svijeta. Da je kler zloupotrebljavao tu svoju prednost
pred neukim pukom poznata je cinjenica, koju dokazuje ponasanje Crkve kroz citavo
tisucljece i vise. Drzati ljude u neznanju i strahu najlaksi je nacin da se njima vlada.
Sve sto je Crkva radila bilo je motivirano njezinom nezasitnom gladju za povecanjem i
gomilanjem blaga, a s njime i moci. To se moglo vidjeti narocito prije, za vrijeme i na-
kon A.D. 1000.
Preko svojih svecenika i redovnika Crkva je razglasavala skorasnji Smak Svijeta, a
za koji se pak ona sama nije ni malo pripremala. Sto se proreceni dan sve vise blizio
panika je sve vise obuzimala krscanski svijet. Crkva nije to ni malo smirivala. No, ona
je bila spremna da pomogne uplasenim vjernima koji su se zeljeli otarasiti svojih
zemaljskih dobara prije Sudnjeg Dana, a da bi si olaksali dusu. Pa i Krist je rekao da ce
bogati tesko uci u Bozje Kraljevstvo i da ce “deva lakse proci kroz iglenu usicu, negoli
bogatas u Nebo”. Mnogi krscani koji su do tada ignorirali i odbacivali ovo Kristovo
ucenje o zemaljskom blagu, sada su to najozbiljnije shvacali. Kako se godina 1000.
blizila, oni su se sve brze odricali i lisavali svojih zemaljskih dobara. Kako? Jednostavno
poklanjajuci ih Kristovoj nevjesti na Zemlji – Njegovoj Crkvi!
I tako se desilo, da je tisinu i svetost samostana, opatija i biskupskih palaca zamijenila
silna strka i metez. Vjernici su dolazili i odlazili, ne samo da ispovijedaju svoje grijehe i
tako se pripreme za Veliki Sud ne samo cisti, nego i siromasni, a ovo potonje su posta-
li dajuci i poklanjajuci Crkvi sve sto su imali. Dali su joj svoj novac, kuce, imanja i
druge vrijednosti. Mnogi su postali totalni siromasi i beskucnici, jer sto ce im sve to kad
ce svijet uskoro propasti. Osim toga, podijelivsi sve sto su imali oni su stekli veliku zas-
lugu u ocima Velikog Suca.
Preko svog svecenstva i redovnistva Crkva je rado primila sva ta zemaljska dobra
od svojih podanika. Ona ih je uredno i propisno registrirala s potvrdama, svjedocima i
sl. Ali, cemu sve te neduhovne radnje i administrativne mjere predostroznosti? Da li
kao dokaz pred Bogom na Sudnjem Danu, da se Smith u Engleskoj, Schmidt u Njemac-
koj, O’Donovan u Irskoj ili Amundsen u Skandinaviji uistinu odrekao svoje zemaljske
svojine? Naravno da ne, ni govora! Nego kao konkretan dokaz, da su sva poklonjena
dobra otada pa nadalje – vlasnistvo Crkve.
Koliko je Crkva zaradila zahvaljujuci Sudnjem Danu godine Gospodnje 1000. bit ce
poznato tek na stvarnom Sudnjem Danu, kad ce Bog “svaku tajnu iznijeti na vidjelo”.
I konacno, nastupila je strasna noc zadnjeg dana mjeseca prosinca 999. godine. I
kad je osvanuo prvi dan 1000-te godine i kad je prosao, a da se nista strahovito nije
dogodilo, mnogi krscani su povjerovali da je Gospod Bog odgodio Veliki Obracun kao
odgovor na njihove molitve. Krscanski svijet je malo odahnuo, kad se Pravedni Sudac
nije pojavio ni slijedecih dana. I kako se on nije pojavljivao mnogi su se poceli oporav-
ljati od soka i osjecati zalost, ali i ljutnju sto su sve podijelili i poklonili te ostali bez
icega. Pohrlili su u crkvene centre da bi svoje dobili natrag. Ali, svugdje im je bilo rece-
no, da to nije vise njihovo! Na najvece zaprepastenje i nevjerovanje vjernih podanika
Crkve.
I tako se dogodilo najspektakularnije odricanje i poklanjanje u povijesti !
Posto Crkva nije vratila vlasnicima ono sto je primila, usla je u novo tisucljece
bogatija nego ikada. Rezultat je bio taj, da su samostani, opatije i biskupije bile krcate
svim mogucim dobrima, a njihovi stanari sve ugojeniji i pokvareniji.
Mudjutim, pogresno bi bilo misliti da je Crkva bila zadovoljna svojom bogatom
“milenijskom zetvom” i da je sabiranje blaga za nju zavrsilo. Vjernici, iako postedjeni
kolektivnog suocavanja sa Gospodinom 1000-te godine i dalje su umirali pojedinacno.
A to je znacilo, da i dalje treba solidno platiti dolje na Zemlji da bi se stekle zasluge
gore na Nebu, Ova tradicija je prezivjela sok godine 1000-te i dalje je nastavljena s
nesmanjenom revnoscu od strane Crkve. Stavise, ona se u nadolazecim stoljecima
silno razgranala i rasirila, pa je “sveta mati Crkva” postala poput dobro opskrbljene
trznice gdje mozes kupiti sve sto ti treba i ne treba.
Godina Gospodnja 2000-ta se priblizava. Tesko je povjerovati, da ce krscani na kraju
20. stoljeca slijediti primjer svojih prethodnika od prije 1000 godina i da ce sva svoja
dobra dati Crkvi. Ali, nikakva iznenadjenja nisu nemoguca.
 I tako, iako se nije dogodio Sudnji dan vjernici su i dalje nastavili davati svojoj
Crkvi, jer nikad se ne zna kad bi se Gospodin mogao pojaviti. Posljedice tog neprekid-
nog procesa zgrtanja svih vrsta materijalnih dobara u naredna 2,3 stoljeca novog
tisucljeca bile su tako negativne, da su se neki odani i privrzeni sinovi Crkve poceli
otvoreno buniti i negodovati protiv toga. I dogodilo se tako, da je papinsko krscanstvo
dobilo fenomene poput sv. Franje Asiskog u Italiji i sv. Bernarda od Clairvouxa u Fran-
cuskoj.
Prvi korak Franje Asiskog ka svetosti bio je odricanje od odjece koju je nosio, pa
onda odricanje od svih zemaljskih uzivanja i dobara i posvecivanje zivotu totalnog siro-
mastva. Onda je osnovao novi crkveni red, po njemu nazvan “franjevci, cije je najupa-
dljivije obiljezje bilo siromastvo i odricanje od blaga ovoga svijeta.
U Francuskoj se pojavio Sveti Bernard i takodjer sebi odredio kao pravilo zivota totalno
siromastvo. Nasli su se i sljedbenici, pa se rodio novi samostanski red. Ali sv. Bernard
je propagirao svoje pravilo totalnog siromastva i izvan samostanskih zidina. On nije
stedio kler i grmio je protiv obilja i bogatstva u kojemu su oni zivjeli. Kleo je Crkvu
koja je napusti-la Kristovo ucenje i optuzivao ju da sluzi Mamonu (bogatstvu) umjesto
Bogu. Osobito je napadao visoki kler i same pape zbog raskosi u kojoj su zivjeli,
nazivajuci papinsku kuriju “lopovskom jazbinom”. Inace, sv. Bernard nije bio samo
protiv takve bogate i ugojene Crkve, nego i protiv heretika. Bio je njihov nemilosrdni
neprijatelj i mnogi su zatvarani, muceni, osudjeni i spaljeni na javnim trgovima upravo
njegovom zaslugom. Bio je strah i trepet za crkvene disidente. Crkva je brzo pocela
kopirati njegovo postupanje s hereticima i u tome pronasla novi izvor prihoda. Jer,
heretici su bivali razvlasteni od svoje imovine, ili su morali placati visoke globe, pa su
oni tako postali vrlo profitabilni za Crkvu.
I tako je osudjivanje i spaljivanje inovjeraca imalo dva vidljiva efekta – 1. eliminacija
opasnih od djavla inspiriranih ljudi i – 2. dodavanje novih dobara stalno rastucem
bogatstvu Rimske Crkve.
U pocetku su potkazivanja i odavanja krivovjeraca bila sporadicna, a kazne relativ-
no blage. A onda je doslo vrijeme, kad je “optuzba za herezu” pretvorila crkvene struk-
ture u glomaznu i zastrasujucu masineriju u sluzbi pokvarenih i fanaticnih redovnika i
svecenika. Nitko vise nije bio siguran. Bogati i imucni ponajmanje. Dovoljno je bilo
samo jedno potkazivanje pa da izgube sve, a nerijetko i zivot. Za mnoge je bogatstvo
postalo pravo prokletstvo, jer im je donjelo propast.
Dotadasnjim izumima za izvlacenjem i iznudjivanjem novca i drugih dobara, dodan
je novi izum - Optuzba za krivovjerstvo -, ali puno opasniji i strasniji, jer je znacio
tamnicu, muciliste i smrtnu kaznu. Gromovima anatema, izopcenja i zabrana prisustvo-
vanja crkvenim obredima (interdict) pridruzili su se krici iz mucilista i miris spalje-
nih ljudskih tjelesa.
Odavanje krivovjerca bilo je obicno anonimno. Vrlo cesto nitko nije znao, da li je
optuzenik uhicen zbog odstupanja od prave vjere (katolicke), ili zbog pohlepe za njego-
vom imovinom. Papa Inocencije III. dao je narocita uputstva po pitanju imovine krivo-
vjeraca. U sluzbenoj knjizi papinstva – Corpus Juris – dat je ovaj detalj: /Imovina here-
tika ima biti sva zaplijenjena i ona ide u crkvene trezore./
Ove papine instrukcije izvrsavane su svugdje gdjegod je Crkva vladala, a svjetovne
vlasti su u tome suradjivali s Crkvom. Pape su izricale izopcenja i anateme protiv
svakoga tko bi povrijedio povlastice Crkve, a od toga nisu bile postedjene ni okrunjene
glave. Osim papa i biskupi su mogli izopciti svakog svjetovnog vladara, koji bi odbio
progoniti neprijatelje Crkve.
Sve je to donosilo fantasticne prihode kleru. Pape, kardinali i biskupi koristili su svoj
polozaj za “pravljenje novca” ne samo za Petrovu Stolicu, nego i za sebe. Njihove pala-
ce i dvorovi su puno kostali, a tu je bila cesto i brojna gramziva rodbina. Biskupi su
postali poznati po svojoj pohlepi. tako je jedan biskup izopcio svog kralja, a kad je ovaj
zatrazio da biskup ponisti izopcenje ovaj je to i ucinio, ali uz cijenu – tanjur cistog zlata
velicine biskupovog lica! Ako je svecenik bio ubijen biskup bi cijeli okrug stavio pod
“interdikt” (zabrana dolaska u crkvu) sve dok zitelji ne bi sakupili novac za odredjenu
kaznu.

Ali, pohlepa Crkve za novcem i zemaljskim blagom bila je neutaziva i nezasitna.

Svi ti nacini koje je ona koristila za zadovoljenje te neugasive zedji postali su tako
ucestali, rasireni i skandalozni, da je to izazivalo sve otvoreniji revolt, negodovanje i
pobune. Sve te zloupotrebe, zlocini i otimanja potaknuti gramzivoscu i pokvarenoscu
konacno su doveli do i izazvali eksploziju pocetkom 16. stoljeca. Agonija bezbrojnih
stradalnika diljem krscanskog svijeta bila je izrazena u kriku Reformacije.

*****
 Vatikanske
Milijarde (4)
4. nastavak

7. Poglavlje

PLATI DA BUDES KRSCANIN – ZIV ILI MRTAV

Na kraju prvog tisucljeca Crkva je vec imala nagomilano veliko bogatstvo. Osim teritorijalnih poklona
koja je primila od raznih kraljeva tijekom 7. 8. i 9. stoljeca, njezino bogatstvo se povecavalo ponajvise
zahvaljujuci poboznosti njenih vjernika.
Od 10. i 11. stoljeca njena ekonomija postaje sve vise sistematizirana i ustaljena. U proslosti pri-
hodi su dolazili od siromasnih i poniznih koji su davali iz religioznih pobuda, dobrovoljno i neobavezno.
Odsada pa nadalje, darivanja Crkvi postaju obvezatna. Pobozan svijet nije sada vise davao za “ono
sto su primili”, nego za “ono sto jos nisu primili”. Oni su morali davati Crkvi zato sto su bili njeni cla-
novi. Nacelo nije bilo novo. Novo je bilo to, sto je ono postalo bitan sastavni dio velike crkvene
masinerije.
Pape su bili vrlo brzi, da ovu praksu ugrade ugrade u strukturu crkvenjastva koje je sve vise raslo
i sirilo se. Oni su sa samog “vrha” upravljali dobro isplaniranim operacijama sakupljanja novca u
svekolikom krscanskom svijetu. U tome je jedan od najrevnijih papa bio Grgur VII. On je dao naredbu
svojim Legatima u Francuskoj da – svaka kuca nastanjena krstenom osobom(ama) mora platiti godisnji
porez od jednog denariusa Petrovoj Stolici u Rimu. On je jedan od kreatora tzv. cezaro – papizma, koji
se najkrace definira kao oponasanje rimskih cezara od strane rimskih papa. A kako je papa opravdavao
takovu “monetarnu politiku”, odnosno oporezivanje? Pa naravno, uvijek i neprestano na isti nacin, tj.
–“pravima koja imaju Petrovi nasljednici!”
Pape su povremeno trgovale i citavim kraljevstvima. Papa Martin IV. koristeci svoj autoritet i
duhovni pritisak razvlastio je kralja Pedra Aragonskog i oduzeo mu Siciliju. Onda ju je poklonio
Francuzu Karlu de Valoa pod jedinim uvjetom, da mu placa godisnji danak.
Papa Klement IV. ucinio je jos bolje 1265. Prodao je Juznu Italiju jednom Anzuvincu za godisnji
porez od 800 unci zlata.
Papa Siksto IV. imao je ovaj obicaj – cesto bi dao prikucati obavijest na vrata neke crkve. Kad bi
svecenici i vjerni dosli vidjeti kakvu im poruku papa upucuje, saznali bi da se trazi neka svota novca.
Na kraju obavijesti stajala je opaska sto slijedi u slucaju neposluha i neizvrsavanja. A to je uvijek bilo
isto – interdictum – (zabrana sluzenja sluzbe Bozje i zatvaranje crkve), kao i suspenzija svecenika.
Suoceni s takvom odmazdom i crkveni pastiri i njihovo stado bi ubrzo prikupili trazeni iznos. Posto se
ova taktika pokazala vrlo uspjesnom i korisnom mnogi pape su ju prakticirali, ali i niza hijerarhija.
Ali sve te mjere, taktike i izumi nisu se pokazali dostatnima da bi donosili stalne i redovne prihode
Crkvi. Zato su kreirana pravila za pripadnike Crkve. To su na prvom mjestu darovanja prilikom
sluzenja mise. Ovaj doprinos za svecenike bio je najprije neobavezan. Ali kako je vrijeme prolazilo, to
je postalo nepisano pravilo i kao neka duznost vjernika, a od 13. stoljeca – svecenicko pravo. To svoje
“pravo” svecenici su branili ovako – ako je neki stari obicaj castan i hvalevrijedan, on ima silu zakona,
a sto bi moglo biti casnije nego da vjerni krscani daruju Gospodinu dio svog novca! Ima povelika doza
cinizma u tome, kao uostalom i u mnogim drugim praksama Svete Majke Crkve. Ali, sto veci dobitak,
to veca pohlepa. No, rezultat je bio taj, da su mnogi poceli izostajati s mise da bi izbjegli davanja.
Zupnici su onda na razne nacine “disciplinirali” svoje zupljane, uglavnom novcanim kaznama. Kaznja-
vanje je postalo normalna stvar, ali ne samo za izostanak s mise, nego i za zanemarivanje postova i
razne nemoralne cinove. Nizi kler je kaznjavao laike, a visi kler i laike i nizi kler.
Ali najucinkovitija stalna metoda izvlacenja novca i materijalnih dobara, bila je bez sumnje
omrazena c r k v e n a d e s e t i n a. Vjernici su morali davati Crkvi desetinu svega sto su
proizveli. Ali ne samo seljaci i farmeri, nego i trgovci, zanatlije, prodavaci i drugi. Svi neproizvodjaci su
desetinu davali u novcu. Crkveni i civilni zakoni bili su isprepleteni medjusobno i po tom pitanju bez
milosti.
Seljaci su morali donositi svoje “desetke” u kuce svecenika. Mozda je zanimljivo kako su svecenici o
svemu vodili racuna, pa tako napr. lako pokvarljivi proizvodi poput mlijeka, donoseni su u trajnijem
stanju – kao sirevi. Ovaj namet je tako raspalio neke seljake, da su ovi pribjegli nekim nekrscanskim
postupcima. U Engleskoj u Exeteru seljaci su d o s l o v c e shvatili i primijenili rijeci svecenika, da
njihovi darovi “idu Bogu”. Engleski biskup Quivil zapisao je krajem 13. stoljeca ovo:... umjesto da se
drze starog obicaja u donosenju najboljih sireva..... neki zlobni farmeri donosili su mlijeko u crkvu
“direktno Bogu” i posto nije bilo nikoga da ga primi, izlili su ga pred oltarom..... U svom revoltu spram
Crkve Bozje.
U vremenima oskudice mnogi farmeri, tezaci, zanatlije i dr. izbjegavali su davanja i placanja na
razne nacine i kad je to poprimilo masovnije razmjere, svecenici su to proglasili smrtnim grijehom.
Tako je to bilo sa omrazenom crkvenom desetinom. Ali osim davanja desetine za vrijeme zivota, vjerni
su morali davati i kad bi umirali, te kad su bili mrtvi. Kako? Pa ovako: covjek bi u svojoj oporuci
ostavljao Crkvi deseti dio svog nasljedstva/imovine, ali i nasljednik je morao dati desetinu od svog
nasljedstva. Jer, kaze Crkva, “i najpobozniji njeni clanovi ponekad su propustili izvrsiti svoju obavezu”.
Tako bi dug bio namiren. Ovo je bila tzv. “smrtovnina” i ona je visila kao teski mlinski kamen nad
imovinom svakog mrtvog clana Crkve.
I tako je grabezljivost i otimacina Crkve i njenog klera dosegla necuvene razmjere. Uzimanje Dese-
tine nije cak mimoislo ni prosjake i gubavce. A sto je bilo s prostitutkama? Bataljon teologa nezenja
raspravljao je o tome i odlucio, da Sveta Mati Crkva ne moze primiti doprinos “najstarijeg zanata na
svijetu” u svoje cestite kase i sanduke. Ali,.... dodali su oni (i sad evo pravog teoloskog “bisera”) samo
tako dugo, dok su te posrnule nesretne zene bile u nepokajanom stanju.
Osim svih ovih iznudjivanja postojao je jos jedan nacin na koji je Crkva stjecala prihode i bogatstvo.
To je bila konfiskacija imovine krivovjeraca. Tu je Inkvizicija narocito bila neumoljiva i bez milosti.
Doduse i svjetovne vlasti su podupirale Inkviziciju, jer je dio konfiscirane imovine isao i njima, vec
prema uzajamnom dogovoru. Nije stoga cudno sto su za herezu najcesce optuzivani bogati i imucni
ljudi, a ne sirotinja. U Spanjolskoj u kojoj je postojala vrlo brojna zidovska populacija, Inkvizicija je
uglavnom birala bogate Zidove i prakticki ih polako istrebljivala, posto su oni bili narod “koji je razapeo
naseg Gospodina”. Poznati su slucajevi citavih zidovskih zajednica koje su doslovce desetkovane,
stanovnistvo poubijano ili protjerano, a njihova imovina pripala Crkvi i kralju. Spanjolski muslimani –
Mauri – takodjer su bili na udaru, ali vise kao nevjernici koji ne priznaju Isusa negoli kao heretici.
Inace, Spanjolska Inkvizicija bila je okrutnija i necovjecnija i od same Rimske Inkvizicije. Veliki
Inkvizitor Thomas de Torquemada dao je u Toledu spaliti 2000 Zidova u samo nekoliko dana.
Zidovi su inace narod koji je stoljecima trpio progonstva i zlostavljanja upravo od ruke papinstva. O
kakav strasan grijeh prema Izabranom narodu nose na sebi nasljednici sv.Petra – Zidova!
Ali idemo dalje s opisom iznudjivanja novca od vjernih. Mocno oruzje bile su Interdikcija
(zatvaranje Crkve) i Ekskomunikacija (izopcenje iz Crkve). I u tome je svjetovna vlast suradjivala s
Crkvom. Tako na primjer ako je izopcenik ostao nepomiren i van Crkve citavih godinu dana, trebalo ga
je prinuditi da trazi oprostaj tako, sto bi mu se oduzela imovina. Jer, i nevracanje u Crkvu
pretpostavljalo je mogucu herezu. Izopcenik koji se ne bi vratio u Crkvu duze od 40 dana morao je
platiti globu od 40 livri. Svecenici su poticali i silili vjernike da si kupe “bijeg i spas od izopcenja” sto su
mnogi i cinili u panicnom strahu od tih strasnih kazni – izopcenja i prokletstva – a koje su znacile
siguran put “ravno u vatru pakla”. A sto je bilo najgore, covjek je mogao biti izopcen i za najbanalniju
gresku.
Ali, jedna od najvecih zloupotreba izopcenja bila je – izopcenje i susjeda nekog izopcenika! A
rezultat je bio ovaj – kad bi konacno obitelj izopcenika bila prognana i njegova imovina oduzeta, tuce
njegovih susjeda bilo bi kaznjeno na slican nacin “jer je zlo zarazno”.
Izopcenja i anateme koji su pljustali na sve strane bili su rezultat neizmjerne pohlepe papa i njihovih
svecenika. Oni su postali tako cesti i skandalozni, da su se ljudi poceli sve vise zaliti i buniti protiv njih.
Veliko bogatstvo koje je Crkva stekla na te nacine dosegao je takove razmjere, da je veci dio
Evrope bio gotovo paraliziran posto je Crkva izrazito parazitska ustanova. Ekonomska snaga Svete
Majke Crkve bila je takva, da je polako ali neizbjezno paralizirala vitalne strukture krscanskih zemalja
Evrope. Ona se sve vise pretvarala u instituciju talijanskih papa i njihovih rodjaka, te talijanskih
feudalaca za sistematsku pljacku Evrope. Italija se razvijala i napredovala usprkos politicke
rascjepkanosti i razjedi-njenosti, dok je Evropa nazadovala.
(op.prev. 97% svih papa bili su Talijani).
Tako je Crkva postala smrtonosni teret koji je nakon dugog odlaganja izazvao takav revolt, da je
on eksplodirao jacinom potresa. Potresa koji je uzdrmao citavu Evropu, a koji je dosao prikriven i
neocekivan u redovnickoj odjeci jednog nezadovoljnog pripadnika te iste Crkve. Ovaj uznemireni i raz-
ljuceni njemacki redovnik prikucao je svoje Teze na vrata jedne njemacke crkve i uzdrmao temelje
Rimske crkve, tako da su udarci njegovog cekica odzvanjali Evropom u narednim stoljecima. Taj
redovnik je bio Martin Luther.
 Vatikanske
Milijarde (5)
5. nastavak

8. Poglavlje

SVETI MASOVNI TURIZAM ZA SVE NARASTAJE

I desilo se tako, da je pocetkom godine Gospodnje 1300.-te Petrov nasljednik papa Bonifacije VIII.
obznanio slijedece – posjecivanje crkava sv.Petra i Pavla u Rimu i to od Bozica do Bozica svakih 100
godina pocevsi od upravo nastupile 1300. donosi krscanima potpuni oprost od svih njihovih grijeha. To
je bilo nesto dotada jos necuto. Tko bi mogao tomu odoljeti?
I tako je Burgher Mackiren iz Skotske, Manfredo Domino sa Sicilije, grof Stanislaw iz Poljske, senor
Oliveras iz Spanjolske, Olafson iz Skandinavije, signore Bernini iz Firence, Charles Manfroide iz
Pariza... ..i tisuce drugih iznenada krenulo u istom pravcu i s istim ciljem – u Rim, u Sveti grad.
Sto je potaknulo Papu Bonifacija da iznenada donese takvu obznanu? Kakvo otkrivenje je dobio, pa
da je tako sirom otvorio vrata nebeskih riznica? Vrlo jednostavno – naime, doslo je vrijeme kad su
hodocasca i poboznosti Petrovu grobu silno opali, a zlatni dani najezde naivnih Saksonaca nepovratno
prosli. Dodatna zalosna cinjenica je bila i to, sto su lokalne hijerarhije diljem krscsnskog svijeta postale
bogate i ugojene, dok je sveti otac u srcu Rima bio sve siromasniji. Riznice sv.Petra su bile gotovo
prazne i nesto je trebalo uciniti. I jednog dana Providnost je nadahnula papu Bonifacija. Preko jednog
starca od stoti-njak godina. Ovaj, posto je poljubio njegovo stopalo, rekao mu je, kako je i njegov
pradjed dosao u Rim prije sto godina da dobije oprost od sv. Petra. Cuvsi to, Bonifaciju je sinula ideja i
zahvalio je Bogu sto mu je to receno na samom pocetku novog stoljeca. Buduci covjek od akcije, odmah
je objavio Jubilej ili Jubilarnu Godinu 1300. Na cudjenje, veliku radost i divljenje svih u Rimu.
Dobra djeca Majke Crkve nisu htjela propustiti ovakvu zivotnu priliku za oprostenje svih njihovih
grijehova i nisu oklijevali poci u Rim. Iz svojih sela, gradova i zemalja tisuce su krenule put Rima.
Evropa je dozivjela masovne pokrete kao nikad dotada i sve to zbijeno u jednu kalendarsku godinu.
jedan suvremenik ocevidac je izjavio da je znalo biti i do 200.000 hodocasnika dnevno u Rimu. Mnogi su
bili naprosto pregazeni u opcoj guzvi i metezu. Ali, hodocasnici nisu dolazili u Rim samo po oprostenje i
odrijesenje od grijeha, nego i da odaju svoju zahvalnost sv. Petru i Pavlu. Ne samo u molitvama, nego i
u srebrenjacima i zlatnicima. Kardinal Gaietano papin necak kaze, da je njegov ujak Bonifacije dobio vise
od 30.000 zlatnih florina od oltara sv. Petra i preko 20.000 od oltara sv. Pavla. A on kao papin necak je
pouzdan izvor, zar ne? Povjesnicar Ventura kao ocevidac koji se i sam molio kod svetih oltara opisuje,
kako su dva cuvara danonocno stajali i sakupljali bezbrojne novcice kojima su oltari bili zasipani.
Jubilarna Godina pape Bonifacija postigla je fantastican uspjeh i riznice sv.Petra su bile obilno
popunjene.
Ali Bonifacijevi nasljednici su se duboko zamislili. Naime, neki od njih se nisu mogli ni nadati da ce
vidjeti pocetak novog stoljeca, sto zbog starosti, to i zbog usestalog obicaja onog vremena, da se zivoti
papa skracuju uz pomoc otrova ili bodeza. Osim toga, i pohlepni i zavidni necaci su znali svoje ujake i
striceve pape naprasno poslati na onaj svijet. I tako pocetkom 1343.g. papa Klement IV. izdaje Bulu u
kojoj obznanjuje, da zbog kratkotrajnosti ljudskog zivota skracuje razmak izmedju 2 Jubilarne Godine sa
100 na – 50 godina. Onda 1346. izdaje novu Bulu u kojoj tvrdi, da on ima kontrolu nad buducim
zivotom. Pa tako on moze narediti andjelima, da oslobode iz cistilista duse i onih koji ne bi stigli u Rim
nego bi umrli na putu. Ova Klementova obavijest postigla je golem uspjeh, jer treba podsjetiti da su
putovanja u ono vrijeme bila opasna i riskantna. Vecina je putovala pjesice, tek poneki na konjima,
razbojnici i lopovi vrebali su u zasjedama, a glad i bolesti su napadali citavim putem. Da stvar bude
gora, jos se pojavila i Crna Smrt (kuga) koja je desetkovala pucanstvo Evrope. Sve u svemu, svaki
deseti hodocasnik mogao je racunati da ce se kuci vratiti ziv. Ipak i usprkos svemu tome i ovaj 2. Jubilej
napunio je papinske riznice iznad svih Klementovih snova i nadanja.
Ali mnogi nisu mogli doci u Rim po oproste usprkos njihovoj ceznji. Papa je slusao, razmisljao, i u
svojoj ocinskoj brizi za duhovno dobro svoje udaljene djece dosjetio se rjesenju. Naime, i oni mogu dobi-

ti oprost grijeha i to bez putovanja u Rim.. Kako? Jednostavno tako, da plate koliko bi to nepoduzeto
putovanje kostalo, a sto se moglo lako izracunati. Zahvaljujuci papinom shvacanju i razumijevanju da
nas uvijek nesto moze sprijeciti u dobrim nakanama, ustanovljena je praksa “izuzece od hodocasca”.
To je papa zapoceo s okrunjenim glavama – kraljem Engleske, Francuske, Ugarske i Cipra. Ovi kraljevi i
kraljice su se papi kraljevski i zahvalili za postedu od napornog i dugotrajnog putovanja i to sa darezlji-
vim posiljkama solidnog zlata i srebra. Papin veleposlanik na Siciliji prvi je sproveo ovaj naputak. On je
izuzeo od hodocasca tridesetak osoba, tako sto su one platile onoliko, koliko bi eventualno putovanje
kostalo. Zbog svih prednosti i koristi koje su imale obje strane, i crkvena i pokajnicka, ova praksa je
brzo sazivjela i rasirila se krscanskim svijetom.
Fantastican uspjeh Jubilarnih Godina potaknuo je hijerarhiju i u drugim zemljama da kopira pape i
slijedi njihov primjer. Tako su biskupi i nadbiskupi proglasavali Jubileje sa istim oprostima koji su se
inace dobijali samo u Rimu. To je vec postalo vrlo neugodno za pape, pa je papa Martin V. zaprijetio
izopcenjem svakom biskupu koji bi proglasio bilo kakav Jubilej. Po njegovoj prosudbi njima su bili
dostatni redovni lokalni prihodi.
Jubilarna 1450. bila je opet vrlo uspjesna i plodna. Prihod je bio toliki, da je papa Nikola V. dao
iskovati prigodan novac nazvan “jubilarac”. Papa Pavao II. godine 1470. skratio je razmak izmedju dva
Jubileja sa 50 na 25 godina. Da bi stimulirao dolazak hodocasnika u Rim (jer ih je previse ostajalo kod
kuca zbog “izuzeca”) on je ukinuo sve druge dodatne oproste. Ali usprkos ovim mjerama Jubilej 1475.
nije postigao narocit uspleh.
Ipak, ova praksa “izuzeca oh hodocasca” je i dalje nastavljena. Crkvi su od toga pristizali pozamasni
iznosi koji su ovisili o statusu, bogatstvu i dostojanstvu “izuzetog hodocasnika” i kretali se od cetiri
zlatna florina za vise plemstvo i svecenstvo do jednog florina za obican puk.
Za vrijeme Jubileja godine 1500. vladajuci papa Aleksandar VI. (Borgia) poznat po svojoj pohlepi za
novcem i nemoralnosti, odlucio je dodati neke novotarije za hodocasnike. Pa je tako uveo ceremoniju
“otvaranje svetih vrata” , a da nikome nije bilo jasno sto je to ustvari. Nakon uzaludnog trazenja takvih
vrata u bazilici sv. Petra, papa i njegovi arhitekti su na brzinu prepravili i udesili jedna vrata kako
nadolazeci pokajnici ne bi bili razocarani. Da bi zaradio sto vise Aleksandar je uveo i druge novosti, pa je
bazilika sv. Petra postala prava “burza” na kojoj su prodavani, preprodavani i razmjenjivani oprosti i
otpusti, zasluge i druge religiozne privilegije. Petnaest stoljeca ranije Krist je rastjerao trgovce iz Hrama,
optuzujuci ih da su Bozju kucu pretvorili u razbojnicku spilju!
Nezadovoljan s prihodma Aleksandar je 1501. poceo sakupljati novac po Evropi i to tako, sto je posvuda
razaslao svoje legate da prodavaju i rasprodavaju indulgencije (oprostajnice).
Godina Gospodnja 1500. bila je zadnja Jubilarna Godina prije Reformacije. Besramna prodaja
indulgencija po Njemackoj, kao i druge zlouporabe i pokvarenost u Crkvi bili su veliki “trn u oku” jednom
njemackom redovniku. Sve to potaklo ga je da prikuca svojih 95 Teza na vrata katedrale u Wittenbergu.

*****

9. Poglavlje

CUDA NA PRODAJU

Ljudi vole cuda i ceznu za njima. Crkva je i to iskoristila za stjecanje prihoda. Otkad je crkvena praksa
komercijalizacije “cuda” postala najzahvalniji izvor novca, vrlo brzo se pokazalo da sto je neobicnije i
spektakularnije “cudo”, to je veci i prihod njegovog promicatelja. Profitabilnost cuda ovisila je ne samo
o neobicnosti dogadjaja i njegovog cudotvorca, nego i o koristima koje su imali oni koji su u njih
vjerovali. Jer, za vjerne cuda su bila dokaz Bozje intervencije u narocitim prilikama.
Ova eksploatacija individualne i kolektivne lakovjernosti krscanskog svijeta bila je za Katolicku crkvu
neizmjerno unosna. Bozja darezljivost i intervencije mogli su biti dijeljeni i pokazani u nebrojenim
situacijama i okolnostima. Tijekom Srednjeg vijeka i kasnije, cuda, cudotvorci i Bozje intervencije bili su
veoma raznoliki i raznovrsni. Oni su odrazavali narav, vjerovanje i mentalitet onih koji su bili pod
njegovim utjecajem, ali i duh crkve u kojoj su cuda nastajala. Osvrnut cemo se na samo nekoliko
karakteristicnih koji vec “sami po sebi” dovoljno govore o njihovoj naravi, ali i kako su se oni preokrenuli
u doga-djaje kojima je Crkva bogato profitirala.

Jednog dana zitelji mjesta Aspe u Francuskoj izvrsili su iznenadan napad na svoje susjede u mjestu
Saint- Savin. Da bi ih sprijecio i zaustavio u zlu naumu, opat iz Saint-Savina popeo se na drvo i izgovorio
odgovarajucu molitvu, te tako paralizirao napadace, da su bili poubijani bez ikakvog otpora. Kad je papa
cuo o masakru, bacio je intrerdict na Saint-Savin. Rezultat je bio 7-godisnje prokletstvo nad mjestom u
vidu neplodnosti zena, stoke i njiva. Da bi dobio odrjesenje, Saint-Savin je pristao placati papi godisnji
danak od 30 sua, a koji je vjerno placao sve do Francuske Revolucije 1789.g.
1120. godine biskup iz Laona ekskomunicirao je (izopcio) gusjenice koje su pustosile biskupiju, a
zahvalni seljaci su ga za to nagradili na razne nacine.
Dok je sv. Bernard propovijedao u Foigny –ju bio je stalno prekidan rojevima dosadnih muha.
Izgubio je svoje svetacko strpljenje i ekskomunicirao ih. Slijedeceg jutra rojevi muha su nadjeni mrtvi, a
primljenu nagradu sv. Bernard dao je najblizem samostanu.
1451. biskup iz Lausanne odredio je sudjenje mnostvu pijavica koje su ugrozavale ribe u jezeru.
Odredjeno im je, pod prijetnjom ekskomunikacije, da se skupe u pripremljeno mjesto sto su one i
ucinile. Zahvalni ljudi obilno su darivali Crkvu.
1480. crkveni sud u mjestu Autun izopcio je vojsku gusjenica i odredio lokalnim svecenicima da
ponavljaju anateme sve dok gusjenice ne budu unistene. Slijedece godine u mjestu Macon izopceno je
veliko mnostvo puzeva. 1516. u Normandiji svecenici su izopcili agresivne skakavce i komarce.
Bartholomew Chassance koji je zapisao brojna takva “sudjenja i izopcenja” izjavljuje da su ona bila
zakonita i korisna, a to dokazuju i obilnija darovanja Crkvi u Desetinama i florinima. A sto je bilo vise
stetnih i napasnih, muha, komaraca, gusjenica i skakavaca te njihovih izopcenja, anatema i sudjenja, to
je puk obilnije darivao svoju Crkvu. I po onoj cistoj logici, najezde napasnih zivotinjica bile su vrlo
pozeljne, ali – samo za Crkvu.

Medjutim, Crkva je puno vise profitirala kad bi autenticni sveci stupili u akciju. Spomenut cemo samo
nekoliko najbizarnijih slucajeva. Dakle, na zapovijed sv. Stanislawa neki Petar koji je bio mrtav, ustao je
iz groba i pojavio se na sudu kao svjedok u prodaju nekretnine. Nakon sudjenja je zadovoljna strana je
dostojno nagradila lokalnu crkvu i to sa poprilicnim dijelom dobivene nekretnine.
U 13. stoljecu sv. Antun u Italiji cuo je, da je njegov otac u Liabonu osudjen za umorstvo. jedan
andjeo prenio ga je u Liabon. Tamo je sv.Antun pitao umorenog covjeka – da li je istina da ga je ubio
njegov otac? Mrtvac je odgovorio negativno i Antunov otac je bio oslobodjen. Antuna je andjeo vratio
natrag u Italiju. Nad njegovim grobom sagradjena je crkva koja je postala mjesto hodocasca, gdje
hodocasnici i danas odlaze i ostavljaju bogate darove.
Sv. Vincent Ferrier (1357-1419) ucinio je jos bolje. U toku svoje propovijedi dobio je krila i odletio u
zrak, te obisao vise mjesta gdje je utjesio umiruce. U Pampeluni je jednoj umirucoj zeni rekao, da ce joj
pribaviti oprostenje s Neba ako ispovijedi svoje grijehe. Ona je pristala, a sv. Vincent je napisao pismo
kako slijedi: - Brat Vincent moli Sveto Trojstvo da daruje ovoj grijesnici oprostenje grijeha. – Pismo je
odletjelo ravno u nebo, a nakon kraceg vremena palo natrag. Na njemu je pisalo: - Mi, SvetoTrojstvo,
zamoljeni od naseg Vincenta, darujemo grijesnici oprostenje i ona ce biti u raju za vrlo kratko vrijeme!
Da bi se zadovoljio cinizam onih sumnjicavih i manje lakovjernih, dogadjaj je bio potvrdjen od strane
nikog drugog do – papina sobara. On je dao potvrdu ove “cinjenice” i uz to jos i imena 14 visokih prelata
koji su to posvjedocili.
Ovaj dogadjaj je izazvao pravu epidemiju “nebeskih pisama”, koja su zacudo uvijek stizala kleru. Ta
pisma su dosegla izuzetno visoku cijenu.
I nepoznati “sveci” su cinili cuda. U Salamanki je postojalo cudno zvono, koje je zvonilo “da upozori
ljude na dolazece cudo”. To se najcesce dogadjalo kad bi darivanja u katedrali bila manja od ocekivanih.
Sto se tice crkvenih zvona moramo spomenuti ovaj cuveni slucaj. Kad je papa Aleksandar IV. skinuo
kaznu ekskomunikacije, sva zvona crkve u Avignonetu pocela su zvoniti “sama od sebe”. I ne samo to,
nego su zvonila cijeli dan i noc iako se nisu mogla cuti skoro 40 godina! Ovo svjedocanstvo su dali
stanovnici Avignoneta iz 1293. godine, a papa Pavao III. spomenuo je dogadjaj u svojoj Buli iz 1537.
Sve ove manifestacije u vremenu u kojem su se “dogodile” bile su uzimane vrlo ozbiljno. One su se
dogadjale zahvaljujuci svecima. I kako su se kroz generacije umnozavali sveci i njihova cuda, tako su se
umnozavala i njihova svetista. Svetiste kao mjesto narocite poboznosti je pravi magnet za hodocasnike.
A oni nikada ne dolaze praznih ruku i bez darova, cak ni oni najsiromasniji. Zato su svetista uvijek bila
ukrasena i zlatom i srebrom i dragim kamenjem, ali i darivana obiljem novca.

Zato su poboznoati svecima postale siguran i obilan izvor blaga za Crkvu u cjelini i zasebno za njezin
kler. Treba podsjetiti, da je citava Evropa bila nacickana svetistima, a hodocasca su bila obavezan oblik
poboznosti stoljecima, tako da je to znacilo neprekidan dotok prihoda Crkvi.

*****
 Vatikanske
Milijarde (6)
6. Nastavak

10. Poglavlje

BURZA OPROSTA

Iako su cuda, cudotvorci, hodocasca i Jubileji proizvodili i donosili velike prihode Crkvi, ipak su
bili nepredvidljivi i rizicni, pa prema tome i nesigurni i nepouzdani. Zato je trebalo smisliti ne-
sto sigurnije i solidnije, da bi prihodi dolazili redovno. A to nesto je zapravo bilo papama na
dohvatu ruke. A to je ta cudesna moc Petrovog nasljednika i Kristovog namjesnika da
“svezuje i razvezuje” na Zemlji. U ocima krscana to je bila velika povlastica za njihovo
rasterecenje od svih mogucih grijeha, a u rukama papa neiscrpno sredstvo za neiscrpnu
primjenu. Medju ostalim radnjama ta je moc pokazala svoju punu djelotvornost u praksi
kupo-prodaje oprostajnica iliti i n d u l g e n c i j a . Da pojasnimo, to su oprosti svih
grijeha, i onih buducih, koji se mogu kupiti za odredjenu svotu novca.
U pocetku oprostajnica je bila vrlo bezazleno oruzje u duhovnom naoruzanju Crkve i vrlo
rijetko koristeno. Ona je bila smisljena tako, da pomogne pokajniku kao otpust nakon
ispovijedanja grijeha. Ali posto su svecenici poceli to zloupotrebljavati, papa je odlucio da to
pravo zadrzi samo za sebe. Kao i mnoge druge crkvene prakse i ova se tokom vremena
izopacila. U pocetnom stadiju ona je bila jedna povlastica koja se darivala vrlo rijetko i
stedljivo i samo u izuzetnim prilikama. U 11. i 12. stoljecu bio je velik dogadjaj kad bi papa
darovao oprostaj-nicu od samo sedam dana oprosta.
Ali, doslo je vrijeme Krizarskih ratova i oni su bili faktor koji je indulgenciju gurnuo u prvi
plan. Da bi potakli ljude da stanu pod zastavu svetog kriza, pape su poceli darezljivo i siroke
ruke dijeliti indulgencije. Nakon oslobodjenja Kristova groba u jeruzalemu, indulgencije su se
okrenule protiv neprijatelja Crkve u Evropi. Navest cemo samo dva primjera: papa Urban VI.
naredio je da se Engleska bori protiv Francuske, posto je Francuska podrzavala njegovog
suparnika papu Klementa VII. Da bi stimulirao dobrovoljce Urban je obecao potpune oproste
svakome tko uzme oruzje za “njegovu stvar”; papa Ivan XXII. ucinio je istu stvar proglasivsi
“krizarski rat” protiv Napulja, koji je podrzavao njegovog protivnika anti-papu Grgura, itd.
Posto su se indulgencije pokazale izuzetno profitabilnima svi su zeljeli tu privilegiju, poje-
dinci, crkveni redovi i mjesta. Njihova prodaja imala je razlicite oblike i nacine. Na primjer,
posjecivanje nekog svetista i crkve nekog sveca moglo je donijeti puno oprosta, ako se ne
zaboravi ostaviti opipljiva zahvalnost tom svecu. A svaka opetovana posjeta povecavala je
broj i duzinu oprosta. Tko bi tomu odolio? Hodocasnici su doslovce opsjedali neke crkve i sve-
tista. Sve je to s vremenom doseglo takve dimenzije, da su indulgencije prakticki postale
“masine za proizvodnju novca”.
Mala crkva u kojoj je Franjo Asiski imao viziju bila je obogacena novom vrstom indulgencije
nazvanom “koliko-toliko”. To je znacilo, da svatko tko posjeti crkvu u mjesecu kolovozu u
narocitom svetom danu dobiva plenarnu ili punu oprostajnicu s v a k i p u t a kad udje u
crkvu. Pa sad, sto vise puta udjes u crkvu, ali ne praznih ruku, to vise oprosta dobijes. Ne
treba se cuditi, da je ova malena crkva u Portiunculu postala jedna o najposjecenijih. Ali ova
moda je postala predobra, a da bi ostala ogranicena samo na Portiunculo. I ostali franjevci su
pozeljeli imati tako nesto, pa je uskoro svaka franjevacka crkva imala svoj Portinculo-Dan.
Usprkos njihovu zavjetu siromastva i odricanja srebroljublje je nadvladalo i ugusilo taj svecani
zavjet. Ali i druge redovnicke zajednice nisu mogle odoljeti ovom izazovu, pa su i dominikanci,
karmeliti, augustinci i drugi slijedili njihov primjer.
Zatim dalje, smisljen je i tzv. “povlasteni oltar”. Papa je rekao, da sluzenje mise za tim
oltarom u korist neke duse moze odmah osloboditi tu dusu iz cistilista. Uskoro je svaka crkva
bila opskrbljena i ukrasena takvim oltarom i sluzenje takovih misa se silno rasirilo. Svaka
obitelj je zeljela pomoci izbavljenju dusa svojih dragih pokojnika iz vatre cistilista, ma koliko-
god to kostalo. I na tome se nije stedjelo. Mise za mrtve su postale nepresusan izvor prihoda
za Crkvu, pa nije cudno da je Latimer u 16.stoljecu grmio: “Dolje cistiliste i mrtvacke mise
koje prazne djepove, a gore Krist koji oduzima grijehe svijeta”.
Apsurd je isao tako daleko, da je proglaseno da tzv. “svete stube” u Rimu (koje su navodno
one iste na kojima je Krist stajao pred Pilatom) donose neizmjernu dobit dusama u cistilistu.
Postaje “kriznog puta” takodjer u Rimu bile su pune kompletnih oprosta i krscanin je mogao
skupiti i do stotinu godina oprosta u jednoj kalendarskoj godini.
Kako su vremenom indulgencije rasle brojcano, tako je rasla i njihova duljina i
apsurdnost. Cak su i najpobozniji poceli sumnjati u njihovu djelotvornost. Ali njihova
ekstravaganci-ja se i dalje nastavljala. Tako je papa Leon X. u godini 1513. darovao kapeli sv.
Anunciate u Firenci povlasticu da svi koji ju posjecuju svake subote mogu steci tisucu godina
oprosta. Cak i nakon sto je koncil u Tridentu odredio ogranicenja takvom neumjerenom
dijeljenju duhovnih povlastica, praksa se nastavljala i dalje. Djelomicni oprosti, puni oprosti,
za jednu godinu, tri, pet, deset, sto i vise godina, oprosti Svetog Duha, oprosti Kriznog puta,
Pilatovih stuba, Apostolskih blagdana, nedeljni, Bozicni, Uskrsni, oprosti na crkvene
blagdane.......itd. Lista bi bila predugacka za nabrajanje.
Velicina i dimenzije blaga kojeg su tokom stoljeca indulgencije donijele Crkvi naprosto se
ne mogu izracunati ni izmjeriti. Njihov uspjeh je bio velicanstven. Njihova uporaba,
zlouporaba i uvredljivost sluzila je samo jednom cilji, a to je povecanje prihoda i blaga Crkve.
Ne manje vazno bilo je pokretanje, usmjeravanje i kontrola sirokih masa.

Dominantan faktor srednjovjekovne povijesti u Evropi bila je stalna borba papinstva sa

svjetovnim vladarima za prevlast. U toj borbi svjetovna vlast je bila uskracena za duhovna
oruzja koja su bila u rukama papa. Jedno od njih su bile i indulgencije. Osim toga, pape su
mogli po volji proglasiti Krizarski rat, pa su princevi, kraljevi i carevi morali dobro promisliti
prije nego li se usprotive rimskom Pontifu.
Osvajanja, istrazivanja, pokrstavanja i dominacija nad poznatim i nepoznatim zemljama i
rasama bila su znatno ubrzana duhovnim oruzjem Crkve, medju kojim su indulgencije bile
vodece. One su odigrale najvecu ulogu u oblikovanju kljucnih dogadjaja u povijesti Evrope.
Ako i jesu u vrlo rijetkim prilikama imale pozitivnu ulogu i djelovanje, ipak su najvise dopri-
njele ogromnoj pokvarenosti i izopacenosti Crkve. Njihova prodaja za novac postala je jedan
od najvecih skandala u krscanstvu. Vise nego gramzivost samih papa, izopacenosti ove cisto
profiterske prakse doprinjela je pokvarenost svecenstva i redovnika uvijek spremnih da se do-
kopaju novca na bilo koji nacin. Kako sv.Petar gleda na to koristenje svog imena za bogace-
nje nije nam poznato. Ali nam je poznato sto je veliki Apostol rekao covjeku koji mu je
ponudio novac za jednu duhovnu povlasticu: .... a Petar mu rece:”Neka ide u propast tvoj
novac zajedno s tobom, jer si vjerovao da dar Bozji mozes dobiti za novac”. (Djela Apostolska
8.20)
A kako Svevisnji gleda na trgovinu Njegovom miloscu, prastanjem i spasenjem? Vrlo strogo!
A to cemo i saznati ako ne prije, a ono u veliki i strasni Dan Suda – Dan Gospodnji.

Naravno da su krscani desetljecima svugdje negodovali i mrgodili se protiv pokvarenosti

svecenstva i njegovih nekrscanskih praksi.
I onda konacno, dosao je protest, otvoren i snazan. Kao sto to cesto cini, Providnost je i ovaj
puta za veliki zadatak izabrala malog covjeka. Mali njemacki uznemireni redovnik izrekao je
glasno i jasno ono sto ga je silno tistalo i ljutilo – “Rimska crkva je od Bozje milosti nacinila
sramnu trgovinu!” On je tu praksu prodaje oprosta nazvao teoloskom monstruoznoscu. Taj
redovnik, dr. Martin Luther 31. listopada 1517.g. prikucao je svojih cuvenih 95 Teza na vra-
ta crkve u Wittenbergu i tako se usprotivio onome pred kojim su drhtale i okrunjene glave –
rimskom papi. Bio je to sudbonosan dan za krscanstvo.
 Papa Leon X. dao je nadbiskupu grada Meinza dozvolu (1517.g.) da prodaje indulgencije i

tako namiri svoje dugove, sto je tada u Njemackoj bila uobicajena praksa. Dominikanski
fratar J. Tetzel koji je bio ujedno i papin delegat, trgovao je indulgencijama u okolici
Wittenberga. Rezultat Lutherovog gadjenja nad tom praksom izazvao je konacno ono sto je
bila

*****

11. Poglavlje

CRKVA POLAZE PRAVO VLASNISTVA NAD AMERIKAMA

Papa Aleksandar VI. (1492-1503) Sluga Slugu Bozjih, kao vikar ili namjesnik prijestolja sv.Pe-
tra bio je ne samo nasljednik autoriteta svih svojih prethodnika, nego i njihovih dekreta,
tvrdnji i dogmi utemeljenih na zlokobnoj Konstantinovoj Darovnici, koja je bila izvoriste svih
papinskih zahtjeva za teritorijalnim suverenitetom. I morala je biti izvrsavana i sprovodjena
onako, kako su ju tumacili njezini glavni cuvari – rimski pape. I tako je to islo stoljecima.
Najznacajnije rijeci iz Darovnice koje se odnose na teritorije su one ranije vec citirane, a
koje nalazimo u zadnjem clanku, i glase: “Konstantin daje suverenitet nad Rimom....Italijom..
i nad Zapadnim Regijama papi Silvestru i njegovim nasljednicima”. Ravnajuci se po ovom
nacelu, papa Hadrijan IV. dao je Irsku engleskom kralju 1155.g.
Najmocniji srednjovjekovni pape Bonifacije VIII. i Grgur IX. uzdigli su papinsku vlast iznad
kraljevske i carske postavivsi tako glavne temelje Crkve, a to je vrhovna duhovna i svjetovna
vlast - “Vrhovni svecenik ili Pontifex Maximus (papa) pravom datim od Boga ima puninu
vlasti nad cijelim svijetom”. U skladu s tim Grgur je izjavio da je “poznato je da je Konstantin
smatrao, da onaj kojemu je Bog povjerio brigu o nebeskim stvarima treba takodjer vladati i
zemaljskim stvarima i zato je zelio da Kristov namjesnik ima takodjer kraljevstvo i na Zemlji.”
Do otkrica Amerike Zapadni Regioni su obuhvacali Evropu. Nakon otkrica Novog svijeta oni
su se prosirili na sve otkrivene i jos neotkrivene otoke i kopna. Sukladno tomu pape su trazili,
ni manje ni vise, nego apsolutno vlasnistvo nad Amerikama. Dakle, polaganje prava nad
Amerikama izronilo je nakon sto je Kolumbo vec stavio nogu na novo tlo. Vladajuci papa cim
je saznao za otkrica, pozurio je da podijeli Novi Svijet na temelju svog “legalnog prava” posto
je to temeljem Darovnice ionako sve bilo njegovo vlasnistvo. No bez pisanog dokumenta to ne
bi islo, pa je aktualni papa Aleksandar VI. godinu dana nakon otkrica Novog Svijeta 1943.
izdao slavnu “Bulu Kastilji o Novom Svijetu”. Aleksandar je napisao taj dokument, koliko da u
jasnim izrazima potvrdi papinsko vlasnistvo nad tim teritorijima, toliko da sprijeci Spanjolsku i
Portugal da zauzmu nove zemlje bez prethodne dozvole njihovog gospodara i vlasnika – pape.
U ovom slucaju Aleksandar je djelovao ne samo kao papa, nego i kao spanjolski papa. On
je zelio da njegova Spanjolska dobije sve, ili sto god je vise moguce. Zato je odredio da
Amerika pripada spanjolskoj kruni i da nitko drugi ne moze dobiti nijedan dio tog teritorija bez
dozvole zakonitog gospodara pape. Spanjolskojn pripadaju osim novootkrivenih zemalja i one
jos neotkrivene.
Ovaj papin dokument neobicno je vazan i zanimljiv, pa zasluzuje da ga bolje upoznamo.
Engleska verzija potjece iz originala, a objavljena je 1577. Moze se naci u Hakluytus
Posthumus, London 1625.

“Papina Bula Kastilji o Novom Svijetu”

Aleksandar Biskup, Sluga Slugu Bozjih nasem najvoljenijem sinu u Kristu

kralju Ferdinandu, i nasoj dragoj kceri u Kristu Izabeli, kraljici Kastilje, Legiona
Aragona, Sicilije i Granade, najplemenitijima princevima, pozdrav i Apostolski
blagoslov.
 Mi smo istinito obavijesteni da buduci ste vi odredili da trazite i nadjete izvjes-
ne otoke i cvrsto kopno, daleke i nepoznate koje jos nitko dosada nije nasao,
sa namjerom da privedete stanovnike... u nasu katolicku vjeru.....
Ova zadnja fraza, .... “dovesti - privesti domoroce u katolicku vjeru”.... baca najjasnije
svijetlo na temeljnu motivaciju ove papine poduzimljivosti. Svi ostali faktori ma koliko bili
vazni,
Spanjolska kraljica shvatila je to najozbiljnije. Bila je vrlo pobozna osoba, stovise, bila je
fanatik i vjerovala je apsolutno u sve dogme i misiju Crkve. Bila je pod utjecajem, ili bolje
receno pod vlascu svog ispovjednika, covjeka koji je bez sumnje odgovoran za mnoge njezine
odluke. Pa tako i za prvu odbijenu Kolumbovu molbu za pomoc, ali i one koja je omogucila lov
na heretike koji je rezultirao mucenjima i spaljivanjima pod vodstvom “svete inkvizicije”.
Osim kraljicine zelje da sluzi Crkvi, ona je u otkricu novih zemalja vidjela veliku mogucnost da
popuni ispraznjene kraljevske riznice, tim vise sto se govorilo o basnoslovnom blagu i bogat-
stvu tih dalekih zemalja. Prema tome, oba faktora, i religiozni i ekonomski bili su odlucujuci
za financiranje Kolumbova putovanja. U svakom slucaju, prilike su bile vrlo povoljne za papi-
no drsko prisvajanje novootkrivenih zemalja. Nakon spomenutog uvoda papa Aleksandar nas-
tavlja:

“Vi ste uz velik trud i cijenu izabrali naseg dragog sina Kristofora Kolumba kao
najboljeg i najpogodnijeg za takav podvig, i opremili ga ljudstvom i brodov-
ljem i ostalim potrepstinama, da trazi morem gdje dosada nijedan covjek nije
plovio, daleke otoke i kopno dosad nepoznate, covjeka koji je marljivo istrazu-
juci Veliko More i nasao neke otoke gdje zive (kao sto je receno) mnogi narodi
u miru, hodaju goli i ne jedu meso....
Mi smo dalje obavijesteni da je gore spomenuti Kristofor Kolumbus podigao i
tvrdjavu s oruzjem na jednom od tih otoka.”

Nakon ovog, papa govoreci kao gospodar i vlasnik onoga sto su istrazivaci vec otkrili i onoga
sto ce tek otkriti u buducnosti, dolazi na ono glavno. Ovo su njegove nezaboravne rijeci:

“Mi velikodusno podupiremo ovaj vas hvalevrijedan cilj.... i svojom voljom, ne

na vasu molbu niti molbu bilo koje osobe, nego nasom slobodnom pobudom i
nesto znanja, i sa puninom Apostolske vlasti, dajemo, darujemo i odredju-
jemo vama i vasim nasljednicima s v e otoke i kopno vec pronadjene i
otkrivene, kao i one koji ce tek biti otkriveni, prema Zapadu i Jugu linijom od
Pola Sjevernog do Pola Juznog od Sjevera do Juga. Ukljucuju se u ovu Darov-
nicu sva pronadjena kopna i otoci prema Indiji i drugdje....udaljeni od gore na-
recene linije pomaknuto sto Lega (morska milja) prema Zapadu i Jugu od oto-
ka nazvanih Los Azores i Kapo Verde. Dakle svi otoci i kopno od narecene Lini-
je prema Zapadu i Jugu a koji nisu u vlasnistvu bilo kojeg krscanskog princa
ili kralja do ove godine 1493. po Utjelovljenju naseg Gospodara Isusa Krista..

Zatim njegova Svetost Papa jos jednom utvrdjuje svoj autoritet ukazujuci na izvor tog auto-
riteta:

“Mi, sa autoritetom od Boga Svemoguceg nama darovanog po Svetom Petru i

kao namjesnici Kristovi, dajemo, poklanjamo i odredjujemo vama i vasim nas-
ljednicima kraljevima Kastilje i Legiona, sve otoke i kopna sa njihovim naselji-
ma.... kao i sva prava i ovlasti. Odlucujemo ovom nasom Darovnicom i Ured-
bom da se od nekrscanskih vladara koji posjeduju gore spomenute otoke i kop-
no oduzmu njihova prava.

Nakon sto je odlucio, odredio, darovao i potvrdio sve spomenuto papa Aleksandar je istaknuo
mogucnost i prijetnju izopcenjem svakoga tko bi se usudio nepostovati njegovu odredbu. Jos
jednom Aleksandar oznacuje demarkacionu liniju posjedovanja i istrazivanja spomenutih teri-
torija. I konacno, Aleksandar zakljucuje svoj cin darivanja sa prijetnjom svakome tko bi se
usudio prekrsiti njegovu volju:

“Nijedan covjek da ne prekrsi, niti da se usudi raditi suprotno ovom Pismu nase
 preporuke i zelje, odluke, odredbe, darovnice, opomene, zapovijedi i zabrane.
Ako bi se itko drznuo ne postovati ili povrijediti ovo isto, neka zna da ce okusiti
srdjbu Svemoguceg Boga i njegovih svetih Apostola Petra i Pavla”.

Izdato u Rimu u godini utjelovljenja naseg Gospodara 1493. cetvrti dan mjese-
ca petog u prvoj godini naseg papovanja.

Zbog suparnistva Spanjolske i Portugala, slijedece godine 1494. Ugovor u Tordesillasu

pomaknuo je papinu demarkacionu liniju jos dalje na Zapad. To je dovelo do nastanka Brazila,
jer je najveci dio uskoro otkrivenog “brazilijanskog pupka” bio ukljucen u portugalski domi-
nion.
I tako su papina darovanja katolickim krunama spanjolskoj i portugalskoj bila sasma
dovoljna, da 2/3 Novog Svijeta stavi pod duhovnu vlast Rima. Pobozni sinovi Crkve Spanjolci i
Portugalci zahvaceni istrazivackom groznicom nastavili su ploviti uzduz i poprijeko Oceana.
Stigli su tako i do Indije, Kine, Moluka i Japana. Kada je otkrivena Panamska Prevlaka i nakon
njenog prelazenja otkriven Tihi Ocean, jedan svecenik clan ekspedicije usao je u valove drzeci
raspelo u rukama i vicuci – “uzimam ovaj ocean u ime Isusa Krista i Njegovog namjesnika na
Zemlji rimskog pontifeksa – pape!”
Novi Svijet je tako postao apsolutno vlasnistvo papa, od sjevera do juga, od istocnih do
zapadnih obala, i tako je dodan onom Starom Svijetu koji je vec dugo bio pod trostrukom
krunom rimskog cezara i svecenickog poglavara.

*****

Nastavlja se.....
 Vatikanske
Milijarde (7)
7. nastavak

12. Poglavlje

EKONOMSKI FAKTOR IZA REFORMACIJE

Krikovi ljutnje, negodovanja, otpora i agonije svih svetih, pobunjenika i reformatora koji su
karali Crkvu zbog njenih stranputica nikada nisu prestali odjekivati kroz proteklo tisucljece, a
upucivani odusevljenim istinskim vjernicima, ravnodusnom mnostvu i gluhoci vladajucih
papa i njihove hijerarhije. Ti krikovi su trazili i ponavljali zahtjev za reformom papinskog
krscanstva, ali uzalud. Ako je i bilo trenutnog ucinka, on je ubrzo bio vatrom ugusen. To
svjedoci pepeo svih onih koji su spaljeni na javnim trgovima srednjovjekovnih gradova
Evrope. Legije revnih i slavnih heroja nestale su nakon uzaludnog krika ali i opomena o
nado-lazecim nevoljama i mnogostrukim – Jao!
I kada je konacno izbila eksplozija potaknuta od sila koje su kljucale na samom dnu, mo-
nolitna crkvena gradjevina se pocela urusavati. I bilo je pravo cudo, sto eksplozija nije izbila
vec mnogo ranije.
Fenomen Martina Luthera nije bio posve neocekivan. Njemacki redovnik postao je
glasno-govornik, ne toliko sebe samog i svojih sumnji i nedoumica, koliko zlovoljne i
uvrijedjene populacije koja nije vise mogla trpjeti silnu izopacenost i degeneraciju Crkve. Ta
Crkva je vladala preko iskvarenih lopova, bogatih raskalasenika i hordi crkvenih i laickih
parazita koji su zivjeli na grbaci te iste populacije. Martin Luther, a da toga nije bio ni
svjestan, postao je glasnogovornik te i takove populacije.
Jer uistinu, bogatstvo Crkve bilo je divovsko, njena pokvarenost takodjer, ali i njeno
odstupanje od apostolskog nauka i prakse. Evropa je bila preplavljena muskim i zenskim
samostanima i opatijama ciji su stanari vodili parazitski zivot uzimajuci “crkvenu desetinu” i
svakojake namete i poreze, te se ugojili i silno ulijenili. Raskosne palace crkvenih dostojan-
stvenika odavale su nacin zivota njihovih stanara ciji je glavni interes bio – koliko prihoda
donosi neka dijeceza ili opatija? Kardinali su njima otvoreno trgovali, tj. kupovali ih i
prodavali.
Sami pape sa svojim dvorom davali su los primjer drugima, jer su zivjeli u luksuzu i obi-
lju, a mnogi i u raskalasenosti. Visoke i unosne crkvene polozaje su skupo prodavali ili dod-
jeljivali svojim rodjacima, nerijetko nezrelim mladicima koji su preko noci postajali kardinali.
Kad je neki papa bio na samrti, kardinali koji su trebali izabrati novog papu prakticirali su
kupovanje i prodaju “glasova”, podmicivanje, cijenkanje i sl. To su radili drsko i bez imalo
stida, pa su izbori novog pape postali najobicnije pogodbe bazarskog tipa.
Osim kardinalskih sramnih muckanja, tu su bili i agenti princeva i kraljeva koji su se otvo-
reno ubacivali u konklave nudeci zlato i posjede za kandidata svog vladara. Zbog svega toga
rezultat je ovisio o visini mita datog kardinalima. Tako su stoljecima konklave bile obican
“pazar” na kojem se papinska stolica kupovala i prodavala po najvisoj mogucoj cijeni, a pape
i kardinali su bili pijuni u toj svetogrdnoj igri.
Treba se podsjetiti da u to vrijeme kardinali nisu bili samo “princevi Crkve”. Mnogi su bili
stvarni princevi ili su zauzimali visoke svjetovne polozaje. Na primjer, engleski kardinal-
kancelar Wolsey bio je vrlo mocan i zapravo je vladao Engleskom od 1514. do 1529.g. Svi
drzavni poslovi i financije prolazili su kroz njegove ruke. On sam zivio je u kraljevskoj
raskosi u ogromnom dvorcu. Dvaput je bio vrlo blizu papinskoj stolici i da je postao papa,
naj-vjerojatnije ni Engleska crkva ne bi bila rodjena. Wolsey je bio prototip princa Crkve, a
koji je imao neogranicenu crkvenu i svjetovnu vlast, bogatstvo i pocasti.
Kardinali ovog tipa kad bi se okupljali radi izbora novog pape, dolazili bi u velikoj pompi, luk-
suzu i pozudi za novcem i cascu, a to nisu nimalo skrivali. Oni su se ponasali poput mocnika
koji su dosli da izaberu drugog mocnika od kojeg bi mogli izvuci sto vise koristi.
Tokom 14. i 15. stoljeca ovi kardinali prije ulazenja u konklave nisu sa sobom donosili
slamnjace, kruh, vodu i molitve Svetom Duhu za dobar izbor. Mnogi su dovodili sa sobom ci-
jelu svoju kamarilu – glavnog sekretara, sakristana, svog ispovijednika, pisara, sluge, dok-
tora, apotekara, brijaca i tako dalje, a sve to za potrebe Njegove Eminencije. Ni to nije bilo
sve. Rimljani su gledali povorke gala kocija koje su dolazile iz kardinalskih palaca, a kojima
su upravljali kocijasi u raskosnim livrejama. Sluge su takodjer nosile bljestave uniforme dok
su posluzivale svoje Eminencije. A sve to umjesto poniznosti, molitava i pokore za pomoc u
izboru novog nasljednika sv.Petra. Nije onda ni za cuditi se kakav je bio rezultat takovih
izbora.
Pape koji su ovako bili izabrani i od ovakovih kardinala, bili su jos gori. Spomenimo samo
nekoliko:
Papa Pavao II. (1464-1471) odmah nakon nominacije obavijestio je Sveti Kolegij, da ce uze-
ti ime Formoso I. (Formoso znaci Lijepi) zbog toga sto je bio najzgodniji covjek koji je ikada
nosio papsku krunu. Kardinali su se pobojali javnog skandala i odgovorili su ga od toga, pa
je on postao Pavao II. Taj narcisoidan i tast covjek se oblacio u najfiniju odjecu, kitio se dra-
guljima, a papinski dvor je bio umnozen lijepim zenama i mladezi. Njegova najveca strast su
bili dragulji i skupocjeno kamenje sa kojima se volio igrati i oni su ga naprosto fascinirali.
Papinsku krunu dao je ukrasiti s izabranim draguljima, tako da je ona postala preteska za
nosenje na glavi. Ipak, on ju je nosio i trpio bolove, pa se smatra da je ona uzrokovala
apoplekticki napad od kojeg je umro. Bio je zrtva vlastite tastine i svojih strasti.
Papa koji ga je naslijedio nije bio bolji. Siksto IV. (1471-1484) je vodio stalne “ratove za
stjecanje novca”. Sve crkvene casti i polozaji bili su na prodaju. Davao je razne povlastice za
najvisu cijenu. Nametao je svakovrsne poreze i takse na pucanstvo. One koji ne bi platili dao
je muciti i vjesati. Isao je tako daleko, da je davao oproste za najteze zlocine. Svima koji bi
zatezali s placanjem prijetio je paklom. Venecijanskim prelatima je prijetio da ce ih prodati
Turcima kao robove, ne budu li redovno placali Petrovoj Stolici. Bio je pravi djavo.
Papa Inocencije VIII. (1484-1492) otvoreno je kupio glasove kardinala. Njegov jedini
interes bile su zene i njegova brojna nezakonita djeca. Papinski dvor je bio ispunjen djecom,
vikom i grajom. Izdrzavanje brojne djece, unucadi i rodbine kostalo je enormne svote i pa-
pinske riznice su se praznile. Inocencije je bio covjek koji je volio zivotne radosti i tjelesna
zadovoljstva. Silno se udebljao, pa je postao “brdo mesa” koje se jedva kretalo sto je
vjerojatno i ubrzalo njegovu smrt.
Naslijedio ga je jos poznatiji kardinal Borgia. Taj Spanjolac imenom Rodrigo Borgia postao
je cuveni papa Aleksandar VI. (1492-1503). Kao kardinal i kasnije papa, on je sprovodio
noci u gozbama i pijankama. Imao je puno nezakonite djece, ali je poznat kao otac
legendarnih Lukrecije i Cesara Borgie. Trosio je velike sume novaca, primao i davao velika
mita za ostvarenje svojih planova i ciljeva. Kao mladi kardinal vodio je razuzdan zivot sto je
nastavio i u kasnijoj zivotnoj dobi. Ustvari, on je i kupio svoj kardinalat. Onda je poceo
podmicivati sve i svakoga, samo da se domogne papinske stolice, a sto mu je konacno i
uspjelo. Drsko i besramno je koristio crkveno blago za osobne potrebe, a svoj utjecaj je
prodavao za dobre novce. Kao spanjolski papa radio je u korist svoje zemlje, pa je tako
izdao famoznu “Bulu Kastilji za Novi Svijet” – dokument kojim je citavi Novi Svijet darovao
Spanjolskoj i manje Portugalu. Aleksandar VI. je jedna od najsramnijih figura u dugackom
nizu rimskih papa.
Kad je 1513. izabran papa Medici ili Leon X. gore opisani nacini crkvenog poslovanja su
bili dobro uhodani i Crkva je postala poput neke trznice ili burze, gdje se sve moglo kupiti i
prodati. Leon X. je bio agnostik. Ono sto ga je ucinilo “besmrtnim” u analima krscanstva, to
je otvorena i javna prodaja-rasprodaja indulgencija u svrhu skupljanja novca za gradnju ba
zilike sv.Petra. To je izazvalo iskru koja je zapalila reformacijski pozar. Leon X. ostat ce poz-
nat kao papa za cijeg je pontifikata zapocela Velika Reformacija.
Zapadno krscanstvo je puklo na dva dijela. Iako su Reformaciju inspirirale primarno teo-
loske pobude i pitanja, ne manje vazne sile dale su joj pokretacku snagu i priliku da bude
uspjesna. Te sile bile su: pohlepa za blagom, osobito crkvenim i njegova preraspodjela, te
novi faktori, odnosno njihovi zameci, a to su nacionalizam, prikriveni rasni antagonizmi i
sukob kultura koje su se mijenjale. Ali, da nije bilo one silne zudnje za povecanjem
materijal-nih dobara i bogatstva pitanje je, bi li Reformacija mogla biti rodjena, prezivjeti,
uzrasti i konacno uspjeti.
Treba podsjetiti, da ova Reformacija nije bila prva u povijesti. No, ona je bila prva koja je
uspjela (svi raniji pokreti i pokusaji zavrsili su bezuspjesno) i zato sto je uspjela, ona je pos-
tala VELIKA REFORMACIJA. Da nije, postala bi tek zabiljezba u analima crkvene povijesti.
Njezin uspjeh uvjetovan je pogodnim zbrojem i zreloscu prilika, a to su: krajnja korupcija
Crkve, hrabrost i revnost Luthera i njegovih suradnika, ali jos vise od toga – mocan faktor
laickih svjetovnih elemenata koji su htjeli preuzeti ogromno bogatstvo Crkve, ili bar dio
istoga. Kraljevi i princevi, plemstvo i gradjani, zapravo svi su bili motivirani i imali su neki
svoj interes. Teoloske rasprave bile su za njih sporedne i nevazne, ali kao poslane od
Providnosti. One su im davale opravdanje za osvajanje i zaplijenu imovine i zemljista koje je
Crkva drzala stoljecima. Povoljna prilika je trebala biti iskoristena, jer mozda vise nikad ne bi
dosla.
Inace, ekonomska motivacija, osim kod visih slojeva drustva postojala je i kod nizih, jer
je “fiskalna politika” Crkve pritiskala sve. U 14. i 15. stoljecu taj teret je postao skoro nepod-
nosljiv, poput nekog neprekidnog gusenja koje je za nize slojeve bilo pojacano jos i dodat-
nim nametima i porezima kralju, lokalnim princevima i gradskoj upravi. Crkva, umjesto da
malo popusti zeljezni stisak i pokaze milosrdje postala je jos grabezljivija. Njezin stisak je
bio jak i nepopustljiv bez obzira na situaciju, a vrsila ga je kroz godisnje poreze papi, razne
“desetine” i namete, prinudan rad i uvijek prisutan i obavezan “Petrov novcic”. I tako se
desilo, da su teoloske rasprave koje u obicnim okolnostima zanimaju samo manje i
ogranicene skupine u drustvu, postale centar zanimanja za sile koje su dugo pruzale ruke za
privlacnim bogatstvom Crkve. Njemacki knezovi pali su u iskusenje, isto kao i razni mocnici
u drugim zemljama. U Engleskoj je bitka za razvlastenje Crkve bila predvodjena samim
kraljem.
Henrik VIII. je za svoje grubosti, pozude i okrutnosti imao opravdanje u silnoj zelji za
muskim potomkom na prijestolju. Njegovi dinasticki problemi doveli su do sukoba s papom.
On je takodjer vidio i veliku ekonomsku korist koju bi mogao imati od Reformacije. Pohlepno
englesko plemstvo je stalo uz njega da bi se domoglo posjeda, nekretnina i blaga. Probu-
djena nacionalna svijest je pitala – zasto da placamo poreze strancu u dalekoj stranoj zemlji
i nase blago da odlazi u drugu zemlju? Zar ne bi bilo bolje da ostane kod nas u nasoj zemlji?
Buduci je takvo raspolozenje prevladalo, oni su se lako odrekli pape i njegove crkve.
Reformacija je za njih bila jedna transakcija u kojoj su oni bili glavni dobitnici. Engleska
Crkva je tako mogla biti rodjena.
Ekonomski potstrek je prema tome odigrao izuzetno veliku ulogu za uspjeh Reformacije,
kako u Engleskoj, tako i u Njemackoj. Ne smije se zaboraviti, da su Lutherova snaga i us-
pjeh dosli zbog podrske vecine njemackih knezova koji su zeljeli sekularizaciju crkvene
imovine. To je bio mamac koji je privukao sve one koji su se okupili u isti tabor protiv Rimo-
katolicke crkve. Da nije bilo tog ogromnog crkvenog bogatstva, pitanje je, bi li se laicki
elementi u to upleli i podrzali protestantske reformatore samo zbog teoloskih razloga? Dakle,
materijalna dobra Crkve postala su glavni razlog njenog gubitka tih istih dobara, jer je ona
njihovo gomilanje stavila u prvi plan svoje cjelokupne djelatnosti. Podsjetimo, da je u tom
periodu Crkva bila najveci, najbogatiji i najmocniji feudalac u Evropi i da se nijedan vladar
nije mogao ni usporediti s njom!

I da zakljucimo, nepopustljivo i tvrdoglavo zgrtanje i gomilanje materijalnih dobara i ovo-

zemaljskog blaga na najbezobzirnije nacine, postalo je glavni uzrok za gubitke koje je Kato-
licka crkva dozivjela od Reformacije. Upozorenje drevnog mudraca glasi: - “I vidjeh veliko
zlo pod suncem; skupljeno blago koje je na propast svom vlasniku....” Biblija (Propovjednik
5.13).
I to je optuzba, ali i osuda naj- materijalistickije, naj-bogatije i naj-pokvarenije institucije
na Zemlji koja sluzi bogu Mamonu povezana s vladarima ovoga svijeta. Umjesto da sluzi, da

pazi, skrbi za njega i bude dobar pastir Kristovu duhovnom stadu, kao sto je to i naredio
sam Ucitelj i Osnivac svoje Crkve Isus Krist.

*****

Nastavlja se .....
 Vatikanske
Milijarde (8)
8. nastavak

13. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA I BASNOSLOVNO BLAGO

SPANJOLSKIH KOLONIJA

Putovi Providnosti su nepredvidljivi, neispitljivi i neshvatljivi ljudskom umu. Jer dok se oplaku-
ju gubici prividno apokaliptickih razmjera, nacrti neizmjernog znacenja i nesagledivih poslje-
dica se stavljaju u pokret bez i najmanjeg upozorenja o njihovoj znakovitosti za vrijeme koje
dolazi.
Sa raskolom Katolicke Evrope na dva neprijateljska tabora (1054.g) crkveno, duhovno i
svjetovno uzdizanje premjesteno je na Zapad gdje je napredovalo neslucenom snagom. U 16.
stoljecu samo nekoliko decenija nakon sto je Kolumbo stao nogom na novo tlo, a Evropa s
Reformacijom skoro samljela stari Katolicki Svijet, pape su krenule u osvajanje novih bezgra-
nicnih horizonata.
Samo godinu dana nakon otkrica Amerike, papa je napravio prvi odlucujuci korak u tom
pravcu. On je izdao slavni dokument – Bula (upucena) Kastilji o Novom Svijetu -1493.g.
kojom daje Amerike iskljucivo dvjema katolickim zemljama, Spanjolskoj i Portugalu. Ta
koncesija dvama iberijskim narodima bila je uskoro pretvorena u ono sto je zapravo i bila,
naime u monopol Crkve za evangelizaciju novog kontinenta preko dvije katolicke nacije.
Uspjeh je bio fantastican. Za samo jedno stoljece papinski simboli su se kocoperili od vrha
Kalifornije do repa Juzne Amerike. Konkvistadori su dobro obavili posao. Amerike su odista
postale ogroman papinski leno i to visestruko veci nego je to bila Stara Evropa.
Zadatak naravno ne bi mogao biti obavljen bez pune suradnje i podrske svjetovnih vlada-
ra. Od samog pocetka Crkva i drzava (kraljevstva) bile su medjusobno povezane i ovisne.
Njihova suradnja, iako neizmjerno korisna za obje strane, vodila je neizbjezno u sukobe kao
sto je to bilo i u Staroj Evropi. A to je znacilo ucestale trzavice i medjusobne svadje. Naime,
od vremena Reformacije cak i katolicki kraljevi sve su cesce trazili svoju neovisnost od papa i
oslobodjenje od papinskog jarma. Takvi vladari, ako bi se i borili za interese Crkve, ne bi
propustili priliku da interese svoje krune stave ispred one papinske, a sto je naravno izazivalo
silnu srdjbu papa. I tako su se americke kolonije ubrzo nasle izmedju dvije vatre, izmedju dva
sukobljena gramziva autoriteta – crkvenog i svjetovnog (civilnog).
I dok je Crkva u to vrijeme u Evropi bila na gubitnickoj strani, ovdje je bila na
pobjednickoj, jer je prakticki cijeli americki kontinent uspjela pretvoriti u prostrani katolicki
imperij u kome je njezina uloga bila superiorna. I tako dugo dok je spanjolska kruna
suradjivala nije bilo vecih problema, ali kad to ne bi, sukob je bio neizbjezan. A izbijao je
uvijek kadgod bi ekonomski interesi Katolicke crkve bili ugrozeni. Moc Crkve lezi u rukama
njezine hijerarhije. A ona je uvijek bila preokupirana zgrtanjem blaga, ne samo za Crkvu kao
ustanovu, nego i za sebe. Takovu njezinu aktivnost civilni autoriteti su tolerirali dotle, dok su
imali podjednaku korist. No, kad bi crkvena hijerarhija postala pregramziva, tada bi izbio
sukob. A posljedice bi osjetio i Madrid i Rim, koji su u to vrijeme bile dvije najutjecajnije sile
na americkom kontinentu.
Opisat cemo ukratko velike pobune koje su zahvatile grad Meksiko 1624.g. Iskra koja ih je
zapalila bila je naoko banalna. Nadbiskup grada Perez de la Sena trosio je velik dio svoje
energije za napredak svojih osobnih interesa i svog materijalnog stanja. Medju raznim
poslovi-ma kojima se bavio bila je i njegova klaonica u pomocnim prostorijama nadbiskupske
palace.
To je bilo nezakonito i potkralj je naredio zatvaranje. Nadbiskup je odbio rekavsi da potkralj
nema vlast nad vrhom hijerarhije. Zatim se ljutito okomio na kolonijalnu vlast.
 Dok se ovo dogadjalo, jedan poznati profiter i trgovac hranom osumnjicen je za nezakoni-
te poslove. Kaznjen je novcano, a prijetio mu je i zatvor. Ali desilo se, da je trgovac bio blizak
s nadbiskupom i ovaj ga je pred policijom sklonio u jedan dominikanski samostan. Potkralj se
nije usudio upasti u samostan, pa je naokolo rasporedio oruzanu gardu da bi sprijecio bijeg
krivca. Nadbiskup je svaki dan posjecivao svog prijatelja, podbadao ga u pruzanju otpora i
cak planirao njegov bijeg. U svome bijesu optuzio je potkralja za povredu “svetista
samostana” i prava Crkve, kao i njegovog religijskog autoriteta. Ali vlada nije popustila. Onda
je nadbiskup izopcio potkralja, suce, vojnike, gardu i cijelu Vladu. Potkralj nije htio
pogorsavati situaciju i obratio se apostolskom sucu, koji je naredio da nadbiskup povuce sve
ekskomunikacije. Nadbiskup nije poslusao, nego je dao zakljucati sve crkve u gradu i
proglasio interdict.
Sve crkvene sluzbe i sakramenti su bili zabranjeni. Kler je grmio anateme, a sva zvona su
zvonila polako i potmulo, kao da obznanjuju najvecu nesrecu. Ljudi su se uplaseno okupljali
na ulicama pitajuci sto se dogadja kad sva zvona tako zlokobno zvone. Odgovor je dat tako
sto su svecenici isli u procesijama noseci veliki kriz omotan u crno i svijece, pojajuci korale i
obiljezavajuci kuce izopcenika. Nitko nije smio razgovarati, druziti se ili pomoci onima koje je
nadbiskup izopcio. Pucanstvo se silno uplasilo. Kad su im svecenici rekli da bi i oni mogli biti
osudjeni na vjecne muke u paklu, to je izazvalo opci uzas. (“Pasi ovce moje” –rece Isus Petru,
a ne “plasi ovce moje”).
Kada konacno uzasnuti puk to vise nije mogao izdrzati i kad je nadbiskup bio siguran da
ce on uciniti sve sto mu on kaze, rekao im je da budu spremni krenuti s njim protiv onih koji
su navukli prokletstvo na grad. I poveo je puk ka Vrhovnom sudu, te poceo provocirati i poti-
cati na nasilje. Tada ga je sud dao uhititi, oglobiti i protjerati iz grada.
Ali, nadbiskup je zedjao za osvetom i nije mirovao. Ponovo je izopcio cijelu Vladu i stavio
grad pod novi interdikt. To je bio pocetak otvorene pobune, jer je praznovjeran puk u strahu
od novih izopcenja i anatema stao na stranu religije, a protiv potkralja i civilne vlasti. palaca
potkralja je bila opkoljena, a kamenje i cigle su pljustali po njoj. Jedan svecenik na konju je
vikao – Zivio Krist! Smrt hereticima! Potom su krenuli u napad na sjediste Vlade i zapalili
zgradu. Garda je otvorila vatru i mnogi su poginuli. Potkralj je morao spasavati glavu i sklonio
se u jedan prijateljski franjevacki samostan. Pobijedivsi tako “neprijatelje Crkve” nadbiskup je
trijumfalno usao u grad nocu i u pratnji velikog mnostva koje je nosilo goruce baklje.
U dalekoj Spanjolskoj pobune su izazvale veliku uznemirenost. Kralj je poslao istrazitelje i
nakon provedene istrage, pet svecenika je osudjeno na galiju. Potkralj je bio potpuno
opravdan i rehabilitiran, a arogantni nadbiskup smijenjen. Tako je ovaj problem morao biti
rijesavan autoritetom samog kralja, sto pokazuje izuzetnu aroganciju crkvene hijerarhije koja
je manipulirala uplasenim i praznovjernim pukom za svoje ciljeve i interese.
Borba izmedju Crkve i drzave u Meksiku i diljem spanjolske Amerike nastavljala se i dalje.
Doduse, pobune u gradu Meksiku pokazale su civilnim vlastima da je mudrije dijeliti vladanje
s Crkvom, nego ju imati protiv sebe. Crkva je to iskoristila tako, sto je prijetnjama i ucjenama
zadobila golemi utjecaj u spanjolskim kolonijama sve dok konacno nije preuzela kontrolu u
svim sferama zivota. Drzava se nasla u udavskom zagrljaju koji je onemogucavao svaki
razvitak i napredak. Posljedice takove visestoljetne taktike bile su te, da je Katolicka crkva
diljem spanjolske Amerike imala bezgranicnu moc, ne toliko politicku, koliko ekonomsku.
Crkva iako bescutna i nemilosrdna, bila je dovoljno lukava i mudra da ostavi drzavu u
uvjerenju, kako u njoj vladaju civilni autoriteti. Populacija je bila koristena i upotrebljavana za
odredjene ciljeve vec prema potrebama i okolnostima. To je bila taktika na “duge staze” koja
se pokazala izu-zetno uspjesnom.
Ekonomsko bogatstvo Katolicke crkve je rapidno raslo zbog njenog povlastenog drustvenog
statusa. Od samog pocetka kler je bio povlastena klasa, koja je dobijala prostrana zemljista i
posjede, kao i druge poklone od darezljive spanjolske krune. Osim toga, Crkva se bogatila i
na razne druge nacine – neprekidne razne “desetine”, darovi i zavjestanja u novcu i nekret-
ninama, crkvene takse prilikom vjencanja, krstenja, pokopa, raznih prigodnih skupljanja,
mirazi dati zenskim samostanima, prihodi od svakodnevnih misa.....itd. itd. Treba dodati i to,
da su crkveni prihodi i kapital bili oslobodjeni od svih poreza. Osim toga, svi crkveni objekti i
sve sto pripada Crkvi gradilo se obaveznim dobrovoljnim radom pucanstva, a drzava i narod
su sve opremali i snabdijevali sa svime.
I tako, dok se Crkva enormno bogatila stanovnistvo je siromasilo, a to je uzrokovalo stalne
bune i ustanke.
 Pri kraju kolonijalnog perioda Katolicka crkva je posjedovala i kontrolirala polovinu totalnog
blaga Meksika, Perua, Kolumbije, Paragvaja i Ekvadora. Slicno je bilo i u ostalim latino-
americkim zemljama u kojima je ta ista Crkva bila neosporna gospodarica njihovih dusa, a s
time i njihovog blaga.

*****

14. Poglavlje

REVOLUCIJE I CRKVENI PRIHODI

Na kraju 18. i pocetkom 19. stoljeca tri velika uragana uzdrmala su crkveno grandiozno
gomilanje blaga i to u kratkom vremenu od samo jedne ljudske generacije, a to su: Sjeverno-
Americka Revolucija, Francuska Revolucija i Spanjolsko-Americki rat.
To nisu bili samo znameniti dogadjaji u povijesti zapadne civilizacije. To su takodjer bila tri
zlosutna kamena medjasa u povijesti Katolicke crkve. Revolt sjevero-americkih kolonija doveo
je do stvaranja Sjedinjenih Americkih Drzava, ali je istovremeno stavio u prvi plan jedan prin-
cip toliko omrazen Katolickoj crkvi, a to je princip Odvojenosti Crkve i Drzave. Ovo nacelo
ugradjeno u temeljno zakonodavstvo novih Americkih Drzava postalo je integralni dio jedne
nove neovisne protestantske nacije. Osim toga, to nacelo postalo je uzor za primjenu i drugim
nacijama zapadne hemisfere.
S druge strane, Francuska Revolucija dodala je jos drasticnija nacela i stavila Staru Evropu
na vatru i to sa doktrinama, koje su bile jos neprijateljskoje po ustrojenu i ucvrscenu religiju
kakva je bila katolicka. Osim rusenja prijestolja uspostavljenih na svetoj formuli o
“bozanskom pravu kraljeva” koje je katolicka crkva tako dugo blagosiljala, oni su trazili
razvlastenje Crkve od njenog nagomilanog bogatstva.
Poruka Sjeverno-americke i Francuske revolucije nije mogla mimoici najmonolitniji i naj-
jzaostaliji dio Novog Svijeta, a to je Spanjolsko– Americki-Ibero-Katolicki zatvoreni prostor
koji se protezao od Kalifornije i Floride do Ognjene Zemlje. Spanjolske kolonije pod utjecajem
revolucionarnih principa pocele su zbacivati evropski jaram s razlicitim uspjehom. Ali, ako su
se i otresli monarhije nisu se mogli otresti i Katolicke crkve. Ona nije mogla biti neutralizirana,
a pogotovo zatrta. Usprkos razvlastenju Crkve kojeg su sprovele nove centralno i juzno-
americke republike, ostaje cinjenica, da se katolicka crkva nakon “mirovanja” od nekoliko
desetljeca pocela opet dizati i oporavljati ubrzanim tempom.
U Evropi je proces razvlastenja Crkve bio drasticniji nego drugdje. Francuska Revolucija
lisila je “Petrovu stolicu” najveceg dijela kolosalnog bogatstva. Mnogobrojni samostani,
opatije i biskupije bili su reducirani ili ukinuti. Njihova prostrana imanja i zgrade vraceni su
drzavi i narodu. Ne treba zaboraviti, da je Crkva u Francuskoj prije Revolucije bila najveci
zemljoposjednik u zemlji. Kada je Napoleon postao carem on je smeksao takvu politiku spram
Crkve, posto je trebao crkvenu podrsku svojim politickim i dinastickim ambicijama. I tako se
Crkva poput Feniksa opet oporavila i dosegla svoj zenit pod Napoleonom III. koji je bio
karikatura Napoleona I. (Bonaparte).

Oporavak Crkve bio je moguc ne toliko zbog briljantne osrednjosti i nesposobnosti Napo-
leona III, koliko zbog religiozne lakovjernosti i zatupljenosti njegove zene carice Eugenije.
Crkva je u tome vidjela svoju veliku i sretnu priliku i maksimalno ju je iskoristila. Stara dobro
isprobana i djelotvorna politika stavljena je u puni pogon: cuda, ukazanja, nova svetista i
unosna hodocasca. Ubrzo je Crkva u Francuskoj zaljecila rane i nadoknadila gubitke koje joj
je zadala Revolucija. Vrijedno je spomenuti jedan primjer takove crkvene politike i prakse, a
ciji je glavni cilj bio prikupljanje franaka, sterlinga, dolara i drugog dobrog novca, zlata i
srebra. Ovaj primjer je bio tipicna pilot-shema za one druge koji ce doci.
Redovnica Catherine Laboure vidjela je jednog suncanog dana u lipnju 1830.g. djevicu Mariju
u jednom ovalnom okviru. S druge strane dodatno su se pojavila srca Isusa i Marije. Onda je
Djevica rekla Catherini da treba napraviti medalje sa takovim otisnutim srcima. Svatko tko
bude nosio takvu medalju, bit ce posebno zasticen. Dosjetljivo! Tko bi odolio tome, a da ne
zrtvuje nesto novca za takovu divnu zastitu? I desilo se tako, da je 1832. bilo napravljeno
1500 takvih medalja. Dva crkvena reda – Kceri Milosrdja i Lazaristi naslucujuci zamasan
financijski profit, postali su sponzori i propagatori novog kulta. A rezultat? U prve cetiri godine
proizvodnje ove medalje prodano je preko 10 milijuna komada i to samo u Evropi! A ovaj
biznis i dandanas dobro ide u katolickim zemljama.
Inace, cudotvorna medalja bila je samo uvod u zapanjujuci udar samo dva desetljeca
kasnije.
Jednog tmurnog dana 1856.g. dvoje-troje bolesljive bosonoge djece reklo je, da je culo,
vidjelo i govorilo s djevicom Marijom. Nakon toga, slijedila su uobicajena dogadjanja -
sumnje, nevjerica, sugestije, odusevljenje, patnja, varalice i konacno prihvacanje. Pojava
Djevice i njezina cudesna prisutnost bili su sluzbeno priznati. Hodocasca su krenula, najprije
lokalno, a onda i nacionalno. Najveci promotor novog kulta bila je ona ista lakovjerna dama
najviseg polozaja. Ona je pod vodstvom svog ispovijednika i nekih osoba sa dvora pozeljela
imati bocu vode sa jednog izvora. Ali ne bilo kojeg, nego sa onog za kojeg je Crkva uvjerila
vjernike, da je potekao iz suhog i tvrdog tla spilje u kojoj je Djevica govorila sa jednom
djevojcicom. Netko je vec imao pripremljenu bocu s takvom vodom, a plemenita je gospodja
obznanila kako je od cudotvorne vode dobila veliki dusevni i tjelesni mir. Prijatelji su ju
slijedili, pa je uskoro “sveta voda iz spilje” postala najtrazeniji artikal. A Parizanke su umjesto
novog parfema trazile svetu vodu!
Naravno da voda nije stizala u Pariz zabadava. To je kostalo nesto novca. Ali kad se male
svote umnoze u tisucama, one postaju velike. Otada pa nadalje - spilja, izvor, voda, Djevica i
mjesto gdje se pojavila bili su ucrtani na zemljopisnu kartu. Visoka dama nije bila nitko drugi
do carica Eugenija, zena Napoleona III. a cudotvorno mjesto – L u r d (Lourdes).

Ne dugo nakon toga Napoleon III. je izgubio svoje prijestolje. Crkva je trpjela novi gadan
udarac u Francuskoj, jer je Napoleonovo Carstvo zamijenila agnosticko-ateisticka neprijate-
ljica Crkve – Francuska Republika. No, cemu zabrinutost? Lurd, otada cudotvorna tvornica
prihoda uspjesno je pustena u pogon. I jos uvijek dobro radi, bez kvarova i prekida. I nitko
zapravo ne zna, koliko je prihoda i blaga Crkvi donio ovaj kult.

Ali u susjednoj Italiji zbio se dogadjaj od najveceg znacaja. Papinska teritorijalna drzava
koja je utemeljena u 8. i 9. stoljecu darivanjima Pipina Malog i njegovih nasljednika, a
ucvrscena pomocu krivotvorenih dokumenata (Konstantinova Darovnica), prestala je
postojati. Papinske Zemlje usle su u sastav novo-ujedinjenog Kraljevstva Italije 1870.g.
Jos 1848. rimski narod je svrgnuo papu kao svog kralja i proglasio Republiku. Papa je apelirao
na katolicke narode za “oruzanu intervenciju i oslobodjenje crkvene drzave od nitkova i
sektasa”.
Napoleon III. izgubio je rat s Prusijom i papa je izgubio svog glavnog zastitnika. Vise nije
mogao nista uciniti, pa se demonstrativno zatvorio unutar vatikanskih zidina, gdje su ostali i
njegovi nasljednici bez “sluzbenog” izlaska i nastupa sve do II. svjetskog rata.

Papinska teritorijalna drzava je tako zauvijek nestala s karte Evrope i sa povijesne pozornice.
Osim Vatikanskog grada povrsine 108 akri (rala), Crkva vise nije imala svoj zemaljski
Dominion.

U toj istoj godini u kojoj je drasticno pao njegov svjetovni ugled i autoritet i izgubivsi svoje
zemaljsko kraljevstvo, papa Pio IX. je sazvao 1. Vatikanski koncil. I tu je jednim majstorskim
udarcem uzdigao sebe iznad svih ljudi, proglasivsi Dogmu o nepogresivosti pape.
Nesto sto se nijedan covjek nije nikada usudio uciniti.
NASTAVLJA SE....
 Vatikanske
Milijarde (9)
9. nastavak

15. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA PONOVO LISENA SVOG BOGATSTVA

Dogma o nepogresivosti uzdigla je papu iznad svakog smrtnika i na razinu bozanstva.

Doduse, gubitak teritorijalnih Papinskih Zemalja a sto znaci papine svjetovne drzave i vlasti,
cinio se onda kao smrtonosan udarac. Ali, posto se zapadno drustvo rapidno mijenjalo,
gubitak teritorija nije vise bio tako sudbonosan kao u prijasnjim stoljecima, jer bogatstvo nije
vise bilo tako usko povezano sa vlasnistvom nad zemljom – zemljoposjedom. Industrijska
revolucija je preobrazavala zapadni svijet. Izgradnja tvornica sa uvecanom industrijskom
proizvodnjom, otvaranje i povezivanje trzista, organizirani rad, koristenje novih materijala i
eksploatacija radne snage mijenjali su sliku Evrope i Amerike.
Gubitak Papinskih Zemalja ma kako bio gorak za Crkvu, neizbjezno ju je gurnuo u nove
tvuizazove i prisilio na stvaranje i zgrtanje novih vrsta blaga i bogatstva.
Osim gubitka svjetovne drzave, Crkvi su zaprijetile i nove “kuzne” teorije i ideologije poput li-
beralizma, demokracije i socijalizma, a koje su generirale anti-klerikalizam. Mnogi narodi na
Zapadu su uspostavili drzave ciji je glavni cilj uz ostale procese, bio i proces razvlastenja pre-
bogate Katolicke crkve. Liberalne, demokratske, agnosticke i otvoreno neprijateljske Vlade ci-
nile su to diljem prosvijetljene Evrope. U Njemackoj je Bizmarkova “Kulturkampf” paralizirala
Crkvu, dok su u Francuskoj poluateisticki republikanski rezimi sprovodili daljnju neutralizaciju
Crkve smanjenjem i ogranicenjem njenog utjecaja u skolama, vojsci i drugim sferama drus-
tvenog zivota. U susjednoj novo-ujedinjenoj Italiji neprijateljski raspolozene Vlade ogranicile
su djelovanje Crkve svuda gdje je ona superiorno i monopolisticki vladala toliko dugo vreme-
na. Vrlo znakovito, Italija je nakon tisucu i po godina rascjepkanosti konacno mogla biti uje-
dinjena, tek nakon svrgavanja pape kao vladara i ukinuca papinske teritorijalne drzave u srcu
Italije.

S druge strane, one izrazito pasivne katolicke nacije koje nisu sudjelovale u revolucionarnim
pokretima i procesima i nadalje su ostale u papinskom jarmu koji ih je stalno vukao natrag.
Evropski anti-klerikalizam se brzo prosirio cijelom zapadnom hemisferom i u Centralnoj i
Juznoj Americi bio je poput tempirane bombe spremne da eksplodira na najmanji dodir. U
sjevero-americkom, anglo-saksonskom drustvu zbog predominacije protestantizma i djelo-
tvornosti principa Odvojenosti religije i drzave, anti-klerikalizam nije bio tako snazan i razo-
ran. U Latinskoj Americi Katolicka crkva je imala neogranicenu vlast, kako duhovnu tako i
svjetovnu. To joj je omogucilo da tamosnje narode drzi u cvrstom zagrljaju koji je gusio svaki
napredak. Iako su se razne oligarhije smjenjivale, ona je bila stvarna vladarica. A onda je
dosla eksplozija.
Antiklerikalne latino-americke administracije dosle su na vlast kao rezultat reakcije protiv
crkvenog iskljucivog monopola na svim poljima drustvenog zivota, te njenog kolosalnog boga-
tstva. Taj monopol je bio razbijen, a bogatstvo konfiscirano. Ogromni crkveni zemljoposjedi
razdijeljeni su seljacima bezemljasima.
Najjaca eksplozija bila je ona u Meksiku pocetkom 20. stoljeca. U Meksiku je Katolicka
crkva drzala u svojim rukama vise od trecine ukupnog bogatstva zemlje. Zajedno sa svojim
laickim partnerima - krupnim zemljoposjednicima, ona je uistinu bila najveca kocnica cjelo-
kupnog razvitka meksickog naroda. Kad je drzava pocela sprovoditi konfiskaciju i ekspropri-
jaciju bogatstva Crkve, hijerarhija je digla galamu do neba i okrivljavala revolucionarne snage
za progonstvo religije, iako one nisu namjeravale ukinuti religiju. Ali, na te drzavne poteze
Crkva nije reagirala samo vikom i galamom. Ona je potaknula vrlo destruktivan gradjanski rat
koji je gurnuo Meksiko unazad i obiljezio cijelo desetljece (1920-30) bunama, ustancima,
masakrima i atentatima. Katolicki biskupi, svecenici, redovnici, pa cak i redovnice, aktivno su
ucestvovali u svemu tome.
U atentatu na meksickog predsjednika Alvaro Obregona 1928.g. glavni organizator je bila
“majka”-nadglednica jednog samostana. Ona je isla i dalje i trazila pomoc i intervenciju USA.
Katolici u Sjedinjenim Drzavama bili su mobilizirani, a neki su cak trazili “preventivni rat”
protiv Meksika. Iza tih poziva stajala je jedna mocna sila sa kojom je meksicka Vlada u zadnje
vrijeme ratovala. To su bile neke americke divovske korporacije koje su imale velike interese i
profite u Meksiku i koje su se duboko uvukle u ekonomski zivot nacije kontrolirajuci mnoge
sektore.
Nakon udarca na crkveno bogatstvo, Meksiko je 1929. uveo Konstituciju (Ustav) koja
deklarira, da je sve prirodno bogatstvo zemlje narodno vlasnistvo. Sjeverno-americke korpo-
racije (narocito za naftu, bakar, srebro) digle su silnu graju, jer su im interesi u Meksiku bili
ozbiljno ugrozeni. Ipak su dio svog eksploatacijom stecenog bogatstva morale vratiti mek-
sickoj drzavi. I tada su na svijetlo dana izasla dva dotada tajna partnera, a to su bila Kato-
licka crkva i velike korporacije, pa se mogao vidjeti neobican i bizaran spektakl. “Sveta majka
crkva” koja se bori za interese USA korporacija s jedne strane, i korporacije koje se bore za
duhovne i materijalne interese “jedine prave religije”!
Ovaj nesveti savez gotovo je doveo do intervencije Sjedinjenih Drzava u Meksiku. Kato-
licka crkva je organizirala atentat na Predsjednika Meksika, a americke korporacije su poma-
gale politickim spletkama i mitom. Jaka propaganda, pritisak Vatikana, americka katolicka
hijerarhija i novac korporacija doveli su javno mnijenje gotovo do tocke usijanja. Ali americka
Vlada je izdrzala pritisak i postupila mudro i – nije vojno intervenirala. Predsjednik Roosevelt
je interese svoje zemlje stavio na prvo mjesto, kao i uvjerenje, da se Sjedinjene Drzave ne
trebaju mijesati u unutarnje stvari i konflikte u Meksiku. U suprotnom, to bi ugrozilo ne samo
dobrosusjedske odnose dviju zemalja, nego bi izazvalo sumnju i neprijateljstvo ostalih latino
-americkih zemalja.
I tako su pokusaji Katolicke crkve da vrati svoje bogatstvo u Meksiku, pa makar i po
cijenu gradjanskog rata i prolijevanja krvi, neslavno propali. Ali, otada je na vidjelo izisao
jedan savez izmedju prividno suprotstavljenih sila, a to su Katolicka crkva i mocne americke
korporacije (koncerni), a taj savez i danas odlicno funkcionira.
U nadolazecim desetljecima ovo partnerstvo je postalo tako cvrsto i mocno, da je u velikoj
mjeri utjecalo na politicke, ekonomske i ideoloske prilike, ne samo u USA, nego i u Evropi. I
zapravo u cjelokupnom zapadnom svijetu, a cime cemo se pozabaviti u narednim poglavljima.

*****

16. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA POZDRAVLJA RODJENJE BOLJSEVIZMA

Neprilicno partnerstvo izmedju Katolicke crkve i mocnih komercijalnih divova u USA tokom
meksicke “oluje” fenomen je, koji je nastao zbog njihovih slicnih interesa, odnosno zbog
obrane i zastite tih interesa, kao i povecanja dobiti. To nije bio samo lokalni ili regionalni
savez, nego odraz neceg puno veceg i znacajnijeg. To je bio odraz prilika u Evropi gdje su se
pripremali veliki i sudbonosni dogadjaji. Prezivjele evropske monarhije bile su zaokupljene
snovima o staroj nekadasnjoj velicini i sjaju poticani nacionalistickim militarizmom i ekonom-
skom pohlepom, a sto je konacno survalo taj kontinent u krvavi 1. svjetski rat. To je pak
ubrzalo pojavu najdjavolskijeg grijeha dotad – Ruske crvene revolucije ili boljsevizma.
Ovo cudoviste koje je u proslom stoljecu postojalo samo u glavama boema i sanjara,
iznenada je izronulo iz rusevina Evrope kao neki zastrasujuci div prijeteci svemu. Svemu sto
je pripadalo starom redu i poretku, staroj ekonomiji, kulturi i religiji. Ono je imalo snagu
mitoloskih koklopa, ali sa mnostvom malih glava napunjenih brojnim nemogucim-utopijskim
shemama za novo drustvo, za novog covjeka i novu buducnost.
Da se ovo cudoviste pojavilo u nekoj maloj zemlji bilo bi vec dovoljno opasno, ali ono je
izniklo u jednoj ogromnoj i mnogoljudnoj zemlji – u Rusiji. Osim sto je prijetilo svemu i svace-
mu u “svome dvoristu” ono je zaprijetilo i cijeloj Evropi svojim kuznim crvenim bacilima.
Nakon pocetne obamrlosti i pokusavajuci se podici iz rusevina, Evropa je pocela pripremati
obranu od ruskog boljsevizma koji je brzo metastazirao po Evropi. Organizirano krscanstvo
predvodilo je juris, jer se boljsevizam deklarirao ateistickim. Rusenje religije je bio jedan od
njegovih glavnih ciljeva. To organizirano krscanstvo sa svim svojim svjetovnim bogatstvom
glatko je stalo na stranu svih slicnih ustroja koji su bili u opasnosti da sve izgube. Pojedinci,
organizacije, crkve, partije, vlade i narodi ujedinili su se u zajednicki front da uniste Crvene.
Demokracija je svugdje zatajila. Katolicka crkva je osnovala Katolicke partije da bi domi-
nirala demokratskim masinama, ali one su bile nesposobne da zaustave plimu Crvenih. I
tako, usred opce konfuzije izronio je jedan novi snazan pokret. Bio je to fasizam. I kao
kuriozitet – on se rodio u jednoj katolickoj zemlji u kojoj je bilo tisucljetno sjediste papa - u
Italiji. Prva fasisticka diktatura vladala je u Rimu, odmah do prijestolja svetog Petra.
Katolicka crkva je brzo snimila situaciju i uvidjela velike mogucnosti fasizma te pronasla
zajednicki jezik s njime. Jer fasizam je nastao da bi se suprotstavio komunizmu i zatro ga,
kako u Italiji, tako i izvan nje. Ubrzo su se pojavili imitatori. U Njemackoj, Nacisticka partija
napravila je svoj prvi pokret u katolickoj Bavarskoj uz blagoslov Katolicke crkve. A ona je bla-
gosiljala i podrzavala bilo koga i bilo sto, samo ako to moze zaustaviti komunizam. Svi njezini
religiozni, politicki i diplomatski napori izmedju dva svjetska rata bili su inspirirani i usredoto-
ceni na ovu veliku strategiju.
Njeni motivi za to izgledali su logicni. Komunizam je propovijedao ateizam i totalno nesta-
janje organizirane i institucionalizirane religije, odnosno krscanstva. Crkvu nije puno zabri-
njavao ateizam komunista, koliko njegovo neprijateljstvo i hajka na bogatstvo, moc i vlast
koju su takove religije imale. Katolicka crkva je smatrala da je njeno pravo i duznost uzvratiti
udarac i zastititi sebe kao religiju, kao crkvu i kao entitet sa svojim golemim intresima. Za nju
kao takvu pravi uzas je bio to, sto je komunizam htio ukinuti privatno vlasnistvo i preraspo-
dijeliti bogatstva. A medju prvima na udaru je bilo bas crkveno bogatstvo. To je znacilo, da
ce Katolicka crkva u slucaju da komunizam osvoji Evropu, biti lisena svog bogatstva zajedno
sa drugim crkvama.
Zato je savez s fasizmom bio prirodan. Cinjenica da se Katolicka crkva vise brinula za svoje
zemaljsko blago nego za nebesko, bila je dokazana njenim ponasanjem i aktivnoscu. Te
aktivnosti bi bile gotovo nevjerojatne, kad ne bi bile konkretno i dokumentirane. Istina je,
iako zvuci apsurdno, da je Katolicka crkva potajno podrzavala boljsevicku revoluciju. Jer, dok
su njeni vanjski napori i anti-komunisticka aktivnost bili stvarni i vidljivi, tako su i njene taj-
ne aktivnosti spram komunizma bile takodjer stvarne, intenzivne, ali nevidljive. Takva dvo-
struka politika sprovodjena godinama istovremeno na svim razinama, bila je rezultat dva
temeljna pokretacka motora (sile) koji su ju uvijek vodili u njenom dugom postojanju, a to
su: nazasitna glad za crkvenom prevlasti, velicinom i sjajem i isto takva nezasitna glad za ze-
maljskim blagom.
S padom carske Rusije i dolaskom ateistickog komunizma ona je vidjela veliku panoramu
mogucnosti za sebe. Komunisti su dosljedno svojoj rijeci razvlastili Ortodoksnu crkvu (ruska
pravoslavna). Ona se bila identificirala s carizmom i bila je odmah iza krune po moci, ugledu
i bogatstvu. Njezino bogatstvo je bilo kolosalno, a parazitizam njenog klera nevjerojatan.
Zato je pad carizma doveo do neizbjeznog pada i drzavne crkve.
Za Katolicku crkvu koja je vodila specifican rat protiv Istocne crkve od velike Sizme u 11.
stoljecu, pad njenog rivala bila je predobra stvar kad bi bila i istinita. U tom slucaju zlo komu-
nizma bi moglo biti prihvaceno, ali naravno uz jednu proviziju, a to je – davanje slobodne
ruke Katolickoj crkvi u eliminaciji pravoslavlja u Rusiji! Plan je napravljen i tako se desilo, da
je Vatikan istovremeno grmio protiv komunizma s jedne strane, a s druge zapoceo tajno pre-
govaranje s komunistima. Lenjin i papa su se slozili. Papine komisije predvodjene visokim
prelatima bile su poslane u Rusiju pod krinkom humanitarnih misija. U Rimu i drugdje katoli-
cki svecenici su ubrzano poducavani ruskoj pravoslavnoj teologiji i liturgiji. Smisljene su
grandiozne sheme za preuzimanje Pravoslavne crkve, a narocito njenih golemih imanja i
blaga sto je trebalo uslijediti u drugoj fazi pothvata. Bilo kako, Lenjin i njegovi nasljednici
upozoreni su na ovu dvolicnu igru Vatikana. Doslo je do poteskoca i konacno je “tajno ljuba-
kanje” Kremlj-Vatikan bilo naglo prekinuto 1925.g. Tome je vjerojatno doprinjela i situacija u
Italiji.
Musolini je 1922. postao Premijer u Vladi. U pocetku Vatikan ga je hladno primio. Cak je
osnovao Katolicku partiju nasuprot fasizmu, kad su tajni pregovori sa Kremljom propali. Ali,
ubrzo se Vatikan preusmjerio ka fasizmu i prihvatio ga. Napravljen je tajni dogovor s Muso-
linijem – papa ce podrzati fasizam, a on ce se boriti protiv komunizma. Slijedece godine Kato-
licka stranka je ukinuta, a njezini clanovi su savjetovani da podrze novi rezim. Vrhunac
suradnje pape i Musolinija bio je potpisivanje LATERANSKOG UGOVORA I KONKORDATA
1929. godine. Zaruke Vatikan– Fasizam tako su postale i sluzbeni brak.
Ovaj katolicko-fasisticki savez bio je dogadjaj od krajnje vaznosti za Evropu i Zapad, jer je
polozio temelje dvama glavnim smjernicama vatikanske politike: prva je bila identifikacija
Katolicke crkve s dva ekstremna utjelovljenja zapadnog desnicarskog konzervatizma –
fasizmom i nacizmom, ciji je glavni cilj bio unistenje komunizma; druga je bila ona od
najveceg znacaja za buduce dogadjaje i za nasu sadasnju paznju, a to je potpisivanje Late-
ranskog Ugovora 1929.g.

Taj Ugovor je bio sluzbeni pecat kraja crkvene teritorijalne drzave koje se ona konacno i
sluzbeno odrekla. Kada su Talijani 1870.g. oduzeli papi (Pio IX.) tzv. Papinske Zemlje, on i
njegovi nasljednici Leon XIII, Pio X, Benedikt XV, i Pio XI. zatvorili su se unutar vatikanskih
zidina u protestu protiv te “kradje” tvrdoglavo odbijajuci izlazak van. (Pio IX. je tvrdio da je
zarobljenik, pa se demonstrativno zatvorio u Vatikan).
Sa Lateranskim Ugovorom pape su priznale njihov bivsi teritorij kao sastavni dio Italije. U
zamjenu za to trazili su naplatu i – dobili je. Naplata je bila vrlo solidna. Katolicka crkva
nikada ne daje “nesto za nista”. Ona je napravila pogodbu po svom arsinu i dobila cvrste i
opipljive zemaljske vrijednosti u novcu i drzavnim obveznicama.
Ugovor je sklopljen u veljaci 1929.g. Italija je priznala suverenitet “Svete Stolice” ili drzave
Vatikan, koja je zauzimala povrsinu manju od kvadratne milje. Papa je u tom podrucju apso-
lutni vladar sa svom ovlascu. Prostrani teritorij kojim je Crkva tokom citavog jednog tisucljeca
lose vladala zlouporabljujuci svoju vlast, otimala i pljackala dobra i pustosila, sada je bio
reduciran na mikroskopsku drzavicu – grad Vatikan. Inace, Crkva je mireci se sa svojim gubi-
tkom trazila svoju “funtu mesa” pokusavajuci dobiti sto vise od ove pogodbe. Fasisticka Itali-
ja platila joj je 750 milijuna lira (u ono vrijeme vrlo velik novac) i razlicite postotke u
drzavnim obveznicama i papirima.
Prostorno smanjena na najmanju drzavicu na svijetu ova neovisna crkvena teokratska ma-
sina ima na stotine milijuna lojalnih drzavljana sirom svijeta, a sto joj daje ogromnu snagu
zajedno s kolosalnom financijskom moci koju posjeduje. Iznos koji je primila od svoje
domicilne zemlje kao kompenzaciju za izgubljeni teritorij, bio je sjeme buducih milijardi koje
ce ona zgrnuti u narednim desetljecima. Ona je cak napustila svoje tradicionalne nacine
zgrta-nja blaga ovoga svijeta i savrseno se prilagodila nacinima na koje se to radi u
suvremenom drustvu. A to su veliki industrijski i financijski koncerni, trustovi i korporacije.

Godine 1929.-30. bile su velika prekretnica u analima Katolicke crkve. Lateranski Ugovor je
znacio kraj jedne ere i pocetak druge. Pocetak novog perioda u kojem ce buduce bogatstvo
Crkve nezamislivo nadmasiti ono proslo i to u kratkom vremenu od samo nekoliko desetljeca.

*****

NASTAVLJA SE....
 Vatikanske
Milijarde (10)
10. nastavak

17. Poglavlje

PRVI TEMELJI KATOLICKOG FINANCIJSKOG CARSTVA

20. STOLJECA

Lateranski Ugovor iz veljace 1929. potaknuo je tada vladajuceg papu Pia XI. da oformi
posebnu agenciju koja ce upravljati novcem kojeg je fasisticka Italija stavila u vatikansku
blagajnu. S ovom agencijom Katolicka crkva zapocela je novu financijsku politiku, a to su -
internacionalne investicije. To je bio korak koji je vodio opasnim putevima inernacionalnih
spekulacija i financijskih skokova, saltova i rizika. No, Crkva se perfektno snasla i uklopila u
taj milje. Godina 1930. bila je, moglo bi se reci, pocetak nove nove ere u ekonomiji
Katolicke crkve. Agencija Pia XI. nije bila sasvim nova, nego je zapravo bila potomak “starog
roditelja” koji se zvao Uprava Dobara Svete Stolice, a osnovao ju je papa Leon XIII. 1878.
Ona je oformljena da se bavi financijskim poslovima promjenjene papinske ekonomije nakon
gubitka teritorijalnog dominiona 1870.godine.

Crkva je sada imala milijune lira na raspolaganju, pa je odmah krenula u velike

investicije u samoj Italiji. Na taj nacin vatikanski novac je brzo pronasao put u sve tokove
talijanskog financijskog svijeta trgovine, industrije, nekretnina i dr. Proces je bio ubrzan i
olaksan zbog prijateljskih i srdacnih odnosa Vatikana s fasistickim rezimom. Ali i drugi ne
manje vazni faktori pridonjeli su uspjesnim financijskim operacijama. Medju njima, ova tri su
bila od kapitalnog znacaja: a) Crkva je imala svoje vlastite banke, b) bila je izuzeta od
oporezivanja, c) imala je u svojoj sluzbi inteligentnu i spretnu masineriju.
Crkva je drektno ili indirektno kontrolirala nekoliko banaka, medju njima Banku Svetog
Duha i veliku i jaku Rimsku Banku. Mussolini se slozio da vecina vatikanskih investicija bude
oslobodjena poreza, a to je dodavalo nove miijune lira onim vec primljenim. I konacno,
vjesto ispletena vatikanska mreza koju su tvorili visa hijerarhija i laici na kljucnim
polozajima u financijskom svijetu, opskrbljivali su vatikanske ulagace s visoko povjerljivim
informacijama koje nisu bile dostupne nikome drugome. A to je Vatikanu dalo prvenstvo u
vrlo unosnim poslovima i spekulacijama. Treba obavezno spomenuti podrsku koju je Crkva
imala od strane diktatorskog rezima. Posto se ona ideoloski identificirala s fasizmom
(antikomunizam) ovaj je to i nagradio – financijski.
Papinsko-fasisticka suradnja i politika bila je vrlo uspjesna. U narednih 10-tak godina
nakon sklapanja Lateranskog Ugovora 1929. pa do izbijanja II. svjetskog rata 1939., milijuni
su bili vrlo vjesto investirani i donijeli su ogromne profite.
Rast i napredak industrije bio je rezultat ratnicke politike glavnog vatikanskog partnera –
fasisticke Italije. Jer, Mussolini je krenuo putem agresije. Nekoliko godina nakon Lateran-
skog Ugovora izvrsio je agresiju na Etiopiju (1936) sa blagoslovom Katolicke crkve. Bisku-
pi i svecenici skropili su svetom vodicom trupe, oruzje i ratne planove. Bio je to prizor koji je
sokirao i cinicne nevjernike. No, osim takove podrske Crkva je pomagala i na razne druge
nacine. Vatikan je dobar dio svojih lateranskih milijuna investirao u fasisticku ratnu
industriju odlicno procijenjujuci unosnost takovih ulaganja. Kao i svaki ulagac kojemu je
glavni cilj zarada, tako je postupao i Vatikan. Moral je pritom bio sporedna i nevazna stvar.
Nova fasis-ticka kolonija Etiopija bila je vrlo privlacna Crkvi, i religiozno i financijski.
Mussolini je pak bio vrlo darezljiv u obecanjima doklegod je imao podrsku Crkve za svoje
avanture.
Dok je agresija trajala, Vatikan se bavio raznim poslovima narocito u samom Rimu koji je
ubrzano rastao i sirio se. U samo nekoliko godina Sveta Majka Crkva je postala vlasnik
velikih stambenih blokova, raznih nekretnina i zemljista, osobito na periferiji grada gdje se
naj-vise gradilo. Veliki gradjevinski bum donosio je 100%, a gdjekad i 1000% profita. I tako
je zahvaljujuci svom financijskom umijecu, predvidjanju i kalkulacijama, a uz pomoc
fasistickog rezima i svoje razgranate crkvene i laicke masinerije, Vatikan za samo jedno
deset-ljece izgradio svoje novo financijsko carstvo. U onoj istoj Italiji, koja ga je pola
stoljeca ranije lisila njegovog teritorijalnog kraljevstva.

No, osim u Italiji Vatikan je bio vrlo aktivan i izvan nje. U protestantskim zemljama poput
Holandije i Njemacke vodio je svoju politiku stjecanja izbjegavajuci bilo kakve napadne
poteze, jer su tisina, skrovitost i nenametljivost bile najbolje metode za prodor u eventualno
neprijateljske i nesklone sredine.
Gdjegod je njegovo bogatstvo i svojina bilo sigurno, Vatikan se rijetko uplitao direktno u
domace poslove doticne zemlje. To je bio slucaj s Poljskom, Madjarskom, Austrijom,
Cehoslovackom, Belgijom i drugim zemljama gdje su interesi Crkve bili sigurni, te su imali
svijetlu buducnost. Tome su doprinosile nacionalne hijerarhije i naklonost razlicitih
vladajucih garnitura. No, gdje je takva stabilnost bila poljuljana i imovina Crkve ugrozena,
tada je Vatikan intervenirao raznim oblicima pritiska – religioznim, politickim i diplomatdkim,
a sve poradi obrane svojih interesa. I to na prvom mjestu onih opipljivih zemaljskih interesa.
Dakle. kada je u Francuskoj sredinom tridesetih vlast preuzeo poluanarhijski
komunizmom inspiriran Narodni Front, Vatikan se prepao. Narodni Front je imao polu-
komunisticki program i izgledalo je, da ce biti preteca komunisticke Francuske. A
komunisticka Francuska bila bi gora, nego Francuska revolucija ili ateisticka Francuska
Republika s pocetka stoljeca. Stoga je Vatikan zauzeo strog stav spram vlade Narodnog
Fronta. Nasuprot njemu u prvi plan je dosla organizacija katolicke desnice modelirana po
fasizmu, a zvala se Les Croix de Feu. Osjetio se zadah moguceg gradjanskog rata. On je i
buknuo, ali u susjednoj Spanjolskoj gdje je slicna vlada propala. Ekonomska kriza, politicki
kaos i atentati postali su svako-dnevica. Spanjolska Republika ucinila je 1931. g. ono isto,
sto su vec ucinili Francuzi i Rusi u svojim revolucijama – lisila je Crkvu njene imovine. Jedna
od prvih akcija Republike bila je oduzimanje svega sto su posjedovali, vodecem crkvenom
redu Jezuitima (Isusovci). Jer, njihova imovina bila je raznovrsna i oni su bili najmocniji i
najbogatiji crkveni red.
Inace, Crkva je u Spanjolskoj bila najveci i najbogatiji veleposjednik, veci i od
dekadentne aristokracije s kojom je bila tako prisno povezana, da je uglavnom bilo tesko
razlikovati jedne od drugih, osim po odjeci koju su nosili. Republika je i jedne i druge lisila
njihovih dobara, tako da je dobila oko 13 milijuna akri zemljista koje je isparcelirala i
razdijelila siromasnim seljacima. Imovina Katolicke crkve u Spanjolskoj u tom vremenu (oko
1933.) po Johnu Guntheru bila je vrijedna oko 500 milijuna dolara, a vecinu toga kontrolirali
su upravo Jezuiti. Kad je Spanjolska Republika konfiscirala crkvenu imovinu bilo je sluzbeno
potvrdjeno, da je vrijednost iznosila oko 6 milijardi peseta i to prije inflacije koja je
uslijedila. A ta kolosalna vrijednost je ostala i nakon sto je imovina Crkve vec bila reducirana
u proslom stoljecu u dva vala antiklerikalizma.
Ne treba se stoga cuditi, da je 1936. Katolicka crkva stala na stranu jednog gotovo
nepoznatog generala, koji se pobunio protiv Spanjolske Republike. On se zvao general
Franco i gradjanski rat je mogao zapoceti uz blagoslov Crkve. Da li je Republika zasluzila
smrt, da li je ona bila preteca komunizma i anarhizma, da li je Franco bio u pravu u svojoj
pobuni protiv republikanaca – prosudit ce povijest. No, nepobitna je cinjenica da je Katolicka
crkva podrzavala pobunu i to maksimalno. Ona joj je zapravo kumovala i bila jedan od
glavnih kovaca planova za rusenje Republike. Tako je Vatikan (Crkva) zaboravio po tko zna
koji puta vlastiti princip, a to je da vjernici moraju postivati uspostavljenu vlast.
Glavni motiv takovu ponasanju je onaj isti, prastari i vjecito prisutan u dugoj povijesti
Crkve, a to je – zastita i obrana njenih interesa, ponajprije onih zemaljskih kao sto su
privilegije i bogatstvo.
Nakon krvavog gradjanskog pokolja (1936-39) sa oko milijun mrtvih nacionalisticko-
klerikalne snage su pobijedile. Crkva je pjevala Te Deum sirom Pirinejskog poluotoka. Nje-
zina imovina u Spanjolskoj nije vise bila u opasnosti. Hvaljen budi Bog!

*****

18. Poglavlje

UKUPNO BLAGO CRKVE PRIJE I ZA VRIJEME

II. SVJETSKOG RATA

Jedva sto je spanjolski gradjanski rat zavrsio, II. svjetski rat je izbio u rujnu 1939. Iako je
imala znatne stete, Crkva je u Spanjolskoj spasila svoje kolosalno bogatstvo. Ali sta sada,
kad je Hitler izazvao cijelu Evropu? Gdje ce Crkva sada stati i kako ce se postaviti?
Katolicka crkva, iako uznemirena, nije se izgleda trebala puno plasiti. Hitler, usprkos
povremenim manjim svadjama s njemackom katolickom hijerarhijom, nikada nije prijetio
lisavanjem Crkve njenog blaga. Nasuprot tome, on je osigurao vlasnistvo i sigurnost Kato-
licke crkve u nacistickom Rajhu jednim svecanim konkordatom sa Papom u lipnju 1933.g.
svega nekoliko mjeseci nakon sto je postao Kancelar Njemacke u sijecnju. Ovako dobri
odnosi bili su moguci zbog cinjenice, da su se Katolicka crkva i nacizam slozili o uzajamnoj
podrsci. I dok je Hitler garantirao Crkvi njeno vlasnistvo i razne privilegije, ona je naredjivala
svom kleru da prisegne lojalnost i odanost nacizmu. Svecenici su se morali zakuniti, da
nikako nece naskoditi, niti se suprotstaviti nacistickoj diktaturi. Bio je to isti onakav “nesveti
brak” kakav je Crkva sklopila s fasistickom Italijom cetiri godine ranije.
Sagledavajuci sve cinjenice Crkvi se cinilo, da Hitler makako mogao biti neugodan, moze
ustvari biti koristan kao veliki protivnik Staljina i boljsevizma. On je zapravo bio najbolji bra-
nitelj Crkve i njenih milijardi, pa bilo rata ili ga ne bilo. Stoga je kardinal Pacelli, kasniji papa
Pio XII. postao glavni promotor politike direktne ili indirektne podrske dvama ekstremnim
anti-komunistickim pokretima tog vremena, talijanskom fasizmu i njemackom nacizmu. I to
od samih njihovih pocetaka.

Crkva je vrlo takticno pripremala i pomagala ucvrscenje nacizma i Hitlera. U toj njenoj
taktici mogu se prepoznati 4 koraka:

1.) -kada je lider njemacke Katolicke Partije Franz von Pappen postao vice-kancelar
nacisticke Njemacke (drugi do Hitlera) u sijecnju 1933.
2.) -kada su zastupnici Katolicke Partije u Parlamentu glasali za davanje apsolutne moci
Hitleru u ozujku 1933.
3.) –kad je Vatikan odredio njemackom Centrumu (Katolicka partija) da bude raspusten, sto
je i ucinjeno u srpnju 1933.
4.) –kad su Vatikan i Hitler potpisali konkordat u ljetu iste godine.

Prema clanku 30. ovog konkordata...... specijalne molitve nedeljom ce se odrzavati...... za

dobrobit Rajha nacisticke Njemacke. Jos ozbiljniji je bio clanak 16. -...prije nego biskupi
preuzmu svoje dijaceze (biskupije) trebaju dati zakletvu odanosti predstavniku Rajha.....
(Svi detalji ove politike i odnosa Berlin-Rim po prvi puta su objavljeni u knjizi “Vatikan u
svjetskoj politici” koju je napisao autor ove knjige)
Gledano unatrag, ta Vatikansko-Hitlerovska suradnja izgleda kao ogromna greska i
pogresna prosudba Crkve. No u ono vrijeme cinila se ispravnom zbog komunisticke
opasnosti. Jer, komunizam je ne samo negirao religiju, nego je jos vise ugrozavao bogatstvo

cvrsto organiziranih religija – na istoku Ortodoksne (pravoslavne), a na zapadu Katolicke.

Stoga ova potonja nije oklijevala, komu ce se prikloniti i koga ce podrzati. Ali kao vjera
Katolicka crkva je trebala ostati neutralna. I dok je s jedne strane igrao ulogu Univerzalnog
Oca, papa Pio XII. je s druge strane podrzavao Hitlerov Krizarski rat. Osim njega, to su cinile
i druge katolicke zemlje.
Kada je dakle Hitler u lipnju 1941. presao ruske granice, u Vatikanu je nastalo veliko
veselje. Molitve su umnozene, a ozivljen je i Fatimski kult koji je bio utemeljen na obecanju
Djevice Marije da ce “sveti otac njoj posvetiti Rusiju”.
Da bi pripomogle ispunjenju tog obecanja, neke katolicke zemlje su slale svoje vojne
kontingente na rusku frontu. Spanjolska je poslala svoju Plavu Diviziju, a dobrovoljci su
nagrnuli iz gotovo svih katolickih zemalja.
Ne treba zaboraviti, da je Spanjolska primjerice na celu s Francom bila zdusno uz
Hitlera. Nakon gradjanskog rata zemlja je bila polurazrusena i on se bacio na obnovu zemlje.
Najprije je crkvi vratio svu konfisciranu imovinu i to je bila velika pobjeda za Vatikan.
Katolicka crkva je intenzivno krenula u svoju obnovu kupujuci i investirajuci narocito u
nekretnine i dionice. Pisano je – “trazi i dobit ces”. I Crkva je tako i postupala. Spanjolska
hije-rarhija je koristila sve dostupne nacine da nadoknadi izgubljeno i poveca svoje blago.
Vrlo brzo vjernici su bili iznenadjeni, kad su saznali koliko puno njihova Crkva posjeduje u
raznim kompanijama, bankama, tvornicama, plantazama i rudnicima, i drugim neduhovnim
djelatnostima. Ma koliko to ona vjesto skrivala, uvijek se nasao neki “ventil” na koji bi
povjerljive stvari procurile van. Za vrijeme II. svjetskog rata, Katolicka crkva u Spanjolskoj
posjedovala je i kontrolirala oko 1/3 ukupnog bogatstva zemlje.
No, vjerovati da je tako bilo samo u Spanjolskoj bilo bi pogresno. Jer ona je bila podjed-
nako aktivna u svojoj obnovi i umnozavanju kapitala i u drugim katolickim zemljama – Belgi-
ji, Italiji, Francuskoj, Poljskoj.

Osim toga, dok se oslanjao na nacionalne armije da bi sacuvao svoje blago od komunista
na domacem terenu u Evropi, Vatikan je smatrao, da bi bilo mudro i dobro ucvrstiti svoje
financijske interese i preko Oceana. Zapravo, podugo vremena prije pocetka samog rata on
je poduzeo uspjesne korake u tom pravcu. Poceo je investirati ne samo u juzno-americke
katolicke zemlje, nego i u protestantske Sjedinjene Drzave. Iako je to bilo poznato u to
vrijeme, ono sto je bilo veliko iznenadjenje nakon rata, to je bila velicina i opseg tih
ulaganja. Velicina udjela Vatikana u velikom biznisu izisla je na svijetlo dana, kad su neki
dokumenti pali u ruke talijanskih socijalistickih lidera. Oni su dokazivali kolosalne vatikanske
investicije sirom Sjeverne Amerike, a koje su vjesto bile skrivene iza laickih koncerna i
laickih pojedinaca.
Posebna je prica vatikansko investiranje u republike Centralne i Juzne Amerike. U
nekima je Katolicka kontrolirala gotovo sve – zemljiste i nekretnine, bankarstvo,
komercijalno poduzetnistvo, gradjevinarstvo i dr.
Frapantna je primjerice brojka od oko 4 milijarde lira koliko je u 1939. iznosila
vrijednost crkvene imovine u Italiji, a sto po vrijednosti i tecaju talijanske valute u 1969.
iznosi oko 160 milijardi lira.
A onda je Hitler izgubio rat. Evropa je lezala u rusevinama, dok je Staljinova Crvena
Armija okupirala trecinu kontinenta. Vatikan, sretan sto se crvena zastava nije zavijorila na
sv. Petru, mogao je sa sigurnoscu gledati u buducnost. Crkva je bila zahvalna Providnosti na
takvoj zastiti, ali je znala i to, da je takva zastita jos sigurnija kad je ojacana solidnim
milijardama u gotovini ili raznim drugim vrijednostima. Kako u staroj Evropi, tako jos vise u
Novom Svijetu.

*****

19. Poglavlje

VATIKAN ULAZE MILIJUNE U RATNU INDUSTRIJU

I PREBACUJE IH U USA.
Vatikanska banka (Institutio per la Opere di Religione) bila je osnovana s temeljnim ciljem
da “upravlja kapitalom namijenjenim vjerskim zajednicama”. Medjutim, to je bila klasicna
kamuflaza za aktivnosti koje nisu imale gotovo nikakve veze s opisom djelatnosti. Jer, od
samog osnutka njezin zadatak je bio da transferira crkveni kapital i novac iz okupirane
Evrope. Institut je 1942.g. osnovao papa Pio XII. u jeku II. svjetskog rata, kad je Hitler
nakon uspjesnog priblizavanja Moskvi bio zaustavljen. Njegova Svetost se vrlo zabrinula.
Pio XII. jos uvijek vjerujuci u Hitlerovu pobjedu poceo je sumnjati u konacan ishod
velikog pothvata. Sjedinjene Drzave su usle u rat, a to je promijenilo odnos snaga. Americka
moc se pocela osjecati svugdje i ako se ne dogodi cudo, Hitler bi mogao izgubiti rat. I zato,
zbog promjene situacije najbolja politika je bila poduzeti preventivne mjere u zastiti
bogatstva Crkve i tako pomoci samoj Providnosti. A sto bi bilo bolje, nego skloniti blago na
sigur-nije mjesto. I gdje bi to bilo bolje nego unutar udaljenih sigurnih granica USA? Na
kraju krajeva, Bog bi mogao napustiti Hitlera, a Staljin i njegove boljsevicke horde razmiljeti
se po Evropi. Sta ako udju u sam Rim? Cak iako to saveznici sprijece ne zeleci imati Ruse u
zapadnoj Evropi, sta oni mogu ako talijanski komunisti uspostave diktaturu u Italiji?
Komunisticka Italija, Francuska ili Njemacka sasma sigurno znaci ovo – razvlastenje Crkve
od njenog bogatstva u tim zemljama. Ove crne misli potakle su Pia XII. na osnivanje ovog
Instituta, koji je pametno i lukavo integriran u crkvenu masineriju. A on nije bio nista drugo
do fleksibilan instrument za raznovrsne financijske aktivnosti.
Sto je to znacilo u jeku rata? Kao sto je to objasnio jedan autoritet, to je znacilo da je
“ova banka omogucavala Svetoj Stolici da radi transfere preko zatvorenih granica, a sto je
donosilo bogate profite kroz tu rijetku privilegiju prenosenja stranog novca u tadasnjem
podijeljenom svijetu”.
Jer, podijeljeni svijet je zaista bio podijeljen! S milijunima naoruzanih ljudi, sa zatvo-
renim granicama, s bodljikavim zicama, s tenkovima i topovima.... Nitko nije mogao
slobodno prolaziti, osim jednog izuzetka – predstavnika Vatikana. Za njih nisu postojala
ogranicenja. Kao emisari religije i delegati suverene drzave “sluzbeno neutralnog Vatikana”
mogli su se kretati po svojoj volji od jedne do druge drzave i od jednog kontinenta do dru-
gog. S evropskog bojista u mirnu Kanadu, USA i Juznu Ameriku. Nositelji duhovne utjehe,
ali jos vise nositelji banknota, vrijednosnih papira, zlata i srebra.
Tako je Institut za religiozne poslove prenosio sve vece sume novca iz Vatikana u Kanadu
i USA. A takodjer i razne druge vrijednosti, ne samo iz Rima, nego iz cijele Italije, Francuske
pa cak iz hitlerovske Njemacke. Taj delikatan posao obavljale su vrlo povjerljive osobe iz
nacionalnih hijerarhija tzv. “nomini di fiducia” kako ih nazivaju u Vatikanu.
I kako je operacija transfera novca iz Evrope u Ameriku napredovala, tako se sve vise
zainteresiranih stranaka ukljucivalo u nju. Tako su napr. americke korporacije i pojedinci s
dionicama i novcem u Njemackoj zatrazili pomoc Vatikana, da bi spasili sto se spasiti moglo
iz prijeteceg debakla. I – Vatikan je pomogao, direktno ili indirektno. Sa politickim pritiskom
na politicare. Trebamo se prisjetiti cinjenice, da je Katolicka crkva u tom periodu bila usko
povezana s ratnim zbivanjima, ne samo zbog njene podrske fasistickoj Evropi protiv
komunizma, nego i zbog milijardi koje je ulozila u razlicite tvornice diljem Evrope. Jer veza
Crkve s ratnom masinerijom nije bila nesto novo.
Ona je pocela ubrzo nakon potpisivanja Lateranskog Ugovora 1929. i zaprimanja stotina
milijuna lira od Mussolinijeva rezima. Dio dobivenog kapitala ona je ulozila u tvornice oruzja,
koje su radile punom parom zbog pripremanih Mussolinijevih agresija. Vatikanski autoriteti
su naravno sutjeli i prikrivali svoj udjel u tim izuzetno unosnim poduzetnistvima. Vjerojatno
je istina da Pio XII. nije osobno sudjelovao u svemu tome. Ipak, on nije nikada strogo ukorio
talijansku Crkvu zbog njene umijesanosti u invaziju Abesinije. Financije Vatikana nisu bile
direktno u njegovim rukama, nego u rukama grupe “specijalista za financije” koji su radili po
svojoj volji. Tako su vatikanski milijuni bili rasprseni u unosne poslove, medju ostalim u
kemijsku i ratnu industriju koje su opskrbljivale Mussolinijevu vojsku.

Glavni inzenjer vatikanske upletenosti u ratno profiterstvo bio je legendarni financijski

carobnjak Sgr. Nogara. Taj covjek je kontrolirao i igrao se s crkvenim novcem poput madji-
onicara stostruko umnazajuci njezine milijune. Njegovo glavno pravilo je bilo – iskljuciti re-
ligiju i teologiju od financijskih stvari. A njegov motto je bio jednostavan –“posao je posao!”
Preuzeo ga je od pape Benedikta XV. Nogara je nastavio investiranje u ratnu industriju i
poslije abesinske pustolovine. Sirio je poslove i izvan Italije, u Njemacku, polu-fasisticku
Jugo-slaviju i Albaniju.
 Prema tome, prije II. svjetskog rata Vatikan je imao mnoge svoje milijune u proizvodnji
ratnog materijala. Nogara je povezao vatikanske financije s nekim velikim USA korporaci-

jama koje su bile ukljucene u ratnu industriju, pa je Vatikan poceo ostvarivati profit i s druge
strane Atlantika. Nogarine tajne transakcije postale su “zlatni rudnici” za Crkvu. Kolika je
bila stvarna velicina vatikanske upletenosti i sudjelovanja u ratnoj industriji i profitersrvu
Evrope i Amerike, nije nikada bilo potpuno razotkriveno i vjerojatno nece ni biti. To je potvr-
djena realnost kojoj nazalost nedostaju detalji.
Prijatelj autora ove knjige, Dom Luigi Sturzo, imao je informacije o vatikanskim ratnim
makinacijama od Pape osobno, sto ce reci od Pia XI. On je papa koji je potpisao Ugovor s
Mussolinijem i koji je u trenutku ushicenja nazvao Ducea “covjekom poslatim od bozanske
Providnosti”. Dom Sturzo je bio osnivac talijanske Katolicke Partije, jedine politicke stranke
koja je mogla sprijeciti da Mussolini postane diktator. Pio XI. u skladu s tajnim politickim
dogovorom s Mussolinijem naredio je, da Sturzo raspusti stranku, sto je ovaj i ucinio te
otisao u emigraciju. No, i nadalje je bio dobro informiran o najvaznijim vatikanskim
aktivnostima zahvaljujuci svojim vezama u Rimu.
Godinu-dvije prije izbijanja rata Pio XI. je realizirao, da je napravio politicku gresku u
podrzavanju fasizma. Pokusao je nesto i popraviti, ali uzalud. Trazio je susret s Dom
Sturzom. Medju ostalim, informirao je bivseg vodju Katolicke Partije o svojoj “dubokoj tuzi”
sto je tako puno vatikanskog novca investirano u ratnu industriju Italije, ali da on nije
mogao nista uciniti oko toga otkad su financijski poslovi bili u rukama “izvjesnih laika” koji
su radi-
li sto su htjeli. Papa je takodjer rekao, da se talijanske tvornice pripremaju za rat.
Poslije rata Sturzo se vratio u Italiju i obnovio Katolicku Partiju, koja je nazvana Krscanska
Demokratska Stranka. Dom Sturzo je bio covjek odredjen da razotkrije povezanost Vatikana
s fasizmom. Kad je to saznao Pio XI. zabranio mu je da se “paca u stvari proslosti i ometa
Crkvu u “njenoj obnovi nove Evrope”.

Ali najneobicniji dokaz o umijesanosti Vatikana u ratne industrije dosao je iz jednog vrlo
neobicnog izvora – ovaj puta iz Jugoslavije, od generala B. Mirkovica. U proljece 1941.
Jugoslavija je potpisala Pakt s Hitlerom. 27. ozujka general Mirkovic je destabilizirao Vladu,
raskinuo Pakt i stavio Jugoslaviju na stranu saveznika. Vaznost tog preokreta bila je
ogromna, jer je utjecala na tok II. svjetskog rata. To je potvrdjeno i na Nurnbeskom
procesu. Hitlerov ratni plan bio je skroz poremecen. On je odmah reagirao i sazvao generale
i komandante svojih satelitskih saveznika i obavijestio ih o odgodi operacije Barbarosa za 4
tjedna (Barbarosa je bila sifra za napad na Rusiju). Po Karlu Ritteru visokom oficiru u
nacistickoj komandi, odgadjanje od 4 tjedna bilo je presudno za cijeli rat. Ono je rezultiralo
“zimskom bitkom” pod Moskvom i tu je zapravo Hitler izgubio rat.(citirano iz memoara
Antony Edena)
Autor ovo naglasava, jer ono sto je otkrio general Mirkovic nije bilo neozbiljno
blebetanje bez dokaza, a ticalo se glavnog predmeta ovog poglavlja – vatikanskog
financijskog sudjelovanja u ratnoj industriji. Iz nekih financijskih i diplomatskih dokumenata
otkrio je povezanost talijanskih financijskih interesa, nacisticke ratne masinerije i
jugoslavenske manufakture oruzja, a sve to usko povezano s Vatikanom, odnosno njegovim
carobnjakom Nogarom. Sve je bilo tako isprepleteno i pomijesano da su tri partnera –
Italija, Njemacka i Jugoslavija cinila jedan pravi “nesveti trio”.
U Hrvatskoj su katolicki Ustase osnovali tzv. Nezavisnu Drzavu Hrvatsku koju su zdusno
pomagali Vatikan i Mussolini i koja je postala Hitlerov saveznik. General Mirkovic je bio
ogorcen i planirao je prikupiti sve inkrimirajuce dokumente o upletenosti Katolicke crkve u
rat. Na um mu je cak dosla i jedna nevjerojatna misao, a ta je bila da nekoliko eskadrona
posalje na Vatikan i bombardira ga! Jedan eskadron je i pripremljen, ali u noci planiranog
napada doslo je do pogorsanja vremenskih prilika sto je onemogucilo polijetanje. Ekspedicija
je morala biti odgodjena za koji dan. Cini se da je ovo odgadjanje spasilo Vatikanski grad,
jer su jugoslavenske zracne snage ubrzo bile onesposobljene od nacistickih bombardera.
Tako se cinilo, da Katolicka crkva duguje spas svog sjedista Adolfu Hitleru i – losem
vremenu!
Unistenje Vatikanskog grada sa svim njegovim religijskim, umjetnickim i povijesnim
riznicama bilo bi nepopravljiva steta po zapadnu civilizaciju. Ali, jedan covjek je bio toliko
ogorcen na ulogu Vatikana u tom strasnom ratu, da je bio spreman na jedan cin ne
razmisljajuci o svim mogucim negativnim posljedicama takvog cina. Osvrnuli smo se na ovu
pomalo bizarnu epizodu jer je ona sire nepoznata.
Ranije smo spomenuli, da sva velicina i opseg vatikanske ukljucenosti u profitabilan ratni
biznis vjerojatno nikada nece biti u potpunosti rasvijetljeni i razotkriveni. Ali, tko zna....?

Rezultat ratne politike Katolicke crkve, ili bolje receno, vjesti potezi koje je ona poduzela
kad je nacisticki uspjeh postao poraz, bio je ovaj: kad se Hitler konacno ubio pred invazijom
Crvene Armije, Pio XII. u totalnom kolapsu Hitlerovske katolicke Evrope imao je bar zado-
voljstinu u spasavanju milijuna dolara transferiranih u USA. Katolicke investicije nisu
prestale s prekidom neprijateljstava, nego su nesmanjeno nastavljene u narednim
godinama. Crvena Armija je zaustavljena, a Sjedinjene Drzave su postale protektor Evrope.
I buduci da su komunisti u Francuskoj i napose Italiji prijetili uspostavom svojih Vlada u
Rimu i Parizu, Katolicka crkva je zapocela uspjesno politicko-ideolosko partnerstvo s USA.
Tomu je pogodovala stalno prisutna komunisticka opasnost u Evropi koja je silno
uznemirivala Vatikan.
Pio XII. je nastojao smanjiti tu opasnost, pa je intervenirao na razne nacine. U samoj
Italiji tako, sto je naredio glasanje za Katolicku stranku. Svatko tko bi glasao za komuniste
ili cak socijaliste, bio bi ekskomuniciran iz Crkve. Dok je obuzdavao komunisticku prijetnju,
Vatikan se istovremeno poceo obazirati po cijeloj Evropi, da bi pronasao gdje ce moci naj-
bolje investirati svoje milijune. Zapravo, gdje bi oni mogli donijeti najvecu zaradu! Evropa je
dozivjela pravi ekonomski “bum” i procvat, a ekonomska cuda su zaredala. Crkveni finan-
cijski eksperti su se dali na posao. I opet se pokazala vrlo uspjesnom vjestina i intuicija
Crkve u pronalazenju i izboru najboljih i najunosnijih ulaganja. To su bile prosperitetne in-
dustrije, kompanije i sve veci i mocniji koncerni, privatni i drzavni, manji i veci. I to ne sa-
mo u Italiji, nego takodjer i u Francuskoj, Njemackoj, Svicarskoj i cak u Engleskoj.
Vatikan je bez ikakove zadrske ili stida ulagao crkveni novac u hotele i kasina na Rivi-
jeri, a napose u gradjevinarstvo preko Societa Generale Immobiliare. Ovaj koncern je jedan
od najjacih u Italiji i u njemu je Vatikan veliki dionicar. Tu su jos i grupa Italcementi, finan-
cijski koncern Bastoggi, Italgaz, Ceramica Pozzi, velika osiguravajuca kompanija Assicurazi-
oni Generali, Pantanella koncern...... i mnoga druga poduzetnistva i djelatnosti koja s
religijom nemaju nikakve veze. Ne smije se zaboraviti da Vatikan nije placao nikakve
poreze, kako u Italiji, tako i u mnogim drugim zemljama, pa je na taj nacin bio u nepostenoj
prednosti pred ostalima.
Zbog svog privilegiranog polozaja, Vatikan je dobivao sve, a davao – nista! On je samo
uzimao, a davao nije zauzvrat nista. On je uzimao od novca poreznih obveznika (kroz
drzavni aparat), a sam nije placao nikakve poreze. To je izazvalo negativne reakcije u jav-
nosti. Razlicite grupe i pokreti su trazili da Katolicka crkva takodjer placa poreze, ali njihovi
napori su bili bezuspjesni zbog dominacije Katolicke stranke u Vladi. Konacno 1968. postigli
su neki uspjeh – Vatikan se naime “podvrgao” djelomicnom oporezivanju svojih glavnica, a
to je drzavi donjelo milijarde lira.

Nino Lo Bello ekonomsko-financijski korespondent “New York Herald Tribune”-a detaljno

je prikazao velicinu vatikanskih investicija i ekonomske moci u knjizi “The Vatican Empire”
(Vatikansko Carstvo). Sudjelovanje i ukljucenost Vatikana u ekonomiji, industriji i
financijama Italije bio je jedan od glavnih faktora u razvitku i prosperitetu talijanskog
poluotoka.
Koliki je tamo bio “portfelj” (portfolio) Katolicke crkve 25 godina nakon II. svjetskog
rata? Odgovor na ovo pitanje je vrlo tezak, jer je Vatikan jedina drzava koja uporno odbija
otkriti svoj budzet i prihode vanjskom svijetu. Nesluzbene procjene talijanskih Vlada u
raznim periodima a na temelju oskudnih informacija do kojih se moglo doci, bile su blizu
nejasnim i maglovitim nagovjestajima koji bi kapnuli iz Vatikana. Radi se o nekih 15-20%
vatikanskog vlasnistva svih dionica na talijanskoj Burzi. A vatikanske investicije u Italiji
predstavljaju tek izmedju 1/10 i 1/20 njegovih svjetskih investicija.

*****
NASTAVLJA SE....
 Vatikanske
Milijarde (11)
11. nastavak

Napomena:

Slijedi nekoliko poglavlja koja se bave Katolickom crkvom u Sjedi-

njenim Drzavama i koja obiluju podacima o tome, a za koje sam
pretpostavila da nece biti posebno zanimljivi hrvatskom citatelj-
stvu. Stoga su ta poglavlja skracena na nacin da su izneseni samo
neki najzanimljivi podaci, kao i izostavljeni oni dijelovi gdje se au-
tor ponavlja. A s time knjiga nimalo ne gubi na informativnosti i
zanimljivosti.
Prevoditelj.(Jasna A. V.)

20. Poglavlje

ZASTO JE KATOLICKA CRKVA NAJBOGATIJA CRKVA U AMERICI

Sjedinjene Drzave su nominalno protestantska zemlja koja je ponosna na svoje

temeljno ustavno nacelo – Odvojenost Crkve i Drzave. Ona je utociste brojnim
protestantskim zajednicama, kao i sektama od kojih su neke gotovo na granici
ludila.
Ipak, Katolicka crkva je najveca pojedinacna religiozna jedinica u Sjedinjenim
Drzavama. Ona je ujedno i najzatvorenije “klupko” sa izuzetkom zidovske
zajed.nice. Ona je drustveno i politicki najmocnija, ali i najbogatija od svih crkava
u USA. I ne samo u USA, nego i u cijeloj sjevero-zapadnoj hemisferi.
Njezin spektakularan status u tom podrucju nije moguce shvatiti tek jednim
brzim pogledom ili pregledom. Iako najveca pojedinacna religija, ona je brojcano
manjina sa oko 50 milijuna pripadnika u populaciji daleko iznad 200 milijuna.
Objasnjenje se svakako moze naci u elementarnoj formuli: – Podjela stvara
slabost, a jedinstvo jakost! Cak i kad prihvatimo istinitost ovoga, katolicki
fenomen uopce nije lako i jednostavno razumjeti.
Ovdje se sada bavimo blagom kojeg je Katolicka crkva nagomilala u USA. Taj
proces , instrumenti u njemu koristeni i njegovi rezultati zahtijevaju pojasnjenje.
Jer, Katolicka crkva osim sto je korporacija, ili bolje receno multi-korporacija po
uobicajenom znacenju te rijeci, ona je istovremeno i Crkva i zgrtanje njenog
bogatstva proizlazi naprosto iz toga sto je – Crkva.
Religija jos uvijek izuzetno prozima drustvo. USA iako najprosperitetnija
zemlja svijeta vrlo duboko su prozete religioznoscu. Puno vise nego Evropa.
Religioz-nost u Sjedinjenim Drzavama, iako ideoloski, teoloski i crkveno
raznovrsna i cak
kontradiktorna ima jedan zajednicki nazivnik. A to je, najveci utrosak energije na
zgrtanje materijalnog blaga i vjestog stjecanja brojnih, skupih zdanja, eksploata-
cija urbanih podrucja, te stalno ubiranje dolara i investiranje na ogromnom
trzistu po cijeloj zemlji. Ove poslovne i financijske operacije su pokretane, spro-
vodjene i vrsene od raznih “vjera” koje djeluju u okviru tzv. organizirane religije.
Ovaj fenomen fantasticnog bogatstva americkih crkava ipak ne moze biti
potpuno razumljiv i shvacen. Doduse, on je prisutan i u Evropi, ali u njoj su
trebala stoljeca da bi organizirana religija stekla kontrolu nad vecim dijelovima
kolektivnog blaga raznih evropskih naroda. Kako je to onda u SAD koje su mlada
“jucer rodjena” drzava bilo moguce da Crkve postignu takav nivo bogatstva,
kojim mogu posramiti velike industrijske i financijske korporacije na njihovu
terenu i u njihovoj igri?
Odgovor je dvostruk:
On se moze naci u temeljnim karakteristikama americkog covjeka:
a) - energija, poduzetnost, produktivnost, zedj za uspjehom, ali i velika darezlji-
vost u isto vrijeme.
b) – nasljedna sentimentalnost i religiozna naivnost.
A sve to je rezultiralo stvaranjem Homo Americanusa koji je najdarezljiviji
dobrotvor svojoj Crkvi. On je spreman identificirati sebe i svoj osobni uspjeh sa
onim svoje Crkve. Prema tome, ako je on postao bogat, zasto i njegova Crkva ne
bi imala udjela u tome?

Institucije su ogledalo drustva koje ih stvara. Pa tako i Crkve. Medjutim, one

maksimalno i nemilosrdno iskoristavaju elementarnu emocionalnost americkog
vjernika. Ako tomu dodamo jos i veliku dozu patriotizma, razboritosti, zatim kla-
nizma i osjecaja posebnosti, tada sve skupa cini neiscrpan izvor za eksploataciju.
A to donosi fantasticnu dobit americkim crkvama. Primjerice, godisnjak americkih
Crkava biljezi za 1966.g. biljezi da su Protestantske crkve prijavile oko 3
milijarde dolara godisnjeg prihoda. Katolicka crkva po svom starom obicaju ne
objavljuje svoje sluzbene bilanse americkoj javnosti, a ni zidovske zajednice.
Slijedece godine prema nesluzbenim vladinim izvorima, suma je gotovo
udvostru-cena sto je nevjerojatan rast u tako kratkom vremenu koji nije nikada
nigdje za-biljezen.
Prava majstorica na tom polju, kao i na mnogim drugima, upravo je Katolicka
crkva. Vec smo ranije spomenuli kako je 1942. papa Pio XII. osnovao Instituto
(ili Vatikanska Banka drugim imenom) sa preciznom zadacom, a to je slanje
novca preko Atlantika u USA. Zasto je on izabrao bas Sjedinjene Drzave? Ne
toliko zbog udaljenosti i sigurnosti SAD od boljsevicke armije i evropskih crvenih
bukaca poslijeratnog vremena. Pio XII. je poslao vatikanske milijune u SAD,
posto je Katolicka crkva tamo vec bila ekonomska i politicka sila sa svojim
pravima koja se infiltrirala u drzavne strukture poistovjecujuci interese Crke sa
interesima drustva. Dakle, jedan od glavnih razloga zasto je Vatikan izabrao SAD
kao svog bankara bio je taj, sto je Crkva tamo vec bila milijarder i kao takva
imala je autoritet na financijskom polju.
Novac je moc. Upravo to dvoje imala je Katolicka crkva u Sad. A ovo dvoje je
cvrsto prozeto i jedno gura drugo uvijek prema gore. Iako je Vatikan stalno i
dosljedno podrzavao hitlera, on se nakon rata okrece ka pobjedniku – Sjedinje-
nim Drzavama i ubrzo konsolidira svoju poziciju. Osovina Vatikan - Washington
sve se vise ucvrscuje, osobito ona ekonomska u jedno veliko i mocno financijsko
partnerstvo. (dobri poznavaoci prilika kazu, da su se SAD zbog toga oglusile na
zahtjeve koji su se tada mogli cuti, naime, da i Pia XII. kao Hitlerovog suradnika
treba suditi kao radnog zlocinca...). Ali sada e Vatikan bio na pravoj strani i
sredio je svoj polozaj. I zgodna predstava je pocela...!
Vatikan je poslao milijune u SAD, a one su “posudile” milijune Vatikanu! Sve
je uglavnom bilo dobro kamuflirano, po starom obicaju “svete Stolice”, pa su ta-
ko pojedinci, banke i korporacije sluzili kao statisti koji su stitili Crkvu od mogucih
poteskoca i zapreka. Poslovi su obavljani kao privatni i tajni dogovori izmedju vi-
sokih drzavnih sluzbenika i katolicke hijerarhije.
Radi ilustracije, navest cemo samo jedan primjer poznat kao “vatikansko
zlato”; prve vijesti o toj slavnoj kupo-prodaji zlata pojavile su se 1952. u United
Nations World Magazine. Napis je tvrdio, da je Vatikan kupio u mnogomilijunskoj
vrijednosti zlatne poluge od SAD zlatnih rezervi. U Evropi su se cule glasine, da je
papi omogucena kupovina tog skupocjenog metala dolar jeftinije (po unci) negoli
je bila njegova cijena na trzistu, pa je tako Vatikan bio izuzetno povlasten u tim
transakcijama. Zatrazeno je objasnjenje u SAD i ubrzo je potvrdjeno, da se radi
o kupo-prodaji teskoj oko 22 milijuna dolara. Uslijedila su negiranja, demantiji,
sutnja.... da bi konacno Ministar financija izjavio, da nije istina da je zlato proda-
no po nizoj cijeni.
Ovaj slucaj je otkrio, kako je Vatikan kupovao jeftinije zlato i onda ga proda-
vao skuplje stekavsi tako veliku dobit. Takva praksa je postala dominantna u biz-
nisu izmedju Vatikana (Crkve) i americke drzave.
Otkrilo se takodjer, da su dijelovi drzavne administracije bili pod utjecajem i
kontrolom izvjesnih americkih gradjana -katolika, koji su djelovali kao agenti
Vatika-na. Glasnogovornik Crkve biskup McShea to je otvoreno priznao za samog
sebe. Medjutim, on je negirao da Vatikan ulaze u americku industriju. Iako su
cinjeni veliki napori da to ostane u tajnosti, ipak je to procurilo u javnost i bilo
poznato, ali samo onako opcenito. Kasnije su se pojavile i precizne detaljizirane
informaci-je. Ovaj opisani slucaj je samo jedan od mnogih kojima obiluje
partnerstvo Vati-kan – Sjedinjene Drzave.

Sveta Stolica je vazan dionicar u mnogim americkim kompanijama i korpora-

cijama, spomenut cemo samo neke: Americka Banka, Sinclair Oil Co., Anaconda
Copper Co.(bakar), Baltimore –Ohio RR., Seabord, Firestone, US Rubber (kaucuk,
gume), Bethlehem Steel (zeljezo), Brooklyn Edison, Pacific Gas/Electric, Montana
Power Co., Squire Building (gradjevinarstvo), Fox Theatar, Fox Playhouses,
Savoy Plaza Hotel (zabava i razonoda).... itd,itd. Sve moguce djelatnosti i Crkva
tu nije birala u koju ce vrstu poduzetnistva investirati.
Tako se ona duboko penetrirala u financijski i industrijski kostur americkog
drustva. Ona je prakticki postala jedan od glavnih faktora u vecini velikih ameri-
ckih korporacija, trustova, banaka, industrijskih kolosa. Njezina financijska moc
je zapanjujuca, a njezin utjecaj ogroman, cak i u najdemokratskijoj zemlji
svijeta.

*****

21. Poglavlje

CLAN KLUBA MILIJARDERA U USA.

Katolicka crkva u Americi je pravi ekonomski div, ne toliko zbog toga sto se uvu-
kla u ekonomske zile divovskih korporacija, trustova i banaka, koliko zbog
nagomilanog i zgrnutog blaga u obliku zemljista, nekretnina, te kontrole
institucija cija materijalna vrijednost cini od nje ekonomskog diva.
Sintagma “sto je dobro za Katolicku crkvu, dobro je za SAD” i obratno, iako
nikada izrecena otvoreno, ipak je realnost u ekonomskom i politickom zivotu ze-
mlje. Katolicka crkva je postala najveci institucionalizirani skupljac blaga u zemlji.
To je uistinu nevjerojatno ekonomsko cudo za jednu religioznu organizaciju koja
je stigla na sjeveroamericki kontinent “siromasna ko’ crkveni mis”. Najvece cudo
u stoljecu spektakularnih cuda svake vrsti.
Cuda cine sveci ili sam Bog, sto ovisi o velicini necije vjere. Ili vrlo cesto o iz-
nosu koji se stavlja u kotaricu. Katolicka crkva je postigla svoje americko cudo
majstorskom kombinacijom protestantske teoloske naivnosti i katolickog jedno-
umlja predanih, revnih religioznih mjesecara. I dok su protestantske Crkve ostale
stabilna i pouzdana ekonomska snaga u zemlji, Katolicka crkva zahvaljujuci
svojoj strukturi i vjestim manevrima postala je najbogatija vjerska organizacija,
ne samo u SAD, nego i u svijetu. Ono za sto su joj u Evropi trebala stoljeca,
postigla je u SAD u najkracem mogucem vremenu.
Kako je to bilo postignuto? Bilo je to napravljeno po kombiniranom obrascu
drzanja vjere istom i nepromijenjenom + prozelitizmom (pridobijanje novih sljed-
benika) + njenom silnom zedji za dominacijom i moci + vjerovanjem da kao jedi-
na prava crkva ima duznost i obavezu obratiti SAD na rimokatolicizam. Ovi i dru-
gi faktori doprinjeli su jedinstvu raznorodnih katolickih manjina koje su imale jed-
nu zajednicku kariku – njihovo katolicanstvo i pripadnost “svetoj majci crkvi”. A
rezultat je bio, povezivanje njihovih religioznih i ekonomskih snaga zajedno.
Katolicke emigrantske grupe koje je Evropa slala u Sjevernu Ameriku bile su
siromasne, nepismene, praznovjerne i ignorirane od drugih dijelova drustva, te
su se osjecale manje vrijednima. Katolicanstvo je nerazvijenoj katolickoj zajedni-
ci davalo i jacalo osjecaj jedinstva. No, u slobodi i demokraciji Anglo-Amerike oni
su ubrzo stekli sigurnost i samopouzdanje. I kad su jednom katolicki imigranti
pustili svoje korijenje i poceli postizati prve uspjehe, njihovo samopouzdanje i si-
gurnost se preokrenulo u agresivnost. Taj proces se jos uvijek primjecuje, jer u
70-tim godinama polovica katolicke populacije odraslih u SAD su imigranti ili
njihova djeca.
Katolicka crkva jedina moze dati taj osjecaj jedinstva kao vrstu duhovnog
veziva i to najraznolikijim grupama i interesima. Takvo vezivo-cement je sastav-
ljeno od 2 glavna sastojka:
a) – univerzalni protektorat Crkve,
b) – granitno vjerovanje da je jedino Katolicka crkva, prava crkva. U tome lezi
snaga ove Crkve. Kada 50 milijuna ljudi ima takav stav i vjerovanje, a njima ma-
nipulira hijerarhija iz jednog centra –Rim – onda dobijamo jedan veliki dinamican
i kljucali katolicki sistem, koji se tvrdoglavo odbija integrirati u vecinsko nekatoli-
cko drustvo. Naprotiv, on ga zeli integrirati u svoju zajednicu.
Misionarski nadahnut sistem je sposoban za neogranicenu ekspanziju. Njegova
temeljna strategija nije samo katolike odrzati katolicima, nego i napraviti katolike
od nekatolika i to na sve nacine.
Glavno obiljezje USA katolicizma je fenomenalan rast njegovog bogatstva, a s
bogatstvom i njegove moci, utjecaja i sirenja. Ovaj sistem je postao ego-
centrican i okrenut i okrenut samom sebi na svim razinama i svim poljima, religi-
oznom, kulturnom, financijskom. Otuda jedna gotovo mahnita potreba Katolicke
crkve u USA da kontrolira svoj vlastiti kulturni sistem. Ona to cini osnivanjem i
otvaranjem vlastitih skola, instituta i sveucilista. Zato je njena trka, pohlepa i
agresivnost za nekretninama, zgradama i imanjima postajala sve veca i veca. To
ju je ubrzo ucinilo jednim od najvecih urbanih vlasnika u Sjedinjenim Drzavama.
Osim posjedovanja i kontrole svog vlastitog obrazovnog sistema (mlade naro-
cito treba katolicki usmjeravati) Crkva je htjela imati i kontrolirati i svoj
medicinsko-zdravstveni sustav, svoje bolnice i klinike. Za taj cilj je kupovala
zemljista i podizala gradjevine. Osim toga, buduci zivimo u doba vladavine mas-
medija Crkva je zeljela zadobiti nadmoc i kontrolu i na tom polju, sto je i postigla
s veli-kim uspjehom.
Takav crkveni divovski sistem, obrazovni, medicinski i dr. dakako zahtijeva i di-
vovska sredstva i novac. I opet Crkva postaje veliki poduzetnik. Kupuje dionice u
najprosperitetnijim granama i djelatnostima i sudjeluje u transakcijama i biznisu
koji donose najvece dobiti. Mnogobrojne zupe i biskupije te lokalna hijerarhija
aktivno se ukljucuju u tu shemu stjecanja vlasnistva i sudjelovanja u raznovrs-
nim prijektima i poslovima, a koji su donosili ogromne profite. Oni su se nanovo
investirali i donosili nove dobiti.. i tako u beskraj.

Vrlo brzo Crkva je postala multi-milijuner u raznim sektorima. I dok je tako

stjecala na stotine milijuna dolara uz pomoc lokalne, drzavne i federalne
administracije nekatolickih Vlada, ona istovremeno nije placala nikakve poreze.
To joj je davalo izuzetnu prednost u odnosu na njene poslovne partnere. Oni su
morali placati velike poreze i to ih je tjeralo na stalnu aktivnost, dok je Crkva
mogla ostati i neaktivna, a da se njeni milijuni i dalje umnozavaju. Ali, ona
naprosto nije mogla mirovati u tako izazovnom okruzenju. Zaronila je u
ekskluzivan bazen multi-milijunskih poslova odlucna da uveca svoj kapital na
ovaj ili onaj nacin. Bez poreznog tereta to je bilo jos lakse i jednostavnije. Crkva
se nije puno brinula sto milijuni poreznih obveznika nekatolika svojim porezima
potpomazu njezino od poreza oslobodjeno poduzetnistvo sirom SAD.
Rezultat je bio taj, da je Crkva u najkracem vremenu iz kluba milijunera presla
u puno ekskluzivniji klub milijardera. Postavsi njegovim clanom, ona je pocela
kampanju kako bi taj klub prikljucila sebi. To je cinila na 3 nacina:
a) – konstantnom finom manipulacijom religioznim osjecajima katolickih clanova
divovskih korporacija (poput Henry-ja Forda),
b) – svojim vjestim prodiranjem u poslovne krugove “milijarderskog bratstva”
kao partner sa “svojim posebnim pravima”,
c) – poistovjecivanjem opcih interesa velikih korporacija sa svojim vlastitim
interesima, osobito onim ideoloskim i politickim.
Krajnji rezultat je bio potpuna uzajamna identifikacija interesa, a to je znacilo –
ekstremno bogata Katolicka crkva pronalazi sebe u profitu i ekspanziji
ekonomskih divova, a oni zauzvrat pronalaze sebe u K.crkvi kao vodecoj
religioznoj i po-litickoj sili u americkom drustvu. A to ce imati dalekosezne i
nesagledive pos-ljedice po to drustvo, ali i mnogo sire.
Jedan aspekt takovog uzajamnog povezivanja i pomaganja u praksi je izgledao
tako, da vecina korporacija daje doprinose za Katolicku crkvu, a ova zauzvrat
investira svoje milijune u te iste korporacije – “ja tebi, ti meni i obratno”. To
uzajamno prepoznavanje interesa nije ostalo samo na tlu i u granicama SAD,
nego se rasirilo i izvan, jer su oba partnera istovremeno i medjunarodni entitet.
Tako je taj njihov zajednicki internacionalizam izvanredno koristan i blagotvoran
za oba partnera – crkvenog i svjetovnog.
I tako je cudesna ekspanzionisticka energija USA korporacija postala zlatna
lokomotiva za poslovnu Katolicku crkvu. S druge strane, ogromne religiozne,
politicke i drustvene mogucnosti i utjecaj Katolicke crkve u svijetu, postao je
zlatni kljuc za korporacije izvan USA jer je ona “pravna osoba s svojim posebnim
pravima”. Spomenut cemo samo neka – suverenitet Vatikana kao jedine religioz-
ne (crkvene) drzave na svijetu, imunitet njezine hijerarhije, izuzece od oporezi-
vanja... itd. Kljucevi sv. Petra nisu samo kljucevi riznica i trezora, nego otvaraju i
mnoga vrata zatvorena svim drugim kljucevima.
Zbog svega toga, americka Katolicka crkva djeluje kao divovska korporacija,
kao financijaki div, koji zdruzen sa sebi ravnima uvelike utjece na ekonomski
zivot zemlje, ali i kao moguci podrzavatelj ili rusitelj politicara na svim razinama,
od lokalne do federalne.

*****
 22. Poglavlje

KARDINALI - BURZOVNI MESETARI

USA hijerarhija – vodstvo Katolicke crkve u Sjedinjenim Drzavama je novi feno-

men u analima katolicizma. O teologiji ona zna malo, ali zato o biznisu zna izuze-
tno mnogo. Njezini clanovi su vrhunski racunovodje i knjigovodje svoje Crkve i
prava su crkvena kopija najuspjesnijih financijskih operatera divovskih korpora-
cija. Na tom polju oni su stekli veliki ugled i reputaciju i to potpuno opravdano.
Ova cinjenica izuzetne poslovnosti (biznis iznad svega) prozima cijelu struktu-
ru crkvene masinerije americke Katolicke crkve i to od vrha do dna. Nijedna dru-
ga korporacija ne moze racunati s tako brojnim, privrzenim i odusevljenim osob-
ljem. Na tisuce svecenika, biskupa, kardinala, redovnika, redovnica, ucitelja i
raznih pomocnih djelatnika motivirano je jednim ciljem, a to je – uspjeh i napre-
dak Crkve, ne samo na religioznom polju, nego i materijalnom i politickom.
Rezultat ovog ekstremnog naboja kolektivne energije usmjerene ka jednom
cilju jeste taj, da je Crkva stekla status ekonomskog mastodonta. I ne samo to,
ona je prestigla i nadmasila sve ostale. Jedan visoki crkveni prelat mogao se zato
ponosno i oholo pohvaliti: -Mi smo veci nego Ford Motori, Shell Nafta i Bethlehem
Celicane zajedno!
Americka hijerarhija je uistinu jedinstvena i nenadmasna u izuzetno vjestoj
promociji i ostvarenju svojih svjetovnih-opipljivih interesa u ime duhovnih-
neopipljivih. To joj fantasticno uspijeva zbog dobrih “veza” u elitnim visokim kru-
govima i ogromne kolektivne energije koja se na to trosi.

Vjerojatno najslavniji slucaj krajnje uspjesnog crkvenjaka i biznismena u istoj

osobi, bez sumnje je kardinal Spellman. On je bio nesluzbeni Primat americke
Katolicke crkve za vrijeme pontifikata Pia XII., Ivana XXIII. i Pavla VI. Spellman
je imao ogroman utjecaj, ne samo u americkim politickim i vojnim krugovima,
nego i u samom Vatikanu. Osim sto je bio glavni diplomatski savjetnik Vatikana u
bezbrojnim diplomatskim misijama, on je bio podjednako vrijedan Rimu i na
financijskom polju. Zahvaljujuci svojim vezama s visokom drzavnim
sluzbenicima i financijskim magnatima Spellman je dolazio do povjerljivih
informacija u svijetu velikog biznisa, daleko prije negoli bi one dospjele u
javnost. Tako je Crkva mogla profitabilno ulagati u najunosnije poslove sto je i
njoj i Vatikanu donijelo mnoge milijune dolara. Koliku je vaznost imao Kardinal
Spellman zgodno ilustrira ova mala epizoda. Jedan dopisnik NBC-a posjetio je
Radio Vatikan gdje mu je vodic objasnio da se putem radija svakodnevno salju
kodirane poruke kardina-lima, nuncijima i svecenicima sirom svijeta. Na to je
dopisnik u sali upitao: -Dakle tako kardinal Spellman dobiva naredbe iz Vatikana?
Nasto mu je vodic ma-lo podrugljivo odgovorio: -Ne gospodine, nego obratno!
A ovaj mali vic odrazava opce visoko misljenje o kardinalovim poslovnim spo-
sobnostima. Kad je dosao u raj (umro je 1967.) pregledao je redove blazenih,
otisao medju njih, izabrao stolicu i sjeo. Sveti Petar je namrstio obrve i rekao: -
Zao mi je vasa Eminencijo, ali vase mjesto je tamo prijeko.- I pokazao na red
burzovnih agenata.
Kardinal Spellman je bio Veliki Mestar Velikih Poslova Velike Crkve. Svojim
spretnim transakcijama, kupo-prodajama i investicijama dao je silan doprinos
povecanju imovine i bogatstva Crkve. Do 1964. izgradio je 130 katolickih skola,
37 crkava i 5 velikih bolnica. Godisnje je papi donosio milijun dolara od tzv.”Pet-
rovog novcica”. Spellmanove nadbiskupije donosile su godisnji prihod od 150
milijuna dolara, pa je taj covjek u Vatikanu dobio nadimak -Kardinal+Vreca-S-
Novcem. On je stoga imao izuzetno veliki utjecaj u Vatikanu, a americkoj je hije-
rarhiji priskrbio poseban status unutar Vatikana.

Zivot i karijera jednog drugog americkog prelata kardinala Cushing-a je slicna

i gotovo tipicno americka. Njegov uspjeh je mozda bio pretjerano uvelicavan od
strane ulizivackog katolickog i nekatolickog tiska. Ipak, i on i Spellman su postali
legende fantasticno uspjesnog biznisa i proizvodnje novca, kojima se divio i sam
Rim.
Cushing je bio blizak klanu Kennedy i osobni prijatelj predsjednika Kennedy-
ja. Poceo je kao zupnik, a zbog svojih poslovnih sposobnosti brzo je napredovao
na hijerarhijskoj ljestvici. Od 1944. do 1969. njegova nadbiskupija povecala se
na 2 milijuna katolika, pa je bila treca po velicini nakon cikaske (Chicago) i
njujorske (New York). Osnivao je nove zupe, crkvene redove, a osobito je davao
puno novca Jezuitima (Isusovacki red). Zbog toga je svaki Jezuita u provinciji
Nova Engleska bio obavezan odsluziti tri mise za Cushingovu dusu.
Pod njegovom kontrolom bilo je vise od 250 milijuna dolara vrijednosti nekret-
nina ukljucujuci 4 moderne bolnice, 90 zupa i oko 130 osnovnih i visokih katoli-
ckih skola. Godine 1963. na podsticaj senatora Roberta Kennedy-ja, Chushing je
skupio milijun dolara u samo nekoliko dana. On je takodjer slao milijune dolara u
Vatikan.
Cjelokupna americka katolicka hijerarhija djeluje poput crkvenih brigada u
stalnim marsevima stjecanja novca i zarade. U tome ju potpomazu bezbrojni po-
jedinci i organizacije – religiozne i laicke, a koje rade za Crkvu, no ne mogu biti
potpuno pod nadzorom. Ako tomu dodamo prakticki neogranicene mogucnosti i
dimenzije za poslovanje ipoduzetnistvo, onda imamo situaciju u kojoj katolicka
crkvena i ekonomska hobotnica operira na svim poljima i razinama americkog
ekonomskog ustrojstva.
Stoga je vjerojatno tocna tvrdnja jednog katolickog financijskog autoriteta, da
je Katolicka crkva najveca korporacija u SAD, te da je po bogatstvu koje posje-
duje i kontrolira – druga, odmah poslije same Drzave.
Neovisno o vladajucem papi, Vatikan je najvise orijentiran upravo prema
Sjedinjenim Drzavama. Financijsko carobnjastvo americke Crkve narocito zadiv-
ljuje njegovu administraciju. Drzavni sekretar pape Pia XII. Msgr. Dell’ Acqua
slusajuci o spektakularnim uspjesima Crkve u SAD, nije mogao sustegnuti dva
uzvika koja se najrijedje cuju u Vatikanu: - Cudesno! Nevjerojatno!
I bio je u pravu.

*****

23. Poglavlje

KATOLICKO URBANO SIRENJE U USA

Desilo se tako da su tri klerika jednom zajedno rucala: protestantski pastor,

katolicki svecenik i zidovski rabin. I razgovor je zapoceo:

“Recite mi gospodine Smith, kako i sto vi cinite s prikupljenim novcem –pitao

je otac O’Brien.
“Podijelim ga na tri jednaka dijela. Jedan dio dajem siromasnima, jedan dio
Crkvi i jedan ostavim sebi – odgovorio je gosp. Smith. - A vi?
“Ja ga podijelim na dva jednaka dijela. Jedan dam Crkvi, a drugi zadrzim za
sebe. – odgovori otac O’Brien. – A vi rabine?
“Ja podignem uvis cijelu kolekciju i izmolim molitvu: - O Boze, uzmi koliko
trebas, a ostatak ostavi meni! – objasnio je rabin.

U nasem kontekstu ovaj mali vic ima znacenje utoliko, sto su sudionici zamijenili
mjesta. Sada rabin postavlja ovo vitalno pitanje i prikupljeno dijeli na tri dijela.
Gospodin Smith ostaje na istom mjestu. Otac O’Brien je sada taj koji podize
kotaricu uvis uz malu molitvu: - Gospodine, uzmi koliko trebas, a ostatak ostavi
meni!
A to je slogan Katolicke crkve u Sjedinjenim Drzavama.
Da li je Svemoguci zadovoljan s ovakvom raspodjelom, nije poznato. Ali ne-
kako izgleda, da On svoj dio konstantno daje njoj (hijerarhiji) i jos s kamatama,
a ona ga neprekidno dalje uspjesno umnozava. Za nevjerne Tome dokaz vise je i
to, sto Njegov predstavnik na Zemlji – papa nikada nije imao prigovor toj
rastucoj plimi dolara. Ustvari, on je jedan od glavnih korisnika americkog
crkvenog financijskog cuda. Za vrijeme svoje posjete New Yorku, papa Pavao VI.
drzao je misu na cuvenom Yankee Stadionu, sto je izazvalo veliko iznenadjenje i
cudjenje.

“ Sto? Zar vi ne znate da je Stadion takodjer nas?! – rekao je jedan americki

prelat zacudjenim evropskim novinarima.

I zaista, transakcije Svete Matere Crkve u Sjedinjenim Drzavama nemaju gra-

nica. Njezin kler je specijaliziran u individualnom i kolektivnom dodvoravanju i
zadobijanju naklonosti prominentnih licnosti na kljucnim polozajima u javnom
ekonomskom i politickom zivotu, na lokalnoj i drzavnoj razini. Mnogi od tih pod-
micenih i oni koji ih podmicuju su katolici laici i zahvaljujuci tome, americka
hijerarhija i njeni laicki agenti imaju priliku za nadzor cjelokupne situacije. Cini se
da svi tabui nestaju, gdjegod se moze napraviti dobar profit.
Navest cemo nekoliko primjera koji pokazuju tipican model za poslove i
spekulacije u stjecanju nekretnina i zemljista. Primjeri su dokumentirani.
Rimokatolicka strast za stjecanjem vrijednog javnog zemljista najbolje se
moze vidjeti u samom New Yorku. Tu je izvanredno vrijedan i atraktivan prostor
na Lincoln Squaru pripao jezuitskom sveucilistu Fordham. Skola je platila samo
dio vrlo povoljne cijene ovog atraktivnog zemljista i onda dobila federalnu pomoc
za ostalo. Manhattan College koji pripada Krscanskoj braci, poznatoj po njihovu
vinu i konjaku, dobio je veliku tvornicu i sredstva za njezino preuredjenje za pot-
rebe koledja. Kardinal Spellman je svojim spretnim umijecem i vezama pribavio
Crkvi mnoge hektare vrijednog urbanog zemljista.
Po svemu sudeci, najuspjesniji u stjecanju vrijednog zemljista su americki Je-
zuiti (isusovci). U Chicagu su trazili i dobili najatraktivniji prostor za svoje Loyola
sveuciliste, a uz pomoc pro-katolickih senatora u Kongresu- Paul Douglasa,
Everett McKinley-ja. To je puklo u javnosti koja je burno reagirala, a je projekt
bio povucen. Kasnije je sve sredjeno na diskretniji i tisi nacin. U St.Louisu Mo.
veliki projekt gradnje jeftinih kuca preusmjeren je u korist St.Louis sveucilista
(opet Jezuitskog) i kampusa u njegovu sastavu. Ovo sveuciliste i jos 27 drugih
Jezuitskih koledja u SAD organizirani su na isti nacin, sto znaci da su im upravite-
lji jezuitski svecenici i djelovanje im je pod strogom katolickom kontrolom. Da bi
povecao upis kardinal Ritter je izdao odredbu, koja zahtijeva da katolicki studenti
pohadjaju samo katolicke koledje.
 Boston u Massachusettsu je poznat kao utvrda Katolicke crkve u SAD. Kardinal
Cushing je dobio 40 akri javnog zemljista za gradnju crkve i skole, a svi
financijski poslovi su vodjeni zatvoreno i u tajnosti.
Dijeljenje i prodaja javnog zemljista Katolickoj crkvi po cesto tek simbolickim
cijenama, zatim ustupanje javnih skola i bolnica postalo je gotovo uobicajena
pra-ksa. Cak je i Kongres (1987.) darovao Katolickoj crkvi jednu povrsinu koja je
pripadala rezervatu Chippewa Indijanaca.
Nagon Katolicke crkve za stjecanjem i zadobijanjem vrijednog zemljista, po-
gotovo urbanog, rastao je sve vise i vise, a sto potvrdjuje staru izreku da “apetit
raste s jelom”. Jer sto je vise imala, to je vise htjela imati. Ovaj proces se
ubrzava i kao svi slicni procesi, vjerojatno ce imati i svoj dramatican kraj. Takav
kraj koji ce doci neocekivano i uzrokovat ce tragedije, kao sto se to cesto
dogadjalo u Evropi. Jer, kad je imala previse, onda je gubila najvise.

Americka Katolicka crkva nesumnjivo ide ka svojoj duhovnoj rusevini. Kolo-

salna materijalna dobra i prevelika financijska moc strovalit ce ju u konflikt s
drustvom. Hoce li ona zastati u toj ludoj trci za dobicima? Sudeci po njenim
aktivnostima, odgovor je prilicno zvucno – NE!

*****

24. Poglavlje

NAJBOGATIJA DIVOVSKA TEOKRACIJA

Katolicka crkva u SAD je “nacija unutar nacije”. I to nije samo figurativni govor,
nego cvrsta i nepobitna cinjenica americke stvarnosti.
Kada primjerice americki katolici govore o americkoj slobodi i demokraciji, oni
uvijek misle na katolicku slobodu i “demokrscansku demokraciju”, a kojoj je
konacni cilj Katolicki Americki Ustav kao zadnji stadij ka totalnoj Katolickoj
Americi. To vise nije samo apstraktno razmisljanje posto je proces u toku i
dobiva sve veci zamah.
Katolicka crkva gradi svoje carstvo u SAD i vise niti nema ozbiljne opozicije
koja bi ugrozila njezinu ekspanziju i konacnu prevlast. Rezultat njezinih aktivnosti
na svim razinama americkog drustva jeste taj, da su prakticki sve drustvene
strukture prozete katolickim elementom i katolickim strukturama, direktno ili in-
direktno. Poput divovskog hrasta koji je isprepleten cvrstim zilavim brsljanom.
Taj brsljan cine bezbrojne katolicke organizacije i institucije, navedimo samo ne-
ke: Katolicka Legija Cudoredja, Katolicki Tisak, Katolicki Radio i TV, Katolicka
Osiguravajuca Drustva, Katolicki Klubovi, Katolicka Majka Godine, Katolicki Ratni
Veterani........ i bezbrojne slicne. A sve su one potpomagane na razne nacine i po
religioznoj osnovi.
Najimpresivnije su rimo-katolicke obrazovne i medicinske ustanove. Njezina
obrazovna masinerija obuhvaca sve, od djecjih vrtica do sveucilista (temeljita in-
doktrinacija mladih), a medicinska od najmanjih ambulanti do najvecih i najmo-
dernijih bolnica i sanatorija. Njihova financijska vrijednost dosize na milijarde
dolara. To je postignuto zaobilazenjem Ustava, legalnim i polulegalnim
manipulacijama i pritiscima prikrivenih katolickih grupa u drzavnoj administraciji,
a koje sve rade u korist Katolicke crkve. Primjerice, pod administracijom L.
Johnsona (1963-69.) na stotine federalnih programa pribavilo je ogromne svote
drzavnog novca crkvenim agencijama, vecinom katolickim. Milijuni dolara su
prosli kroz crkvene kase, a mnogi i ostali u njima. Od 1947. do 1964. preko 7000
projekata

je odobreno, pretezno medicinskih ustanova. Samo za jedan projekat Katolicka

crkva je dobila 305 milijuna dolara, dok su sve ostale protestantske i zidovska
dobile 168 milijuna.
Katolicke obrazovne ustanove obuhvacaju oko 2500 skola, 300 koledja, semi-
nara i sveucilista. Za odrzavanje i financiranje istih Crkva prima zamasne svote
od Drzave. Broj zupnih crkvenih skola raste brze od drzavnih, sto znaci da Kato-
licka crkva dobiva sve vece donacije od i sredstva od vecinski protestantske zem-
lje. I to one koja se ponosi svojim dva stoljeca uzdizanim Ustavnim nacelom o
potpunoj Odvojenosti Crkve od Drzave (a sto podrazumijeva sve religije). Zapa-
njuje cinjenica, da pod kapom raznovrsnih federalnih programa i projekata
milijuni americkih nekatolika doprinose milijune dolara za kupovinu, povecavanje
i odrzavanje imovine Katolicke crkve. Cini se kao da americki gradjani nisu uopce
svijesni ove tako ocite anomalije.

Vatikanske financijske aktivnosti i unosna poduzetnistva su isto tako raznovrs-

ni kao i ona najuspjesnijih svjetskih poslovnih korporacija.
Nino Lo Bello, novinar “New York Herald Tribune”-a i strucnjak za ekonomska
podrucja, liberalni katolik, nakon visegodisnjeg istrazivanja vatikanske
ekonomske moci, morao je priznati “da su vatikanske investicije tako velike,
rasprostranjene i kompleksne, da je potpuno nemoguce dobiti jasnu sliku o
tome” (citat iz knjige “Vatikansko carstvo”). Vecina vatikanskog novcanog
kapitala je deponira-na u americkim i svicarskim bankama i nitko ne zna o
kolikom se kapitalu radi. Za razliku od vecine velikih koncerna Evrope i Amerike
koji su pod kontrolom svojih drzava i Vlada, Vatikan je potpuno slobodan da
prebacuje ogromna sredstva gdjegod zeli i kadgod zeli, vec prema najpovoljnijim
prilikama. Zahvaljujuci tome, kao i famoznom “izuzecu od oporezivanja po
religijskoj osnovi” imovina Katolicke crkve je u neprekidnom porastu.
Poseban fenomen su razne i mnogobrojne katolicke grupe – Akcije, koje su
intimno udruzene s Crkvom i koje takodjer imaju svoja posebna prava. One se
takodjer bave biznisom i ostvaruju profit. Zasigurno najpoznatija od tih grupa je
– Opus Dei –(Djelo Bozje). Vecina ovih kvazi-religioznih grupa bavi se
raznovrsnim komercijalnim poslovima, najcesce izdavastvom i osiguranjima.
Nadalje, nije nikakova tajna da se neki crkveni redovi bave proizvodnjom alko-
holnih pica, kao napr. Krscanska braca (brandy), Kartuzijanci super liker Chartre-
use itd. Americki redovnici i redovnice su vrlo zauzeti stvaranjem profita. Tako
Trapisti opatije Sv.Josip na svojoj velikoj farmi proizvode sireve i kreme.
Redovnici opatije Nasa Gospa od Getsemanije bave se unosnim poslovima –
sirevi, kolaci, kobasice. Cisterciti u Iowi imaju goveda, mljekaru, ali i pilanu i
kamenolom. Kceri Sv.Pavla imaju tiskaru.... itd.itd. Crkveni redovi kupuju i
posjeduju zgrade, hotele, dvorane, magazine, stovarista.... A svi ti mnogobrojni
crkveni redovi koji se bave unosnim poslovima ne placaju ni centa poreza, samo
stoga sto su religij-ske organizacije i nose vjerski predznak. Neke od njih koje su
vise laicke (svjetovne) nego vjerske, pravi su financijski divovi sa svojim
posebnim pravima, kao Kolumbovi Vitezovi cija je imovina u 1966. premasila 300
milijuna dolara.
Inace, najvazniji po svom znacaju i uticaju je svakako isusovacki red – Druzba
Isusova, ili Jezuiti. Drustvo je mocno na obrazovnom, financijskom i politickom
planu. Ono drzi 28 katolickih sveucilista, od kojih neka dobivaju velika sredstva
od drzave, usprkos cinjenici da je Red ukljucen direktno ili indirektno u vrlo uno-
sne poslove. Osim sto su krupni dionicari u bankama i velikim kompanijama, oni
su i najvazniji suvlasnici u 4 najvece avio-industrije, imaju veliki interes u 2
naftne kompanije, a kontroliraju i vise TV i Radio mreza. I naravno, Red ne placa
ni centa poreza.
Za razliku od svojih evropskih dvojnika americke redovnicke zajednice “ses-
trinske i bratovske”, vise su poslovne nego religiozne. Mnogobrojni sestrinski re-
dovi posjeduju imovinu u vrijednosti oko 12 milijardi dolara, a otprilike toliko i
muski redovi. Postandardnim proracunima “vrijednost” katolickih crkvenih redova
u SAD iznosi oko 23 milijarde dolara. Mi smo naveli imovinu religioznih druzbi ko-
je podrazumijevaju siromastvo. Medjutim, to njihovo “siromastvo” je veliko oko
23 milijarde!
Sto se tice totalne imovine Katolicke crkve u SAD (vlasnistvo, suvlasnistvo,
investicije, prihodi, dionice, obveznice, drzavni vrijednosni papiri.....) njeno
bogat-stvo ograniceno samo na religioznu funkciju, iznosilo je u 70-tim godinama
preko 54 milijarde dolara. Ali, to je samo dio ledenog brijega iznad vode, dakle
onog vidljivog. Komercijalne aktivnosti Rimo-katolicke crkve u SAD su tako
raznolike, rasprostranjene i tako spretno prikrivene i zatajene od javnosti, da ih
je nemogu-ce sve “izvuci i istjerati” na vidjelo dana. Novine rijetko spomenu neki
mnogomilijunski projekt iza kojega stoji Katolicka crkva, odnosno njene
kompanije i pod-ruznice. Imovina tisuca katolickih zupa diljem SAD nikada nije
objelodanjena.
Jedna agencija koja je istrazivala crkvena poduzetnistva otkrila je, da Katolicka
crkva investira najmanje svog novca u – dobrotvorne svrhe i programe! A
upravo to bi trebalo biti na samom vrhu svih njenih djelatnosti. I to po uputstvu
onog istog Ucitelja na kojeg se ta ista Crkva poziva. No, da li i koliko ona uopce
slusa Isusa Krista?

Spomenut cemo dva-tri primjera onih nevidljivih milijuna Katolicke crkve. Ona
primjerice sistematski i konstantno “podsjeca” (ustvari dodijava i moljaka) svoje
vjernike, da se dobar katolik treba sjetiti svoje Crkve u svojoj oporuci. I to sa
barem 10% od svoje zaostavstine. Posto Amerikanci slove kao vrlo sentimantelna
i darezljiva nacija spram svojih Crkava, ovaj vid “zetve” takodjer nije nikada u
cjelosti razotkriven, ali se racuna s godisnjim mnogomilijunskim iznosima.
Nadalje, rodbina i prijatelji stalno se podsjecaju na placanje misa-zadusnica za
drage pokojnike i njihov brzi prelazak iz vatre cistilista u blazenstvo raja.
Spomenimo jos i Bingo- igru. Iako je Bingo legalan u 11 saveznih drzava, Katoli-
cka crkva profitira od toga u svih 50. Dva pouzdana istrazitelja, Larson i Lowel
izracunali su godisnju dobit od igara od oko milijardu dolara.
No, ono sto zaprepascuje u odnosu na toliko bogatstvo jeste to, da ta kolosal-
no bogata Crkva dobiva redovno i dodatne porcije kao “poklon-pomoc” od same
Drzave. A ona sve prima, stogod joj se daje. Osim toga, njoj je izgleda sasma
normalno da nekatolici placaju poreze i tako doprinose bogacenju Katolicke
crkve. O moralnosti takvog stanja ona puno ne brine.
Ali najveca anomalija situacije je ipak cinjenica, da Katolicka crkva iako prima
i zaradjuje fantasticne svote novca, ne placa nikakove poreze na svoju ogromnu
imovinu i prihode. Od ukupnog bogatstva svih crkava u SAD vise od polovice
pripada samo jednoj – Rimokatolickoj. I na to ogromno bogatstvo nikada nije
placen bilo kakav porez, niti je zatrazen bilo kakav financijski izvjestaj.
Kao sto je vec receno, sve religiozne organizacije oslobodjene su od
oporezivanja, federalnog, saveznog i lokalnog. Sve sto nosi naziv – crkveno.
Stovise, one su oslobodjene od toga da prave izvjestaje, da prave svoje budzete,
aktivu i pasivu, prihode i rashode isl. Sve ono sto svi drugi moraju, njih jedno-
stavno zaobilazi, a zbog jedne jedine rijeci – p r i v i l e g i r a n i – ili
povlasteni!
Uzevsi u obzir sve pogodne faktore Katolicka crkva je postala najmocnija
korporacija u SAD i u kratkom vremenu od samo jedne ljudske generacije, ona
se transformirala u najbogatiju divovsku teokraciju na svijetu.

A sto Krist misli o tome?

*****

NASTAVLJA SE....
 Vatikanske
Milijarde (12)
12. nastavak

25. Poglavlje

VRH LEDENOG BRIJEGA

Katolicka crkva je svjetska religija, svjetska drzava i administracija i svjetska

financijska sila. Medjusobna ovisnost religije, administracije i bogatstva je
isprepletena na najvecem/najvisem mogucem stupnju. A drugacije ne moze ni biti.
Kad je jedna religija tako ustrojena i organizirana kao sto je rimokatolicka, onda
je ona neminovno transformirana ne samo u administraciju i svemocno hijerarhij-
sko crkvenjastvo, nego i u isti takav jak i dominantan ekonomski interes. A on se
skriva iza duhovnih nacela i pothranjuje tim istim duhovnim nacelima, koja su
zapravo najveci neprijatelji zgrtanja materijalnog bogatstva od strane religije.
Od svih frakcija podijeljenog krscanstva, rimo-katolicka crkva je nesumnjivo naj-
uspjesnija u svom zgrtanju i akumulaciji ovozemaljskog blaga. Njezin uspjeh na tom
polju je rezultat njenog uspjeha na religioznom. Ovo moze izgledati kao paradoks, ali
to je istina. Njezina kolosalna ekonomska moc proizlazi iz cinjenice, da milijuni nje-
nih pripadnika daju njoj dio svog zemaljskog blaga radi promicanja njenog duhovnog
sirenja i napretka. A Katolicka crkva prima, koristi i umnozava te materijalne
dobitke. Iako propovijeda Evandjelje koje se odnosi na duhovno blago, ona ne vidi
ni-kakvu proturjecnost u svom gomilanju materijalnog blaga ovog svijeta.
Danas je ona time zaokupljena vise nego ikada ranije u svojoj dugoj i sarolikoj
povijesti. Povrsan pregled njenih aktivnosti koje iznosimo u ovoj knjizi, a odnosi se
na nekoliko zemalja, bit ce dovoljan da to potkrijepi.
Katolicka crkva je dominantna financijska sila u 2 zemlje: u Italiji gdje ima svoje
povijesno i administrativno sjediste; i u Sjedinjenim Drzavama, gdje su njeni religio-
zni, politicki i financijski napori bili poduprti energijom, entuzijazmom i uspjehom
tipicnim za SAD. Uspjehom spektakularnim, cak i u zemlji svakojakih
spektakularnosti.
Tekuce fantasticno zgrtanje blaga od strane Katolicke crkve je noviji fenomen.
Kao sto smo vec ranije vidjeli, ono je stvarno bilo zapoceto onda, kad je prema
“Petrovoj stolici” bio pocinjen najsramniji zlocin (prema njenom rangiranju!), a to je
bilo – oduzimanje Papinskih Zemalja (Papinske Drzave) 1870.g. od strane Talijana.

Prvi kameni temeljci moderne akumulacije vatikanskog blaga nisu bili polozeni tek
onda, kad je papa Pio XI. potpisao Lateranski Ugovor 1929. sa fasistickim diktatorom
Mussolinijem i kad se Crkva i formalno odrekla Papinske teritorijalne drzave primivsi
zauzvrat pozamasnu svotu novca. Planovi su bili napravljeni u vrijeme prethodnog
pape Benedikta XV. (1914-22) u vremenu i nakon I. svjetskog rata. Njegov motto je
bio – “religija je religija, a biznis je biznis”. On je zacetnik danasnje vatikanske poli-
tike, da Crkva i njezine investicije ne trebaju biti ogranicene religioznim razmislja-
njem i barijerama, nego vodjene u pravcu dobrih, konkretnih i profitnih poslova. Ta
nova formula je stavljena u pogon za vrijeme njegova pontifikata.
Sa Lateranskim Ugovorom, Vatikanska Drzavna Riznica je postala sluzbeni fond.
Te iste godine Mussolini je dao 1.750 milijuna lira Vatikanu, a uz to i suverenitet kao
konacno rjesenje Rimskog pitanja. Pio XI. ne manje dobar biznismen od Benedikta
investirao je vecinu primljenog novca u SAD u vrijeme Velike ekonomske krize 30-
tih godina. To je bio odlican poslovni potez, jer kad se americko gospodarstvo opo-
ravilo, Crkva je ubrala kolosalnu dobit.
Osim investiranja u SAD, Vatikan je dobar dio lateranske naknade investirao u
samoj Italiji. Rezultati su bili zapanjujucu i vrijednost bogatstva Katolicke crkve u
Italiji je dosegla astronomske cifre. Prema britanskom periodicnom magazinu “The
Economist”, Vatikan je toliko uvecao svoj kapital u Italiji, da bi on teoretski mogao
“survati talijansko gospodarstvo u pravi kaos ako bi iznenada povukao odredjene
poteze na trzistu i u bankarskom sistemu”.
Nino Lo Bello, inace liberalni katolik, sproveo je 8 godina u Rimu kao
korespondent za ekonomiju i biznis za razlicite magazine takve vrsti. Vecinu svog
vremena posvetio je proucavanju vatikanskih financija i napisao respektabilnu knjigu
“Vati-kansko Carstvo” (The Vatican Empire). Evo samo nekoliko kracih zanimljivih
infor-macija iz nje. “Tajkun s Tibera” je toliko ukljucen u talijansko gospodarstvo,
da bi puno toga moglo nositi oznaku – Made by Vatican – sto znaci, -Proizvedeno od
vatikanskog novca, u vatikanskim tvornicama i tvrtkama!
Tako Talijani zive u kucama i stanovima koji su vlasnistvo Vatikana, ili su ih kupili
od kompanija u vlasnistvu Vatikana, ili koje su izgradile gradjevinske tvrtke u
njegovu vlasnistvu. Talijani se voze super autocestama financiranim od Vatikana i
automobilima proizvedenim u nekoj vatikanskoj tvornici. Njihove kuce su opremljene
stvarima koje su proizvedene u tvornicama i tvrtkama koje su vlasnistvo ili suvlas-
nistvo Vatikana. Vodom, strujom i plinom opskrbljuju ih kompanije koje mu pripada-
ju ili su pod njegovom kontrolom. Svoj novac drze u bankama koje kontrolira opet
Vatikan – famozna “Banka Svetog Duha” je primjerice u 100%-tnom vlasnistvu Vati-
kana. Kapital Svete Stolice je investiran u gotovo sve grane talijanske industrije,
trgovine, usluge i dr. – tvornice hrane, tekstila, gradjevinskog materijala, oruzja, ke-
mijske, teska idustrija, brodogradnja, vozila... Nadalje, osiguravajuca drustva,
hoteli, turizam, TV i Radio, izdavastvo, tisak..... itd. U tom mozaiku kompanija neke
su pravi svjetski divovi, poput gradjevinske kompanije Generale Immobiliare koja je
prava tvrdjava vatikanskog financijskog imperija s kapitalom od 75 milijardi lira.
Samo u 1967. godini ona je utrosila 30 milijardi lira na gradjevinske projekte,
uglavnom stambene blokove, hotele, urede i rezidencije u urbanim centrima Milana,
Ge-nove, Rima, Firence i Napulja.
Ova vatikanska ekspanzija u Italiji bila je olaksana i time, sto je Crkva (Vatikan)
izuzeta od oporezivanja i ne placa nikakove poreze. Ali i zbog raznih drugih
povlastica. U 1967. ministar socijalist Luigi Pretti pokusao je “utjerati porez” i od
Vatikana koji je dugovao drzavi vise milijardi lira, odkad je u 1962. prihvacan novi
porezni zakon. No, a sto je Vatikan napravio? Da bi to izbjegao i onemogucio
razotkrivanje svoje financijske moci, poceo je prodavati svoje udjele i interese u
talijanskim kompanijama i re-investirati u prekomorske zemlje. Tako radi “Sveta
Stolica”! I tako je s Italijom.
Ipak, papa Pavao VI. nije se ustrucavao reci (u sali, ili cinizmu?) da “Crkva vidi
sebe kao Crkvu Siromaha!”
Njegova izjava je izazvala i razljutila mnoge katolike. Neki su otisli i dalje, pa su
demonstrirali protiv skandalozno bogate Crkve. Katolicki svecenici protestirali su u
SAD, Francuskoj, cak i u Italiji. U listopadu 1971. katolicki svecenici demonstrirali su
na Trgu Sv.Petra u prisustvu pape noseci barjake s natpisom: - Crkvo, ne bacaj
mrvice siromasima. Idi i prodaj sto imas i podaj njima!
Protesti iz same Crkve su se umnozili i izazvali zabunu u redovima obicnih
katolika. Ogromno bogatstvo izazvalo je moralnu dilemu, ali i financijsku. Crkva je
posta-la vrhunski bogatas, ne samo zbog neumornog sabiranja novca od strane
njenih mnogobrojnih vjerskih, crkvenih i laickih oorganizacija, zatim skupljanje po
vjerskoj duznosti (dogmatska), nego i zbog vjestine vrhunskih financijskih mozgova
koji su znali gdje i kako najbolje investirati. Osobito od II. svjetskog rata pa
naovamo. Oni su uz pomoc Providnosti vatikanske milijune pretvarali u milijarde.
Papa je morao osnovati specijalno tijelo Prefekturu (Ured) za ekonomske odnose,
a kojom upravljaju vecinom americki, njemacki, francuski i drugi mozgovi. Oni
djeluju uglavnom izvan Italije, jer je najveca masa nevidljivih vatikanskih investicija
razgranata na internacionalnom polju.
No, financijski mozgovi imaju dosta posla i u Italiji. Oni vode brigu o bezbrojnim
dionicama i interesima razasutim po mnogobrojnim tvrtkama u kojima je Vatikan
vecinski (ili manjinski) dionicar. Ne tako davno Vatikan je drzao petinu dionica svih
tvrtki upisanih na talijanskoj Burzi. Pouzdani izvori navode, da je u isto vrijeme
Vatikan imao zlatne rezerve vrijedne 11 milijardi dolara, sto je bilo triput vise od
Velike Britanije.

Opcenito uzevsi, financijsko carstvo Katolicke crkve slicno je ledenom brijegu kojemu
je tek manji dio vidljiv iznad vode.

*****

26. Poglavlje

KATOLICKA CRKVA KAO NAJVECA FINANCIJSKA SILA

20. STOLJECA

U 70-tim godinama financijske rezerve Vatikana bile su enormno visoke. Samo nje-
gove likvidne kapitalne rezerve dosegle su astronomske brojke. One se odnose na
njegova posjedovanja dionica na Burzama i druge unovcive vrijednosti. Po najkon-
zervativnijim proracunima Vatikan je najveci svjetski dionicar – 5-10 milijardi dolara
1970/71.g.
Glavni partneri Vatikana u novcanim transakcijama su ne-katolici, protestanti,
Zidovi, pa cak i ateisti koji drze svjetski ugledne i pouzdane banke i novcarske
tvrtke. Tako su financijske transakcije vatikanskog novca godinama vodili veliki ban-
karski koncerni J.P.Morgan u New York-u (vecinom za americke investicije),
Hambros Bank London za britanske investicije i Svicarska Kreditna Banka za
evropske in-vesticije. Vatikanske banke – Rimska, komercijalna i Banka Sv.Duha,
kao i mnoge druge manje poznate ali jednako vjeste, takodjer su vodile i
umnozavale apostolske milijarde sirom globusa.
Ne smije se zaboraviti, da su gore navedeni oblici samo tekuca novcana sredstva
Svete Stolice. Mi smo potpuno iskljucili raznovrsna vlasnistva nekretnina, zemljista,
industrijske i trgovacke koncerne koje Katolicka crkva posjeduje ili kontrolira u Italiji,
Spanjolskoj, Njemackoj, Sjevernoj, Srednjoj i Juznoj Americi. Dodajmo tome i njenu
imovinu u Aziji, Africi i Australiji. Zapravo, stvarnu vrijednost kolosalne crkvene
imovine sasvim je nemoguce izracunati.
Treba se prisjetiti da Vatikan, ili bolje receno Sveta Stolica, posjeduje na tisuce i
tisuce crkava, katedrala, samostana i raznih drugih crkvenih gradjevina sirom
Zapadnog svijeta. Kolika je novcana vrijednost svih tih gradjevina ili zemljista na
kojemu one stoje? Koliko primjerice vrijede najvece crkve poput bazilike Sv.Petra u
Rimu, Notre Dame u Parizu ili Sv.Patrick u New Yorku? Zatim, ne treba zaboraviti
veliku imovinu koju posjeduje hijerarhija posvuda u katolickim zemljama,
protestantskim i cak nekrscanskim. Mi smo napravili kraci pregled takove imovine u
SAD cija vrijednost doseze milijarde dolara i u stalnom je porastu. Takav isti proces
se odvija u mnogim zemljama, ukljucujuci i Englesku i ostatak Evrope.
Tvrdnja da takvu imovinu Katolicka crkva ne posjeduje tako je klimava i labava,
kao i tvrdnja da ista mora imati zemaljsko blago da bi mogla djelovati duhovno. To
je slicno onom primjeru komunisticke vlade “koja ne posjeduje nista posto je sve
vlasnistvo naroda”, dok ustvari ona posjeduje sve, a narod u stvarnosti nista. Kada
Katolicka crkva kupuje ili prodaje nesto, biskup stavlja svoj potpis, sto znaci da
njegova “stolica” prima novac i postaje vlasnik. Bilo da je transakcija ogranicena na
dijecezu, bilo da ju vodi nacionalna hijerarhija, ili sam Vatikan, zapravo je nevazno,
jer konacno to postaje vlasnistvo Katolicke crkve.

Vecina katolickih zemalja oslobadja Katolicku crkvu od placanja bilo kakovih

poreza i nameta. To omogucuju tzv. konkordati (specijalni ugovori) izmedju neke
drzave i Svete Stolice kojima se pod kapom “uredjenja medjusobnih odnosa” ustvari
privilegira Katolicka crkva. Glavne tocke takovih konkordata su: vec spomenuto izu-
zece od placanja poreza, zatim povrat eventualno oduzete imovine od neke bivse
vlasti, zatim financiranje Crkve od strane Drzave (sto znaci da porezni obveznici
moraju davati za Katolicku crkvu), te davanje sto veceg utjecaja Katolickoj crkvi u
drustvu kroz obrazovni, medijski....i druge sisteme. Naravno da postoje razne
varijacije takovih ugovora, ali navedene tocke su sustinski elementi istih. Sve ostalo
ovisi koliko je neka Drzava spremna dati Katolickoj crkvi. Posto su takovi Ugovori
uvijek najkorisniji za katolicki kler i Crkvu kao instituciju te prakticki nitko drugi
nema koristi od njih, nije posvema jasno zasto drzave sklapaju takove sporazume sa
Svetom Stolicom (Crkvom), a s kojima drzavni budzet gubi ogroman novac.

Rijedji slucaj su Drzave koje same skupljaju porez za crkvu putem tzv.”crkvenog
poreza”. To je slucaj s Njemackom, gdje Drzava primorava gradjane da placaju crk-
veni porez –Kirchensteuer. To je pocelo s Weimarskim Ustavom iz 1919., a potvrdje-
no konkordatom izmedju Hitlera i Vatikana 1933. Ta bizarna praksa je nastavljena i
nakon II. Svjetskog rata. To je bilo moguce, jer je na vlasti bila pro-katolicka Vlada,
tzv. krscanski demokrati - CDU. Ona je nametnula narodu ne samo nezeljeni crkveni
porez, nego je stavila drzavnu masineriju na raspolaganje Crkvi. U 1972. protestan-
tske Crkve su izvukle od poreznih obveznika 1,5 milijarde DM, a Katolicka 1,2
milijarde. Inace, u Njemackoj je 51% protestanata naspram 44% katolika.
Iako Njemacka nije jedina, u njoj je politicki katolicizam najduze dominirao. U
svim zemljama gdje su na vlasti tzv. krscanske demokratske stranke ili krace
“demokrscani” (a koje su zapravo Katolicke Partije) one marljivo promicu interese
Kato-licke crkve. Ako one jos imaju i nacionalni predznak, onda je zasigurno rijec o
spre-
zi nacionalizma i klerikalizma. A to je sprega koja se kroz povijest pokazala vrlo
stetnom i opasnom po narode.
Cak i u visokopostotno protestantskoj Engleskoj, Vatikan ima svoje financijske
interese i investirao je stotine milijuna, primjerice u S.N.I.A.- Viskoza korporaciju.
Slicni koncerni u koje je Vatikan investirao i re-investirao postoje diljem Evrope.
 Mi smo vec vise puta spominjali industrijske, trgovacke i druge koncerne globalno
razgranjene sa kojima i u kojima Vatikan posluje. Tu spadaju i najpoznatije banke

svijeta, poput kuce Rothschild u Francuskoj, SAD i Britaniji, Svicarske Kreditne, Man-
hattan Banke, Hambros Banke i dr. Kao sto smo vec vidjeli, Vatikan ima bezbrojne
dionice u milijardama vrijednosti i to u najmocnijim internacionalnim korporacijama.
Kad bi se sva sredstva Katolicke crkve uzela zajedno, pokazalo bi se da je ona najve-
ci dionicar i burzovni agent na svijetu. Vatikanski financijski poslovi samo u SAD su
tako veliki i uspjesni, da on moze kupovati zlato odjednom za nekoliko milijuna
dolara. Vatikanske zlatne rezerve iznose nekoliko milijardi dolara i leze u zlatnim po-
lugama u USA Federal Bank i manjim dijelom u svicarskim i britanskim bankama –
proracun po United Nations World Magazine.

Uzimajuci u obzir sve poznate i pouzdane cinjenice moze se vidjeti, da je Katolic-

ka crkva najveca i najjaca financijska sila, najveci sakupljac i zgrtac blaga i najveci
posjednik koji postoji. Ona je veci posjednik materijalnog bogatstva od bilo koje in-
stitucije, korporacije, divovskog trusta, ili drzave na cijelom globusu. Papa, kao vid-
ljivi vladar tog ogromnog nagomilanog blaga je dakle najbogatija licnost 20. stoljeca.
Licnost, pred kojom svjetski mocnici saginju glave i klanjaju se!
Vatikan je jedina drzava koja nikada ne objavljuje svoje novcarske poslove, svoj
budzet, prihode i zaradu. On nikome ne polaze racun o nicemu. Ali s druge strane
redovno objavljuje svoje “troskove”.
Vrtoglavo zgrtanje blaga od strane Katolicke crkve je bez presedana u ljudskoj
povijesti, tako zapanjujuce i tesko shvatljivo, da je gotovo s onu stranu ljudskog
razuma. Doista, nitko ne zna, niti moze tocno znati koliko je vrijedna i “teska”
Katolic-ka crkva. Ni Papa to ne zna.
Jedan vatikanski sluzbenik na pitanje novinara o procjeni crkvenog blaga, odgovorio
je lakonski - Samo Bog to znade!

*****

27. Poglavlje

NEDOKUCIVE MILIJARDE KATOLICKE CRKVE

Katolicka crkva ima i onu drugu vrstu blaga koje, iako ne mozemo doslovce racunati
kao poslovnu imovinu, ipak je stvarno, konkretno i vrijednosno. To su ona nedokuci-
va i cesce nevidljiva duhovna blaga u njenom vlasnistvu. Nekima vrijednost raste iz
dana u dan, jedino iz razloga, sto ona postoje. Druga se eksploatiraju kroz religiozne
osjecaje, nadu i strah vjernika.

Katolicka crkva je najveci vlasnik povijesnih, arhitektonskih i umjetnickih gradje-

vina na svijetu. Neke datiraju iz prvih stoljeca krscanstva. One cine umjetnicku,
kulturnu, religioznu i nacionalnu bastinu i neprocjenjive su u suvremenom plateznom
racunanju. Primjerice, ako se ogranicimo samo na Italiju, koliko novaca vrijede kate-
drale u Firenzi ili Pizi, bazilika Sv.Marka u Veneciji, ili samo cetiri glavne rimske
bazilike – Sv.Petra, Sv.Pavla izvan Zidina(vatikanskih), Sv.Ivana Lateranskog i
Sv.Marije Velike – kada bi one bile stavljene u prodaju? Znamo da Katolicka crkva
posjeduje na stotine takvih povijesnih i umjetnickih gradjevina sirom Evrope, a
njihova vrijednost je neizracunljiva.
One cesto u svom sastavu imaju crkvene objekte koji su kroz stoljeca nakupile
vrijedne umjetnicke predmete, sto dodatno uvecava njihovu vrijednost. Primjerice,
jedan stari zlatni kalez osim svoje vrijednosti u zlatu, jos je stotinu ili tisucu puta
vredniji zbog svoje starosti i povijesnosti. Riznice poznatih katedrala, bazilika i crka-
va prepune su takvih predmeta, a cija je vrijednost neprocjenjiva upravo zbog
njihovog historiciteta i starosti. Dodajmo tomu i bezbrojne kipove svetaca,
mucenika, andjela.... uljepsane zlatom, srebrom i dragim kamenjem, a kojima su
ukrasene katolicke crkve posvuda. Njihova cijena bi dosegla na stotine milijuna
dolara.
Ali ni to nije sve. Katolicka crkva je najstariji i najveci sakupljac umjetnina svih
vremena. Najslavniji slikari, kipari i razni umjetnici zapadnog svijeta, od prvih sto-
ljeca krscanske ere pa do naseg vremena, radili su za nju i doprinosili uljepsavanju
njenih gradjevina. Leonardo da Vinci, Michelangelo, Tizian, Raphael, Botticceli,
Giotto, Mantegna.....da spomenemo samo nekolicinu koja je Crkvi ostavila mnoga
svoja najbolja majstorska djela. Mnogi su pape razmetljivo i nemilice trosili na
gradnje i raskosno ukrasavanje crkvenih objekata, iako Krist i Apostoli nisu ni
spomenuli gradnju krscanskih hramova.
Razmislimo o umjetnickim djelima koja Crkva poseduje sirom Evrope. Ne
zaboravimo ni ona u samom Vatikanu. Moze li itko procijeniti vrijednost Sikstinske
Kapele? Nadalje, tu su i brojne rimske i grcke skulpture u vatikanskim galerijama.
Osim toga, Vatikan posjeduje na tisuce starih rukopisa cija vrijednost se moze
donekle izraziti u milijunima dolara. Poznata je cinjenica, da se umjetnicka djela
mogu naci u svakoj vecoj, ili cak manjoj katolickoj crkvi po cijeloj Evropi. I tako, vec
zbog samog njihovog posjedovanja i stalnog porasta njihove vrijednosti protokom
vremena, Katolicka crkva je najveci “umjetnicki” milijarder svijeta. Vatikan je 1971.
odredio popis svega umjetnickog blaga u svijetu i biskupi su dobili uputstvo, da svi
zupnici moraju napraviti inventar svih umjetnickih djela u svim crkvama i uz pomoc
strucnjaka izracunati njihovu novcanu vrijednost. I dao upozorenje – “da ce svaki
svecenik koji bude prodao neko umjetnicko djelo bez dozvole, izgubiti svoje
mjesto/ured i biti ekskomuniciran”.
Neki biskupi, cak i kardinali, otvoreno su zastupali prodaju takvog blaga i
otvaranje fondova za pomaganje siromasnih. Za vrijeme svjetskog biskuskog Sinoda
odrzanog u Rimu 1971. kardinal Heenan (engleski kardinal Primat i nadbiskup West-
minstera) predlozio je, da “Papa treba ohrabriti katolicke crkve da prodaju dio svog
blaga i tako pomognu siromasima ovog svijeta” (a po Kristovu uputstvu). Njegov pri-
jedlog je bio ovakav: crkve i samostani trebaju pregledati svoje riznice i vidjeti sto bi
mogli prodati, jer u njima ima na stotine i tisuce kaleza, posuda, pribora....i slicnih
predmeta koji se ne koriste i skupljaju prasinu. Njih bi trebalo prodati i za taj novac
kupiti hranu za gladne i potrebite. On je nadalje rekao, da bi Sveta Stolica trebala
dati dobar primjer ostalima i u tu svrhu prodati neka od majstorskih djela iz svoje
bogate kolekcije! Vjerojatno pogadjate kakav je bio odgovor Vatikana na ovaj
samaritanski prijedlog.
Osim umjetnicke i povijesne bastine Crkve, najunosnije ulaganje u njezin multi-
milijarderski portfelj je svakako neizmjerljivost njenih religioznih atributa. Oni su
njezin najvrijedniji kapital, jer vecina njenih pripadnika priznaje ju kao svoju duhov-
nu gospodaricu, majku i apotekaricu koja zna pripravljati potreban lijek. Zato oni
zele svojim novcem i zemaljskim blagom zadobiti njezinu naklonost, ili kroz njeno
posredovanje steci naklonost Neba.
Mi smo se u ranijim poglavljima osvrnuli na proslost, kad su mase vjernika iz svih
kutaka Evrope dolazile u Rim za vrijeme Prve Jubilarne Godine 1300. Vidjeli smo
kako su hodocasnici iz Engleske, Skotske, Irske dolazili da iskazu stovanje grobu
Sv.Petra i tamo ostave svoje darove. Vremena su se promijenila, ali bilo bi pogresno
misliti da je ta praksa nestala. Nisu to vise onako spektakularna ispoljavanja masov-
ne poboznosti kao u Srednjem vijeku, ali i ova suvremena su donekle njima slicne.
Danasnji vjernici i hodocasnici pristizu u udobnim automobilima, brzim vlakovima i
interkontinentalnim avionima. Taj fenomen naseg vremena – masovni turizam –
daleko je profitabilniji od onog srednjovjekovnog tipa.
Svetista i oltari navodnih cuda, cudotvoraca i ukazanja savrseno funkcioniraju u
svrhu crkvenog profita. Potrosaci- vjernici posjecuju takva mjesta gdje je primjerice
sv.Franjo Asiski hodao, neki svetac pokopan, ili se Djevica pojavila i govorila. Lurd i
Fatima su nedvojbeno dva najslavnija svetista naseg vremena. Samo Lurd, mali
pirenejski gradic moze se pohvaliti sa 600-tinjak konacista i hotela, a sav biznis u
njemu je podredjen religiji. Bezbrojni religiozni suveniri, od plasticnih Djevica do cu-
dotvorne vode iz “Spilje” u plasticnim bocama, sve se prodaje dobro “ko’ alva”.
1958.g. Lurd je slavio 100-godisnjicu ukazanja Djevice. U toj godini hodocasnici su
tamo potrosili oko 200 milijuna dolara. Osim Lurda, tu su jos i Fatima, Montserrat,
Assisi i naravno sam Rim, a koji ne zaostaju puno za Lurdom u proizvodnji novca.
Osim ovih najslavnijih brojna su i ostala svetista, ovdje, ondje i svugdje, a u kojima
pobozni ostavljaju novac i druge darove.
Sam Rim je dakako jos uvijek najatraktivniji grad za katolike, ali i nekatolike
takodjer. Sveti Petar vise ne treba pisati “pisma s Neba” zlatnim slovima kao u 8. i 9.
stoljecu. Kutije za milodare strateski su postavljene svugdje po crkvama i
kapelama. Dodajmo tome i one mnoge izume koji donose rastucu dobit Vatikanu,
poput oprostajnica, raznih potvrda, blagoslovljenih formula, svetih zastitnickih
medalja, kipica, ikona, skapulara.....isl. a koji dodatno obogacuju Svetu Majku
Crkvu. Prilikom posjete prijatelju u Tarragoni (Spanjolska) autor ove knjige je opazio
uramljenu sliku Pape ukrasenu zlatnim arabeskama i impresivnim potpisom.
Domacin mu je objasnio, da ta fotografija ima znacaj i vrijednost “preventivnog
oprosta” u slucaju da njen vlasnik umre bez primitka crkvenih sakramenata.
Fotografija je kupljena u Rimu i stajala je kupca nekoliko tisuca pezeta. Ovaj
“dokument” je tiskan na svim vecim evropskim jezicima i prodavan u tisucama
primjeraka.
Prodaja relikvija svetaca nije stvar proslosti kako bi se to moglo pomisliti. Iako je
ta praksa prilicno obskurna, ona je ipak vrlo razvijena u samom Vatikanu i izvan
njega. Da li su te relikvije zaista cudotvorne to znaju samo njihovi kupci, no one se
dobro prodaju.
Nadalje, vjernici se redovno podsjecaju (pogotovo oni bogati) da se sjete svoje
Crkve u svojoj oporuci. Tako samostani, zupe i druge crkvene institucije postaju nas-
ljednici manjih ili vecih dobara, nekretnina i zemljista. Pavao VI. prije nego je postao
papa, bio je strucnjak za ostavstine i zasluzan je za milijune koje su vjerni ostavili
Crkvi. Ova praksa iznudjivanja narocito je rasirena u SAD. Tako je jednog dana
Associated Press objavio, da je gospodja R.T.Wallace iz Saratoga Springs N.Y.
ostavila 2,5 milijuna dolara Papi i jos toliko jednoj redovnickoj zajednici. Vatikan
nikada nije otkrio koliko dobija od tih zavjestanja i oporuka, ali iznosi moraju biti
veliki, jer je jedno posebno tijelo zaduzeno za prihode iz tih izvora.
Najrasireniji i najuocljiviji izvor novca za Crkvu je zasigurno – nedjeljni dar.
Ovaj oblik novcanog doprinosa je vrijedan paznje, posto je on cvrsta i redovna navi-
ka vjernika. Katolici moraju prisustvovati Misi najmanje jednom tjedno, obicno
nedjeljom, sto oni vecinom i cine. Ako se uzmu cak i vrlo mali iznosi koji se pritom
daju i ako se pomnoze s brojem onih koji pohadjaju Mise, dobivaju se zamasne svote
koje se slijevaju u crkvene blagajne.
Ali jos unosniji i k tomu redovan izvor prihoda za Katolicku crkvu je euharistija.
Ona je vrijednija od ikojeg zlatnog rudnika ili naftnog izvora, jer je nepresusiva.
Katolicki kler je obavezan odrzati Misu (euharistiju) najmanje jednom dnevno,
najcesce je to dvaput – ujutro i uvece. Misa je zrtva za dobrobit katolika, zivih i
mrtvih. Crkva odredjuje minimalnu tarifu za mise, iako svecenici mogu traziti koliko
zele. Kad se sve to pomnozi, crkve, Mise, svecenici...dobiju se zapanjujuci iznosi
novca koji pljusti u crkvene blagajne.
I konacno, vatikanski cvrsti redovan prihod je i tzv. Petrov Novcic. On potjece iz
vremena uzdizanja kulta Sv.Petra “kljucara Neba” i hodocasca na njegov grob. Kralj
Ina odredio je porez od 1 penija za svaku obitelj u kraljevstvu Essex za pomoc hodo-
casnicima koji su odlazili u Rim odati stovanje Sv.Petru. Tako je rodjen Petrov Novcic
kojeg su onda uveli i drugi kraljevi. Karlo Veliki ucinio je Petrov Novcic obaveznim za
sve vlasnike kuca i zemljista u svom carstvu. Kralj Canute ucinio je isto u Danskoj, a
Normani u Siciliji. U Spanjolskoj je uveden 1073. u Ceskoj 1075. u Hrvatskoj i
Dalmaciji 1076. u Portugalu 1144. u Engleskoj ga je ukinuo kralj Henrik VIII. kraljica
Mary ponovo uvela, a Elizabeta I. konacno ukinula 1558.
Petrov Novcic je bio uvodjen ili ukidan u raznim zemljama, vec prema politickim
prilikama. U 18. i 19. stoljecu gotovo je isceznuo. Bilo kako, kad je Rim postao
Rimska Republika 1848. a papa morao bjezati, katolici su priskocili u pomoc. U
Parizu je osnovana komisija za skupljanje Petrovog Novcica, a biskupi u cijelom
svijetu trazili su novac za pomoc papi. Otada je Petrov Novcic opet ozivljen u Evropi i
Amerikama. Fondovi su tako narasli, da je Sveta Stolica 1860. osnovala specijalno
tijelo da njime upravlja. Kad je 1870. Papa konacno izgubio sve teritorije, Petrov
Novcic je postao financijski spasilac.
Tako ozivljen, Petrov Novcic je nastavio zivjeti do dandanas. On se redovno
skuplja u svim katolickim crkvama sirom svijeta, obicno na dan Sv.Petra 29.lipnja. U
Italiji novac se daje biskupima koji ga odnose ili salju u Rim. U drugim zemljama on
se daje papinim ambasadorima – nuncijima. U tome su najdarezljiviji Njemacka i
osobito SAD. Mi smo vec spomenuli kardinala Spellmana, koji je obicavao donositi
papi najmanje milijun dolara - odjedanput.
Bilo je raznih pokusaja da se izracuna godisnji iznos Petrovog Novcica, ali uzalud.
Vatikan nije nikada dao niti najmanji nagovjestaj o tim iznosima. Mi smo pokusali to
izracunati jednostavnom matematickom kalkulacijom racunajuci ovako: ako svaki
katolik dade prosjecno 25 centi (cetvrt dolara) i da ima oko 600 milijuna katolika, to
bi dalo oko 125 milijuna dolara. Tvrdnja da mnogi katolici daju vrlo malo ili nista,
moze se takmiciti s cinjenicom da mnogi katolici daju puno i tako kompenziraju one
prethodne. Ne treba zaboraviti, da Petrov Novcic nije obvezatan i daje se neovisno o
religijskom zaru i revnosti.
Skroman sitnis Petrovog Novcica kad stigne u Rim umnozava se u milijune. On
ima i svoje imitatore. Primjerice, dijeceze americkih biskupa i kardinala imaju svoja
posebna skupljanja i taj novac se ne salje u Rim, nego ostaje u lokalnim kasama.
Kontribucije (doprinosi) su bitan sastavni dio crkvene masinerije univerzalne Crkve i
postale su same po sebi integralni dio njezinog financijskog carstva.
Ne smijemo zaboraviti ni katolicku Karitas mrezu (pomoc i potpora) u koju se
slijevaju milijuni, a koje daju dobri ljudi u zelji da pomognu drugima. Zbog ogromnih
sredstava koja pristizu (oko milijardu dolara godisnje) Vatikan je morao osnovati
(jos jedno novo) posebno tijelo – Cor Unum – da upravlja tim sredstvima.

Dvojba oko preokupacije Katolicke crkve s blagom ovoga svijeta i Kristove doktrine o
nebeskom blagu, sve vise uznemirava iskrene katolike – laike i klerike. Crkva bi se
trebala osvijestiti od svoje opijenosti bogatstvom i moci i shvatiti sto znace sve cesci,
iako sporadicni, protesti protiv njenog kolosalnog bogatstva od strane njenih vjernih
pripadnika. Kardinal Francoise Marty nadbiskup Pariza stavio je u prodaju dio stvari
iz nadbiskupske palace kao “simbolicnu gestu”. On se slozio s nadbiskupom iz Recife
(Brazil) da treba eliminirati taj toliko upadljivi zig bogatstva i razmetanja Crkve nes-
pojivog s Kristovim i apostolskim siromastvom.
 Doduse, mnogi pape u proslosti govorili su o siromasnoj Crkvi. Ali, to je bilo tako
proturjecno cinjenici, da je Crkva nastavljala zgrtati i gomilati blago i postajala sve
bogatija i bogatija. Takve papinske izjave su uvijek uzimane s povelikom dozom
cinizma, osobito u Rimu. Reakcija rimskog puka bila je uvijek dobar pokazatelj real-
nosti Vatikana. Popularni kolajuci komentar na zadnje papino uputstvo u odnosu na
siromastvo Crkve, tipican je i vrlo poucan. Gledajuci crne sjajne kardinalske limuzine
koje klizu u Vatikan i iz njega, Rimljani ovako tumace tri slova S.C.V. na njihovim
tablicama – Se Christo Vedesse – K a d b i K r i s t t o v i d i o !
Naime, njihove tablice nose oznaku S.C.V. sto znaci Stato Citta del Vaticano –
Drzava Vatikanski Grad.

Moglo bi se reci, da Crkva treba svoje milijarde za svoje mnogobrojne aktivnosti.

Rijeci Grgura Velikog bile su: -Mi nemamo blaga koje pripada nama, ali nama su
pov-jerena na cuvanje i raspodjelu dobra siromasnih! Od njegovih dana povijesna
stvarnost jeste ta, da je Crkva usprkos povremenim potresima izrasla u jednog
najveceg svjetskog mocnika i posjednika u odnosu na materijalno blago.

Organizirano krscanstvo se izopacilo u divovskog gomilatelja i korisnika svih vrsta

materijalnog blaga i dobara ovoga svijeta. Gotovo milijardu krscana jos uvijek voljno
doprinose ionako vec fantasticnom bogatstvu svojih denominacija. Od toga vise od
600 milijuna rimo-katolika pripada Crkvi, koja zbog svog jedinstva, cilja i revnosti,
daleko nadmasuje sve ostale. Svi ti milijuni krscana zele zadobiti Nebo i spremni su
za to i platiti, netko vise, netko manje.
No, pitanje koje si oni trebaju sto hitnije postaviti u ovo nase suvremeno
turbulentno doba globalnih brzih promjena, jeste ono vrlo umjesno pitanje – Sto bi
Krist ucinio s tolikim kolosalnim blagom?

O tome odgovoru ovisi, ne samo ispravno ili pogresno tumacenje Njegovog Evandje-
lja, nego takodjer i buducnost tog istog organiziranog krscanstva.

*****

28. Pglavlje

ARBITAR ZAPADNOG SVIJETA

Racuna se ovako: kad bi se milijarde Katolicke crkve umnozavale

proporcionalno sadasnjem rastu, kad bi sva njezina vidljiva i nevidljiva
imovina (lokalna i globalna) nasavila rasti u monetarnoj vrijednosti i uz
istovremeni porast katolicke populacije, Katolicka crkva bi krajem ovog 20.
stoljeca imala, posjedovala i kontrolirala (direktno ili indirektno) najmanje
trecinu svih izvora bogatstva Zapadnog svijeta.
Ovakova ocekivanja bi bila zastrasujuca. Ili su ona tek puka apstrakcija?
Ali, cak i kao nagadjanja ona su alarmantna. I kao vidljiva stvarnost ona su
prijeteca za nekatolike, ali i za katolike takodjer. No, i za samu Katolicku
crkvu. Proces je neizbjezan, jer je faktor ubrzanja sve veci. Osim toga, dok
je prije gomilanje bogatstva Katolicke crkve bilo ograniceno na manju ili
vecu grupu naroda, sada je ono prekoracilo oceane i hemisfere i obuhvatilo
je dva najnaprednija, najvitalnija i najbogatija kontinenta – Evropu i
Ameriku.
Njezino nezasitno zgrtanje ovozemaljskog blaga, osim sto ju je kvarilo,
uvijek je donosilo neizbjezne katastrofe njoj, ali i drugima. Primjere smo
vidjeli na prethodnim stranicama ove knjige. Od Pipinovih Donacija (8.sto-
ljece) Rimska Crkva postaje teritorijalna i svjetovna sila koja je sve vise
jacala u sprezi sa svjetovnim vladarima. Tako je poceo najsramotniji period
njezine povijesti. Neki njezini pape su bili najpokvareniji nitkovi i prava
cudovista, najvise zbog toga, sto je vecina zeljela Petrovo prijestolje ne
samo da vlada duhovno, nego i da budu zemaljski kraljevi. Dakle, da vladaju
ovozemaljskim kraljevstvom i koriste njegova blaga za svoje potrebe, a sto
ih je vodilo krivim putem.
Krajem 1. tisucljeca pape su vec bile izjednacene sa kraljevima i carevima
i u nadolazecim stoljecima postajali su sve drskiji i arogantniji. Reformacija
je morala eksplodirati. Zbog toga sto je imala previse, Crkva je izgubila i
najvise, gotovo pola Evrope. Sjeverna Evropa je oduzeta od nje. Proturefor-
macija je sprijecila potpunu katastrofu, ali je i povecala daljnje zgrtanje
blaga.

Dosla je Francuska Revolucija i srusila monarhiju i aristokraciju. Katolicka

crkva kao najveci vlasnik dobara bila je tretirana poput spomenutih para-
zitskih kategorija koje su zivjele na grbaci naroda i smatrana je najgorim
zemaljskim mocnikom i izrabljivacem naroda. Izgubila je najveci dio svog
bogatstva, kao i odanost mnogih koji su sada na nju gledali s bijesom i
mrznjom.
- Revolt spanjolske Amerike pokazao je slicno neprijateljstvo i jedan od
prvih poteza novonastalih Latinskih republika bio je lisavanje Crkve njene
divovske imovine.
- Poslije 1870. i Francuska je posla njihovim stopama nakon Francusko-
Pruskog sloma. U medjuvremenu 1870. Crkva je izgubila sve teritorije u
Italiji, kao i sam Rim, koji je postao prijestolnica novoformiranog Ujedinje-
nog Kraljevstva Italije.
- Meksicka revolucija 1927. nacionalizirala je najveci dio crkvene imovine.
- Boljsevicka (Oktobarska) revolucija 1917. razvlastila je Ortodoksnu Rusku
Crkvu koja je takodjer bila nezasitno pohlepna za ovozemaljskim blagom.
Ova istocna kopija Rimokatolicke crkve dozivjela je slom zajedno s
carizmom s kojim se bila identificirala.

Proces koji je vodio Crkvu u tolike nevolje nastavlja se i dalje, iako ne tako
otvoreno i vidljivo. Vec smo spomenuli nevjerojatno gomilanje blaga svake
vrsti koje Katolicka sprovodi marljivo u nase dane i to na svim razinama, u
svim pravcima i kroz razne strukture. Neizbjezna posljedica ce biti njeno
ultimativno lisavanje i razvlastenje od tog mamutskog bogatstva. To nije
samo tmurno nagadjanje. To je logicko zakljucivanje o necemu sto se vec
dogadjalo i ponavljalo u proslosti. A posto se povijest ponavlja i posto
nakon svake kulminacije dolazi i pad, logicno je da ce se to dogoditi i u
nekoj predvidljivoj buducnosti. Kada? Krajem 20. stoljeca ili pocetkom 21. i
novog Tisucljeca? Vjernici bi rekli – to samo Bog zna! Jer oni koji ne nauce
lekcije iz povijesti, moraju ih stalno ponavljati.
Kada jedna Crkva na razne nacine stekne ili dobije neku imovinu ili bilo kak-
vu vrijednu stvar, ona ce ju zadrzati zauvijek, jer se Crkva kao udruzeno
tijelo ne kaznjava niti ukida. Kada pojedinac umre slijedi preraspodjela nje-
gove imovine. Slicno se dogadja u bilo kojem poslu ili kompaniji gdje se zna
vlasnik. Sa Crkvom katolickom to nije tako. Njeni pojedinacni clanovi umiru,
njeni pape umiru, ali ona kao vlasnik sveg bogatstva ostaje i dalje. A ono se
dalje umnozava, jer svaki novi narastaj dodaje nove milijarde. I tako Crkva
sebe obogacuje sa svakom novom generacijom, dok konacno ona ne posta-
ne dominantan vlasnik dobara u drustvu u kojem djeluje. Taj proces je vid-
ljiv u mnogim zemljama, a narocito u najdinamicnijoj zemlji svijeta USA.

Situacija je puna velikih opasnosti, jer su sve cesci zahtjevi za crkvenom

eksproprijacijom. To ce dalje voditi ka sve vecem nemiru i pobuni, naime ka
mogucoj vjerskoj i civilnoj katastrofi. Usprkos zlosutnim predznacima danas
je Katolicka crkva groznicavo zaokupljena zgrtanjem jos veceg bogatstva,
kao i zadobivanjem moci. U danasnjem svijetu koji je uzburkan i nemiran
vidljivi su izrazaji ogromnih individualnih i kolektivnih nesigurnosti. U
takvom svijetu crkveno uguravanje i utrpavanje u ekonomske i financijske
strukture, ali i politicke isto tako, vrlo je provokativno. I nimalo mudro.
Siroke mase su nezadovoljne i frustrirane zbog neravnopravne raspodjele
dobara. I kad bude dosegnuta kriticna temperatura doci ce do vrenja.
Tradicio-nalna ustrojstva ce biti u samoj zizi kljucanja, a od tih
tradicionalistickih establismenta najtradicionalnija, najdugotrajnija i
najstovanija je upravo Katolicka crkva.
Mracni horizonti se naziru i nagovjestaju priblizavanje globalne oluje.
Takav uzas postaje sve vise moguc zbog bahatog i besramnog gomilanja
ekonomske moci u rukama manjeg broja super kolosa podrzavanih od
bezdusne divovske tehnokracije i materijalisticki nadahnutog zapadnog
crkvenjastva. Sve to proizvodi nezadovoljstvo i konacno individualni i
kolektivni ocaj koji se onda pretvara u bijes, a ovaj je pak najbolji fitilj za
eksploziju. Kad se to dogodi tada ce pozar biti takav, da ce zahvatiti same
temelje na kojima je podignuta najveca religiozna tvornica.
Mocnici bi tada mogli biti sruseni sa svojih prijestolja. Katolicka crkva
zbog svoje neizmjerne financijske moci bit ce neizbjezno identificirana s
njima, kao sto se to desilo u Francuskoj, Boljsevickoj i drugim revolucijama.
Njezino neizmjerno bogatstvo bit ce uzrok drasticnog ogranicenja njezine
djelatnosti, kako svjetovne tako i duhovne, gdje ona tvrdi da je jedini izvor
istine.
Ako do toga i kad do toga dodje, ona ce biti sudjena kao uzurpator kako
vrhovne vlasti u Crkvi, tako i materijalnih dobara, jer je to u totalnoj
suprotnosti s temeljnim ucenjem Osnivaca krscanske vjere:

-*Ne sabirajte sebi blago na Zemlji, gdje ga izgriza moljac i rdja i gdje
lopovi potkopavaju i kradu ga; nego sabirajte sebi blago na Nebu......
jer gdje ti je blago, tu ce ti biti i srce! (Matej 6.19-21)
-*Zaista vam kazem, tesko ce bogatas uci u Kraljevstvo Nebesko; lakse
ce deva proci kroz iglenu usicu, nego bogatas u Kraljevstvo Nebesko!
(Matej 19.23,24)
-*Idi i prodaj sve sto imas i podaj siromasima, pa ces imati blago na
Nebu. (Matej 19.21)

Tko ce tada svjedociti u njenu korist, kad ju samo Evandjelje optuzuje?

I jer je sam Ucitelj naredio svojoj Crkvi da trazi, ne blaga ovoga svijeta,
nego blago Kraljevstva Bozjeg!

*****

KRAJ

*RIJEC - DVIJE OD PREVODITELJA*

Dragi citatelji,

Ova knjiga je vrlo poucna i korisna za one katolike- pripadnike

rimokatolicke religije i Crkve koji znaju misliti svojom glavom, ali
imaju vrlo malo ili nimalo saznanja o Crkvi kojoj pripadaju.
U ovoj knjizi je njezin inteligentan i dobro informiran autor, na
jednostavan i svakom razumljiv nacin opisao jednu od najvaznijih ka-
rakteristika i obiljezja Rimokatolicke crkve, a to je neprekidno,
sustavno i nezasitno zgrtanje i gomilanje ovozemaljskog blaga i
dobara. Na sazet nacin je prikazan proces uzdizanja, jacanja i
bogacenja Ka-tolicke crkve koja je tako protokom vremena postala
najbogatija i naj-mocnija cvrsto ustrojena organizirana religiozno-
politicka institucija u povijesti.

Kao osoba koja se bavi izucavanjem Biblije ili Svetog Pisma ali i rimo-
katolicizma (iz hobija) i tako dobro pozna i jedno i drugo, zelim
napraviti jedan mali rezime i dati jedno ozbiljno upozorenje svim ka-
tolickim vjernicima. Ovo je namijenjeno prvenstveno onima koji su
znatizeljni i zele saznati nesto vise. Njima zelim “dobar tek!”

Rezime:

Nije mi namjera ovdje iznositi katolicke protubiblijske doktrine,

dogme i prakse (dakle iskrivljene, izmisljene, lazne...), jer o tome po-
stoji opsirna literatura. Ali i ovo napisano samo u ovoj jednoj jedinoj
knjizi sasvim je dovoljno svakom razumnom covjeku, a napose treba
biti katoliku, da shvati neke temeljne znacajke pravog karaktera te
crkvene institucije i - da se ozbiljno zamisli nad time!

Ponovit cu kratko samo 3 karakteristicna faktora koji obiljezavaju

Rimo-katolicku instituciju:

1) - Do vrhovne vlasti i svoje teritorijalne drzave (Papinske Zemlje)

 papinstvo je doslo temeljem krivotvorina i laznih dokumenata,
dakle - u z u r p a c i j o m – (Konstantinova Darovnica, Pseudo-
Izidorove Dekretalije... i dr.)

2)- Uvodjenje svemocnog kulta Sv.Petra kao glavara krscanske Crk-

ve i njegovog nasljednika rimskog biskupa koji se prozvao Papa
(Otac) i proglasio Kristovim Namjesnikom na Zemlji, strahovito
je doprinjelo jacanju papinske pozicije i autoriteta.
Medjutim, prema Pismu o tome nema ni govora, ni spomena, niti
je Krist uzdigao Petra iznad ostalih apostola i ustolicio ga kao
poglavara svoje Crkve i “svog Namjesnika”. Dakle, radi se o –
s a m o u z d i z a nj u – rimskih biskupa.
O tome raspravljati i rezonirati nema uopce smisla, jer je to samo
jedan od crkvenih isfabriciranih mitova, legendi i predaje.
(Samo usput, prema Sv.Pismu apostol Petar nije bio nikakav sve-
tac, naprotiv, bio je grijesnik kao i svi ostali i jedini apostol koji je
cak triput zanijekao Krista; bio je i licemjeran, a za to ga je Pavao
i ukorio. Bio je siromasan ribar kao i vecina Apostola (i ozenjen,
jer Pismo kaze da je Krist izlijecio njegovu punicu); on je bio Apos-
tol “obrezanih”(sto znaci da je radio medju Zidovima), dok je Pa-
vao putovao i radio medju neznaboscima, pa je i prozvan “Apos-
tolom neznabozaca”. Ali, Petar je vjerno slijedio Krista i priznao
ga svojim Gospodom i Spasiteljem i za takovu njegovu vjeru, Isus
ga je pohvalio.
Kasnije je postao “jedan od starjesina” prve Crkve, ali ne iznad
svih njih. A pogotovo ne vrhovni poglavar-svecenik-vladar sa svo-
jim prijestoljem, palacama, dvorom, krunom i bogatstvom, kao
sto je to rimokatolicki Papa.
Osim toga, nema nikakvih dokaza da je Petar ikada bio u Rimu!
Eto to je ukratko o biblijskom/svetopisamskom Apostolu Petru.
Treba samo procitati i citati ono sto pise u Novom Zavjetu!

3) - Njezina neutaziva i neugasiva zedj za blagom i dobrima ovoga

svijeta, privilegijama i moci bila je i ostala pokretac svih njenih
akcija i ponasanja.
Pa prema tome i njezinog konstantnog i tvrdoglavog krsenja te-
meljnih ucenja Kristovog Evandjelja o ljubavi, siromastvu, po-
niznosti, krotkosti, nesebicnosti.....o sabiranju blaga na Nebu, a
ne na Zemlji.... itd.

Svaki iskreni vjernik osjetit ce potrebu da sazna istinu o svojoj vjeri i

Crkvi, jer o tome ovisi njegova vjecna sudbina – spasen ili izgubljen!

Opomena:

Bog je u svojoj Rijeci dao slikovit i znakovit *OPIS (preko svog

proroka)tog ogromnog religioznog sustava i organizacije koji je
prika-zan kao raskalasena Zena, obucena u grimiz i skrlet i nakicena
zlatom i dragim kamenjem i biserima, sa zlatnom casom u ruci punoj
odurnosti i necistoce svoga bluda, koja je nazvana – “Tajna: Veliki
Babi-lon, majka bludnica odurnosti zemaljskih”(Otkrivenje 17.3-5)
Babilon u Bibliji oznacava i drevni poganski grad, ali i zbrku, metez i
mjesavinu svega i svacega u religijskom smislu (idolatrija, mnogo-
bostvo, praznovjerja.....itd.)
*Njezina zla djela: “Potom vidjeh tu Zenu pijanu od krvi svetih i od
krvi Isusovih svjedoka”(17.6) - a to su progonstva, mucenja i ubijanja
nevinih (neistomisljenika). To je najprije bio cezarski Rim koji je pro-
gonio, mucio i ubijao krscane, a kasnije papinski Rim koji je radio to
isto tijekom stoljeca.
.......... jer otrovnim vinom svojega bluda napoji sve narode, jer su
kraljevi zemaljski s njom provodili blud i jer su se zemaljski trgovci
obogatili njezinom pretjeranom raskosi!”(Otkrivenje 18.3) – to su
njezina lazna i stetna ucenja i praksa, njezine nesvete veze i savezi
sa svjetovnim vladarima i njezino kolosalno bogatstvo).

*Njezina lokacija: -“Ovdje je um koji ima mudrosti; sedam je glava

sedam gora na kojima Zena sjedi”.
-“A Zena koju si vidio jest veliki grad koji kraljuje nad kraljevima
zemaljskim”.(Otkrivenje 17.9,18) – veliki grad je Rim koji lezi na 7
brezu-ljaka i koji je odvajkada bio kraljevski i carski grad iz kojeg se
vla-dalo. Najprije cezarski Rim, a onda papinski Rim. U Rimu je bilo i
dandanas jeste sjediste Svete Stolice ili Rimokatolicke crkve i iz njega
ona vlada katolicima cijelog svijeta.

....... “Vode sto si ih vidio – nastavi andjeo - gdje sjedi Bludnica, to su

puci i mnostva, narodi i jezici”.(Otkrivenje 17.15) –to je njezina
univerzalnost i brojnost.

*Katolicka crkva ima brojne nazive kao nijedna druga i oni ju obilje-
zavaju:
+ Rimo-katolicka ili Rimska crkva govore cija je, odakle potjece i
gdje joj je sjediste;
+ Papinska crkva kaze da je ona tvorevina papa i crkvenih koncila –
dakle, ljudska tvorevina kojoj je vrhovni poglavar jedan covjek –
Papa, a ne Krist;
+ Latinska Crkva kaze, da joj je obred (liturgija) zapadni a sluzbeni
jezik latinski (za razliku od istocnog grckog obreda i jezika).
+ Sveta Stolica oznacava prijestolje i vlast;
+ Vatikan je jedan od sedam rimskih brezuljaka na kojemu je smjes-
teno sjediste Crkve i ujedno kratica za politicku crkvenu Drzavu
Vatikanski Grad – S.C.V. (talijanski: Stato Citta del Vatikano);
+ Univerzalna crkva govori o njenom svjetskom karakteru i
rasirenosti;
+ i konacno naziv kojim se ona naziva, a kojim se nijedna religija i
crkva nikada nije zvala – Sveta Majka Crkva – ( na celu s Univer-
zalnim Ocem!) I upravo u ovom njezinom nazivu ispunjava se biblij-
sko prorocanstvo otprije skoro 2000 godina (u Otkrivenju 17.3-5) o
Majci-Bludnici! Kako cudesno i zapanjujuce!

*I konacno dolazi – njezina OSUDA, pad i konacno unistenje:

Svemoguci Bog Stvoritelj Gospodar i Vladar svega vidljivog i nevid-

ljivog, sve cini u svoje vrijeme i po svojoj volji i svom naumu. Ljudi-
ma otkriva ponesto preko svojih slugu i proroka, toliko koliko je
potrebno da znaju i budu pripravni za buduce dogadjaje. O njihovoj
vjeri u Bozje objave i njihovoj spremnosti ovisit ce njihovo spasenje.
Medjutim, Bog nije nikome otkrio tocno vrijeme buducih dogadjaja,
ali je dao naznake po kojima Njemu vjerni mogu prepoznati da je vri-
jeme blizu, te da budu spremni i pripravljeni.

Sto se tice pada Velikog Babilona ili Rimske Bludnice, imamo jasne
opomene u Otkrivenju Ivanovu a koje mu je dao sam Krist:

...... Uto cuh drugi glas s Neba gdje govori:

"IZIDJITE IZ NJE, MOJ NARODE !

DA NE POSTANETE SUDIONICIMA NJEZINIH GRIJEHA I DA NE

DIJELITE NJEZINIH ZALA! JER, NJEZINI SU GRIJESI DOPRLI DO
NEBA I BOG SE SJETIO NJEZINIH OPACINA". (Otkrivenje 18.4,5)
"ETO, ZATO CE JE U JEDNOM DANU ZADESITI ZLA..... I IZGORJET
CE U VATRI, JER JE MOCAN GOSPODIN BOG KOJI JE OSUDI".
(Otkrivenje 18.8)

Poruka je kristalno jasna – treba izici iz tog religioznog sistema dok

ne bude prekasno, ili dijeliti njegovu (njezinu) sudbinu i primiti
kaznu.

Ovim navodima iz Svetog Pisma ne trebaju neka posebna tumacenja

jer su posvema jasna. Nisam zeljela navoditi sve tekstove koji govore
o ovoj temi, jer bi to bilo nepotrebno posto ovaj moj mali Pogovor ni-
je ni analiza, ni tumacenje Ivanova Otkrivenja. Zato sam navela samo
neke tekstove koji se ticu ove knjige. Ali, bilo bi mudro shvatiti i uzeti
ih ozbiljno!

(Jasna A.V. veljaca 2010 godine).